slika: digital artist
Zatvorit ću oči
i rastaviti sklop
bešćutne romantike,
koji mi kucka
negdje posred grudi
nazivajući se
srcem ili tako nekako,
ne znam.
Time machine
i fina struktura,
trebalo je vremena,
da se učini
takvo remek djelo vjerovanja
u saten i ruže
u bjelinu iskrenosti
sakupljenu vrijednom rukom
zaigranog djeteta.
Trebalo je da sati i sati prođu,
dok se to kuckavo malo čudo u meni
nije pretvorilo u nešto
čemu i anđeli zavide,
a ja sam tek u tišini
zvala to svim imenima,
osim svojim.
Totalan fijasko za neke,
koji s urarima veze nemaju
i pomiču kazaljke
tražeći u mehanizmu iskru Stvoritelja.
Odavno je On napustio moju radnju,
ostavio mi svoje znanje majstora,
da srce obnavljam, prepravljam,
ako zakaže za trenutak
i prestane biti sve što nije.
Ja sam još uvijek samo šegrt,
a majstor čeka
da shvatim i prihvatim:
svijet nikada neće znati
koliko duše treba,
da se vrijeme sna
zauvijek pretvori u nešto
što se zove
ljubav....
