lanterna moje duše

JOŠ ME IMA NA RUBOVIMA DOSTATNOSTI

27 svibanj 2016

Dok vučem arku
upregnuta konopima
obasuta podsmijehom onih
koji dostatnost veličaju
i šire granice svoje veličine
zadovoljni sredinom
kažu, zlatnom,
ja arku ostavljam na suhoj zemlji
i ronim kroz dubine neba
dozivajući blagu rosu ljubavnu
Onoga koji čeka trenutak
moje tišine...

I pokazujem svima
tamo negdje,
gdje se možemo sastati
obnaženi od maski,
čisti poput golubice
puštene iz nevine ruke anđela,
no, dostatnost gura želje u zapećak,
bez imalo milosti...

Ja i dalje čekam susrete
sa zagrljajem bez zadrške
i pogledom,
koji pretače sunce
iz oka u oko...

komentiraj (1) * ispiši * #

KAO DA ME NEMA

26 svibanj 2016

Kao da me nema
u ovom lakom ogrtaču postojanja
tijelo pritisnuto težinom istine
gravitacija riječi
izrečenih iz usana,
koje nikad nisu dotaknule krila
moje duše
stisnute oči
i pogled,
koji ne dozvoljava ulazak
u sveobuhvatnost mojih zjena...

Kao da nisam tu
za one,
koji golubicu moga srca
žele oteti iz mojih ruku
i prodati
pred vratima hrama
ne bi li se svidjeli Bogu
koji je hram
odavno napustio..

Kao da sam odavno napustila
ovo konačište od zemlje i blata
natopljeno mirisima tragača za zlatom
onom mrvom zlata,
kojeg brižno čuvam
za meki dlan
i topao zagrljaj
nježan, kao otkinuto pero
iz anđelovog krila..

Kao da me nema
za sve te pokušaje
učiniti me onakvom
kakva nisam..

Kao da me nema,
a ipak koračam
pognuta od bremena ljubavi
bosa
po kamenitom tlu stvarnosti
koja nikako da me dozove
mojim imenom...

komentiraj (1) * ispiši * #

RAZGOVOR CVJETOVA

14 svibanj 2016

Kažu da mi ne znamo
pričati
draga moja cvjetna
prijateljice,
a mi se stalno dovikujemo
i smijemo se
svakim pokretom listića

Onima koji ne razumiju
našu nijemost...

Imamo dušu
-kažu-

Cvijet je sav pretvoren
u dušu

Ti si divlji dražesni mak
i govoriš mi crveno
ja sam divlja ruža
na ogradi
i govorim bodljikavo..

Pokušavaju nas stalno
smjestiti u vazu,
ali čim nas otkinu
latice otpadnu..

Mi smo cvijeće
na kojem piše
NEUBERLJIVO

Gledaj
i ne diraj

Tvoja čaška
osušena
san daje ljudima
a moj šipak
-kako se uzme,
ali cvijet..
samo pogledom
možeš sačuvati..

komentiraj (1) * ispiši * #

SOTTO VOCE

02 svibanj 2016

Polako...

Neka glasovi svijeta pokriju istinske kucaje moga srca..

Samo ti ćeš ih čuti, u smiraju svih odsviranih nota, koje su prošle kroz tebe, a nisu dotakle tvoju dušu..

Tiho, anđele..

Prisloni glavu na moje grudi, i čuj: upravo se raspukla vaza sjećanja, u kojoj je cvijet moje duše samovao, napola živeći, potopljen u bisernim suzama svih proživljenih boli, koje su bile, a nisu trebale biti..

Ne želim više plakati..

Cvijet cvijetu, suza nebu..

Od cvijeta smo postali, suzi se nećemo vratiti..

Tiho, voljena dušo..

Neka let krila galeba, bude jedino što, uronjeni u tišinu ovoga jutra, možemo čuti..

On kreće ka svjetlu svjetla, i zna, da se nikad vratiti natrag neće..

Tamo si ti..i tamo sam ja..

Bez ijedne jedine riječi, sve ćemo si reći..

Bez jednog jedinog dodira, zagrliti se i oćutiti blagoslov vječnosti..

Sotto voce, anđele..

Kad si tu, kraj mene, sve imam..

I ništa od svijeta mi ne treba..

komentiraj (3) * ispiši * #

O AUTORICI STIHOVA I TEKSTOVA NA BLOGU

JOŠ ME IMA NA RUBOVIMA DOSTATNOSTI

KAO DA ME NEMA

RAZGOVOR CVJETOVA

SOTTO VOCE

.....................

...