JOŠ ME IMA NA RUBOVIMA DOSTATNOSTI
Dok vučem arku
upregnuta konopima
obasuta podsmijehom onih
koji dostatnost veličaju
i šire granice svoje veličine
zadovoljni sredinom
kažu, zlatnom,
ja arku ostavljam na suhoj zemlji
i ronim kroz dubine neba
dozivajući blagu rosu ljubavnu
Onoga koji čeka trenutak
moje tišine...
I pokazujem svima
tamo negdje,
gdje se možemo sastati
obnaženi od maski,
čisti poput golubice
puštene iz nevine ruke anđela,
no, dostatnost gura želje u zapećak,
bez imalo milosti...
Ja i dalje čekam susrete
sa zagrljajem bez zadrške
i pogledom,
koji pretače sunce
iz oka u oko...
komentiraj (1) * ispiši * #
KAO DA ME NEMA
Kao da me nema
u ovom lakom ogrtaču postojanja
tijelo pritisnuto težinom istine
gravitacija riječi
izrečenih iz usana,
koje nikad nisu dotaknule krila
moje duše
stisnute oči
i pogled,
koji ne dozvoljava ulazak
u sveobuhvatnost mojih zjena...
Kao da nisam tu
za one,
koji golubicu moga srca
žele oteti iz mojih ruku
i prodati
pred vratima hrama
ne bi li se svidjeli Bogu
koji je hram
odavno napustio..
Kao da sam odavno napustila
ovo konačište od zemlje i blata
natopljeno mirisima tragača za zlatom
onom mrvom zlata,
kojeg brižno čuvam
za meki dlan
i topao zagrljaj
nježan, kao otkinuto pero
iz anđelovog krila..
Kao da me nema
za sve te pokušaje
učiniti me onakvom
kakva nisam..
Kao da me nema,
a ipak koračam
pognuta od bremena ljubavi
bosa
po kamenitom tlu stvarnosti
koja nikako da me dozove
mojim imenom...
komentiraj (1) * ispiši * #
RAZGOVOR CVJETOVA
Kažu da mi ne znamo
pričati
draga moja cvjetna
prijateljice,
a mi se stalno dovikujemo
i smijemo se
svakim pokretom listića
Onima koji ne razumiju
našu nijemost...
Imamo dušu
-kažu-
Cvijet je sav pretvoren
u dušu
Ti si divlji dražesni mak
i govoriš mi crveno
ja sam divlja ruža
na ogradi
i govorim bodljikavo..
Pokušavaju nas stalno
smjestiti u vazu,
ali čim nas otkinu
latice otpadnu..
Mi smo cvijeće
na kojem piše
NEUBERLJIVO
Gledaj
i ne diraj
Tvoja čaška
osušena
san daje ljudima
a moj šipak
-kako se uzme,
ali cvijet..
samo pogledom
možeš sačuvati..
komentiraj (1) * ispiši * #
SOTTO VOCE
Polako...
Neka glasovi svijeta pokriju istinske kucaje moga srca..
Samo ti ćeš ih čuti, u smiraju svih odsviranih nota, koje su prošle kroz tebe, a nisu dotakle tvoju dušu..
Tiho, anđele..
Prisloni glavu na moje grudi, i čuj: upravo se raspukla vaza sjećanja, u kojoj je cvijet moje duše samovao, napola živeći, potopljen u bisernim suzama svih proživljenih boli, koje su bile, a nisu trebale biti..
Ne želim više plakati..
Cvijet cvijetu, suza nebu..
Od cvijeta smo postali, suzi se nećemo vratiti..
Tiho, voljena dušo..
Neka let krila galeba, bude jedino što, uronjeni u tišinu ovoga jutra, možemo čuti..
On kreće ka svjetlu svjetla, i zna, da se nikad vratiti natrag neće..
Tamo si ti..i tamo sam ja..
Bez ijedne jedine riječi, sve ćemo si reći..
Bez jednog jedinog dodira, zagrliti se i oćutiti blagoslov vječnosti..
Sotto voce, anđele..
Kad si tu, kraj mene, sve imam..
I ništa od svijeta mi ne treba..
komentiraj (3) * ispiši * #
