To je naša osječka legenda, čuveni Osman, uvijek je vukao velika kolica za pijac i na njemu čupavog svog crnog psa, živio u nekoj straćari, svoj neki skroman život, naočale je uvijek nosio okrenute naopako, ali ljudi su ga voljeli, nikom nije smetao, bio je dobroćudan, Albanac porijeklom, kažu da su ga ostavili kao bebu pred nekom kućom, odrastao u sirotištu.
Kad je izbio Domovinski rat, prebacili ga u starački dom na Kosovo, gdje je umro, možda i od tuge.
Htjeli su ljudi da prolaz gdje je živio nazovu "Osmanov prolaz", ali grad se nije sa tim složio, jer Osman nije bio zaslužni građanin grada, samo običan, čudni građanin koji je ipak ostao legenda u srcima mnogih, jer je ostao svoj do kraja.