NEODGOVORENI POZIV
Stepenice od oblaka
srca od čelika
žice kao premosnice
preko bezdana
do sebe ne dolaziš,
iako se dozivaš
prozivaš,
šalješ poruke, signale,
sebi, do sebe
nikako da dođeš
i slušaš tuđe savjete
kako da se dokučiš,
kako da se sastaviš
sa sobom,
preko sebe,
dok stepenice od oblaka
čekaju tvoj korak
bez straha od straha,
da neće izdržati
tvoju težinu
i srce od čelika u grudima
sapleteno
opleteno žicama premosnicama..
Ali gle!,
negdje će ti šapat progovoriti,
da je u srcu od čelika
duša neka meka
od oblaka rođena
iz ljubavi stvorena,
koja čeka svoje uskrsnuće,
iz čelične lađe
svoje porinuće,
da dođeš konačno
od sebe k sebi,
sastaneš se sa sobom
bez posljednjih riječi,
pozdrava i tuge
zbog rastanka
bez ponovnog
sastanka..
komentiraj (2) * ispiši * #
Široko ću raširiti jedra svoje duše...
Široko ću raširiti jedra
moje duše
unatoč ledenim vjetrovima
i snovima
koje žele da mi sruše
neke čudne ptice rugalice,
neki čudni olovni plivači
i teški zemljani šetači..
Zaplovit ću oceanom dubokim
spremna na ronjenje,
ako treba izvući davljenika
ili nekog zalutalog brodolomnika,
iako kažu,
da nemani u dubinama vrebaju
i samo čekaju,
da mi osmijeh raskidaju
na djeliće,
a nadu i vjeru u ljubav
na sitne komadiće...
Ma, baš me briga,
za oluje,
zvijeri morske
i spodobe zemljane,
ja svojim pravcem sigurno plovim
U palubi mi svira posada anđela,
na vrhu jarbola
jedan mali čupavi krilati dječak
prati zvijezde
i najavljuje hridi koje nadolaze
i otoke koji prolaze...
Da..
Široko širim svoja jedra
bez straha,
da se mogu
vremenom iskidati
ili lađa
o stijene
polomiti...
komentiraj (3) * ispiši * #
UVIJEK NEKAKO PUTUJEM
Uvijek nekako putujem,
nikad na jednom mjestu
goni me mašinerija vremena
i usputni pokušaji prijateljski,
da me zaustave totalnim zastojem
svih otkucaja duše
da se podijelim onima,
koji me žele imati do kraja,
a ja sam tek djelić iskidanih fragmenata
svih mojih postojanja,
dok ono jedno jedino moje istinsko
smješeći se
čeka gašenje svih odaja,
jednu po jednu,
a u odajama sakupljeni susreti,
pokušaji,
uspjesi i neuspjesi,
ljubavi i prijateljstava,
koje me ne mogu zadržati zauvijek,
jer zauvijek je samo usputna stanica
ka novoj putanji holograma,
zato, ne ljutite se, razočarani,
jer niste mogli obuhvatiti
moju neobuhvatnost,
zadovoljite se
mojim usporavanjem koraka
sa vašim,
mojem zagrljaju
koji je stvarniji od mene,
koju vidite
mojim riječima,
koje vam upućujem
ne bi li ih sačuvali
za neke nove putnike...
Stvorena sam
da volim do kraja,
a kraj postoji tamo,
gdje srce već naslućuje obzor
svoga smiraja...
komentiraj (4) * ispiši * #
TRAGOVI DUŠE
Uvijek nešto ostavimo iza sebe, svjesno, ili nesvjesno, neki tragovi ostaju iza nas, da bi nas oni, koje samo na trenutak ostavimo, ponovo pronašli..
Duša ostavlja dio sebe, ostavlja neke zagrljaje i dodire usana, koji su poput toplog kamena u suroj zimi postojanja..
Onaj, kome smo to ostavili, prislonit će dlan na toplu stijenu uspomena, i sjećanja će ga podići, iznad svih nesavladivih uspona..
Uvijek nešto ostavljamo, makar jedno maleno, meko pero, otkinuto iz krila budućeg stanara nebeskih prostranstava, dodirnut će obraz voljenoga bića i, pomislit će netko, da je to golubica u zanosnom letu izgubila dio sebe..
Naša duša utire put onima, koji će žeđati poslije nas i poput malenog bistrog potoka gdje prolazi, cvijeće nikad neće umirati, iza sebe uvijek ostavljamo nešto, miris neke čežnje za onim čarobnim jutrima, koja tek trebaju u punoj ljepoti osvanuti, miris ljubičaste vječnosti i dubine, koja nas nikad više neće strahom dotaći..
Naša duša ostavlja dahom porinuto sjeme budućih susreta, koji nikad više neće biti isti, bit će još ljepši, savršeniji, bezuvjetno ljubavno zanosni, oslobođeni težine zemlje i tijela, sve-shvaćajući pogledi, bez riječi, prozračni doticaji srca, čistog kao kristal..
Naša duša uvijek ostavlja tragove do nekih čarobnih vrata, iza kojih je sve, što sad ne može biti, iza kojih je ona Ljubav, koju sad u punini nikad ne možemo doživjeti, koliko god savršeno naše postojanje izgledalo, jer imamo uvijek pratitelje, koji nam tragove žele obrisati..
One sive ptice, koje se hrane našim željama za savršenom ljepotom pa, nahranimo ih, pronađimo u sebi dovoljno boje i mirisa, da shvate, da su i njima otvorena nekakva vrata..
Jednom, zavarajmo tragove nadom i one će odustati, jer neće znati odakle početi svoj let..
komentiraj (5) * ispiši * #
ZAROBI TRENUTAK
Zarobi trenutak
kada ljepota raskine bodljikavu žicu
logora trivijalnosti.
Zaobiđi utabane meke puteve
i zarobi svoje korake
tišinom planinskih vrhunaca
gdje Bog oblacima
miluje tvoja stopala.
Uhvati zaustavljeni dječji dah
kad sunce zarobi
glavicu maslačka
osuđenu na umiranje
(ali i novo rađanje)..
Sačuvaj sebe
kada te glasovi žele uvjeriti
da si samo prah..
Ti si više od praha
ti si budući život
koji će dlanovima oblikovati galaksije
i svijati spirale
kiteći ih zvijezdama..
Zarobi te divne trenutke
prije nego ih dohvati
čarobnica sna
koja ih želi raspršiti
širinom nebogleda..
Poslušaj šapat iluzije
i predoči joj stvarnost
koju čuvaš
za bezvremene odaje
tvoga budućega doma
kojeg vječnošću
nazivamo...
komentiraj (1) * ispiši * #
PO RUBU RUBOVA
Po rubu rubova
koračam laganim korakom
sanjiva i ranjiva
sigurna
u balans bez oslonca ..
s lijeve strane
netko broji brojanice
s desne
netko broji kovanice
svijet koji me gleda
iz žabljeg rakursa
dok ja žongliram
bosih nogu
prohodanih tisuću puta
kroz među- gorja
kroz močvare crno bijelih mogućnosti
pune gladnih pijavica
žednih krvi
koju duša nema
samo tijelo...
Po rubu rubova
koračam
do konačnog pravorijeka
udarca o drvo stola
bez porote u klupama
bez žamora u gledalištu
samo ja
i Netko
tko jedini
sve moje korake
sa mnom
korača
jedini
srce moje
shvaća...
komentiraj (1) * ispiši * #
