slika: internet
Kleknut ću na meku mahovinu
pred oltarom tihim, zelenim
i slušati molitve koje šapće vjetar suncu
što se probija kroz uzbibane grane
i miluje me zlatom svojim,
zagrliti stabla i ostati tako,
dok me ljubav drevna ne preplavi
kao slap u kojeg uranjam
nakon žege podnevne.
Pustit ću da mi čuvari šume
otvore portale svoje
i uvedu me u svijet
iza ovoga svijeta
onaj svijet gdje vile i jednorozi
slušaju napjeve božanske i anđeoske.
Pustit ću sebe kroz sebe dušom
kad već tijelom ne mogu,
dok mi srce ne bude prepuno
i dok ne shvatim,
da sam zapravo stalno u tom svijetu
sve dok dijete u meni
vjeruje u beskonačnost
zelenoga sna.
22.4.2020.
