Široko ću raširiti jedra
moje duše
unatoč ledenim vjetrovima
i snovima
koje žele da mi sruše
neke čudne ptice rugalice,
neki čudni olovni plivači
i teški zemljani šetači..
Zaplovit ću oceanom dubokim
spremna na ronjenje,
ako treba izvući davljenika
ili nekog zalutalog brodolomnika,
iako kažu,
da nemani u dubinama vrebaju
i samo čekaju,
da mi osmijeh raskidaju
na djeliće,
a nadu i vjeru u ljubav
na sitne komadiće...
Ma, baš me briga,
za oluje,
zvijeri morske
i spodobe zemljane,
ja svojim pravcem sigurno plovim
U palubi mi svira posada anđela,
na vrhu jarbola
jedan mali čupavi krilati dječak
prati zvijezde
i najavljuje hridi koje nadolaze
i otoke koji prolaze...
Da..
Široko širim svoja jedra
bez straha,
da se mogu
vremenom iskidati
ili lađa
o stijene
polomiti...
