islika: digital art
poklonjeni su mi trenuci
pobjede nad gorčinom
kad je srce željelo slatkoću i dodir,
samo jedan dodir oprosta
u suhoj pustinji bez nade,
da ću ikad više
pronaći put do sebe
poklonjeni su mi trenuci
kada je tišina
umjesto blagoslova
donosila glasove mraka
i gurala urlicima moju dušu
do ponora besmisla, do ponora
gdje i luda zastaje,
jer zna da je neće
dočekati milosne ruke
bez obzira koliko vjerovala
poklonjeni su mi trenuci
hladnoće, ledene hladnoće,
dok sam tražila
samo stisak ruke
koji obećava sunce,
a nije ga bilo u očima ljudi,
dok su žurnim korakom
prolazili pored mene
poklonjeni su mi trenuci
uranjanja u jezero neshvaćenosti
ljudske pakosti,
ali i ljudske ranjivosti,
dok nisam konačno shvatila
privid svih tih trajanja
i prolaznost svih tih pokušaja,
da se pretvore u neprolaznost
poklonjeni su mi trenuci
u kojima sam samo učenik,
samo posmatrač
koji sjedi uz noge kralja ljubavi
i ne boji se da će biti osuđen,
prevaren, zaboravljen i odbačen,
jer nisam izdvojena,
nisam drugačija,
nisam više voljena od drugih
i nemam posebno mjesto,
jer više volim i više se molim
ne, poklonjeni su mi trenuci
kad ljubav osvaja sve strahove
i rastapa sve nametnute poruke
koje žele obrisati želju za ostankom
uz onoga koji jest
i uvijek će biti uz mene
ma, koliko drugi pokušavali
udaljiti ga od mene
zbog moje dječje vjere
u njegovo srce
Boyle, 17.2.2020
