slika: internet
Noa gradi arku od snova
još uvijek odjekuje podrugljivi smijeh s ulica
iza leđa
sa drveća
gdje čuče ptice rugalice
bez krila da polete
samo noge imaju da po tlu hodaju
i glave
da osmjeh namještaju
Sanjati
sanjati
sanjati...
voda već huči u daljini
a oni u džepu
traže skalpele
ne bi li arku
bar izvana izrezali
unakazili svojom sigurnošću
i njihovim svijetom
koji samo meso i kosti poštuje
uz naučene verse o ljubavi
koju koriste
kao paravan
u sebi su
ljuske bez glasa života
koštice bez klice
natmureni oblaci
koji kišu ne donose
nego suncu kradu sjaj..
Sanjati
budan snove čuvati
očima otvorenim poput nebeskog vrtloga
koji se širi sve jače
od ljubavi
koja ne viče
nego plače..
Sanjati
sanjati
sanjati...
Noa ne zatvara još vrata
sve što je trebalo
u arku se sakrilo
a on još dograđuje
uređuje
i nasmijane žderače snova
doziva
bez straha
sanjati
sanjati
sanjati...
jednom će voda donijeti tišinu
i poslije tišine
dugu
Tko će još preostati
od onih
koje tišina zarobi
u dubinu bez povratka
Sanjati
sanjati
sanjati...
Poslije kraja
opet će se smijeh poroditi
iz grla djeteta
iz kljuna golubice
iz srca Duha
iz krila Majke
iz dlana
Oca...
