slika: Tanja Repinac
u kući moga srca
nikako proljeće da nestane,
zima samo pokuca
zaledi na trenutak
okno moje duše,
a onda se prepusti i opusti
tišini, toplini,
vatri koja ne ranjava
i ne uništava,
dok žuto cvijeće nade
spremno otvara latice
nekim budućim putnicima, prolaznicima
koji će slučajno
zastati pred mojim domom
i ostati, dovoljno dugo,
da ponesu vječnost moga proljeća
negdje u kutku svoga kofera
koje netko životom naziva
