lanterna moje duše

VIA DOLOROSA

27 siječanj 2019

slika: internet

ponekad zbunjena
otvorenim mogućnostima
veličinama i manjinama
koračam nekim krivudavim,
ali sigurnim putem
koji će me odvesti
u predjele bez slijepih ulica,
bez ljudi koji vide sve,
a hodaju kao slijepci,
jer nemaju otvorene oči duše

da, kada stignem tamo
gdje ćemo srcem govoriti
jasno videći bez ijedne riječi,
tek tada ću shvatiti,
da su sva moja traženja
uvijek imala svrhu prihvatiti
vlastitu sumnju i zbunjenost
kao igru koja je zapravo
prikrivena slika učitelja ljubavi
u svemu i kroz sve..

Boyle, Ireland 26.1.2019

komentiraj (2) * ispiši * #

ŠTO SI TI MOJE

26 siječanj 2019

slika: internet

Ti si moje
toplo u grudima,
ono neobjašnjivo
što se ne može objasniti ljudima
moj spiralni vir
kojem jedino tebi dopuštam
da me uvuče i ponese,
moj slatki nemir
koji nikad prestati neće,
moje plavo,
moje zlatno,
moje nebo,
moj san,
moja noć zvjezdana
i moj vječni dan.

Ma, da ne nabrajam više
u svemu mojem
ti si sve,
moja mala točka na ''i''
koja je moj život
okrenula vječnosti.

Nije to ljubav,
to je ono
što pod kožom duše diše,
to je dah života
jači od smrti
i sve oko čega se
svemir vrti,
božanski ples
koji zagrljene drži
tebe i mene,
iznad svakog sjećanja
i svake uspomene.

https://www.magicus.info/ostalo/poezija/sto-si-ti-moje

komentiraj (8) * ispiši * #

i kad pjesma utihne ...

10 siječanj 2019

I kad pjesma utihne,
koraci se težinom zime zaustave,
ja ću pjevati iz dubine duše
malenom iskrom svoje nade
vođena čežnjom,
da pokrenem zaustavljenu vječnost
i zaplešem ples radosti
sa svima koji će pjevati sa mnom.

I kad se čini
da ne postoje više glasovi
i privid kraja pokaže svoje ozbiljno lice,
ja ću opet pjevati
onako čarobno, smijehom,
koji mi neki maleni putnik anđeoski ostavi
na prozoru zaleđenom
tek da se sjetim,
da se ne predajem
kada se sve preda oko mene
okovima tuge
ili besmislu nedorečenosti.

I kad se svi konjići djetinjstva
zaustave na vrtuljku
izgubivši ritam,
a barke na snijegu začuđene
prestanu svoj njihaj,
ja ću opet pronaći put,
da budem dijete
igrajući se sačuvanim trenucima
iz nekih zlatnih pretinaca izvađenih
i zapjevati...

https://www.magicus.info/ostalo/poezija/i-kad-pjesma-utihne

komentiraj (2) * ispiši * #

ODRASTANJE

08 siječanj 2019

slika: digital art

Spakirat ću ponovo
u dva kovčega
sve što imam svoje
i baš neću nositi
ništa što je tvoje!

Moj put je samo moj
i nemoj mi soliti i pametovati,
bacati mrvice ili kamenčiće iza mene,
da se ne izgubim
i pronađem svoj put ka natrag,
ja idem samo naprijed
pa makar padala,
noge i srce mi lomili,
moj put je samo moj put,
a ti me samo možeš gledati
tu i tamo koju riječ prozboriti.

I kad tjeram po svom,
neću se obazirati
jesi li mi majka, prijatelj, brat,
briga me,
tvoja suza nespokoja
samo me ometa u koracima,
jer moj put je samo moj,
iako nećeš nikad shvatiti
koliko te beskrajno volim u tišini
kada me ne gledaš,
slažem moje kockice
svih tvojih ponuđenih mogućnosti,
ali ne želim da to vidiš,
jer će me možda pokolebati
tvoja suza ili jecaj
zbog mojih rana.

Ne ljuti se,
jednom ću ti otvoriti
sve stranice ljubavi
koje sam napisala za tebe ili nisam
a koje čuvam u srcu,
zato me pusti samo,
da sama koračam,
jer moj put
je samo moj.

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

komentiraj (4) * ispiši * #

NE GUBI SEBE

06 siječanj 2019

slika: digital art

Nikad ne izgubiti sebe,
iako su veličine iznad, ispod i oko tebe,
nikad ne izgubiti sebe,
jer tvoja krila su uvijek bila
ono što su bila,
krila vrapca, ptice lastavice
ili anđelova slika, svejedno,
ti ih imaš uvijek spremna za let
iznad i ispod svih koji zaboravljaju,
da letjeti mogu i od vlastite težine
mrmoreći padaju s nogu.

Nikad ne izgubiti sebe,
makar se čini da osmijeh tone u mrak
i duša nikad neće dosegnuti
svjetla nježni trak..

Nikad ne izgubiti sebe,
iako od hladnoće drugih
srce se stisne
i od leda zazebe
tražeći žar da vatra opet zaplamti,
jer milosrđa više nema
niti onog toplog stiska,
zagrljaja bez kraja
sa daškom neba i s okusom raja.

Ne, neću izgubiti sebe,
iako zaboravljam na trenutke
tko sam, što sam gdje sam,
s kim sam.

Možda je to i put,
onaj zlatni popločan odgovorima bez pitanja
kojim jedino možemo krenuti
čekajući drugačija čista svitanja.

pjesma je iz moje 1. zbirke poezije LANTERNA MOJE DUŠE”

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

komentiraj (6) * ispiši * #

O AUTORICI STIHOVA I TEKSTOVA NA BLOGU

VIA DOLOROSA

ŠTO SI TI MOJE

i kad pjesma utihne ...

ODRASTANJE

NE GUBI SEBE

.....................

...