Polako...
Neka glasovi svijeta pokriju istinske kucaje moga srca..
Samo ti ćeš ih čuti, u smiraju svih odsviranih nota, koje su prošle kroz tebe, a nisu dotakle tvoju dušu..
Tiho, anđele..
Prisloni glavu na moje grudi, i čuj: upravo se raspukla vaza sjećanja, u kojoj je cvijet moje duše samovao, napola živeći, potopljen u bisernim suzama svih proživljenih boli, koje su bile, a nisu trebale biti..
Ne želim više plakati..
Cvijet cvijetu, suza nebu..
Od cvijeta smo postali, suzi se nećemo vratiti..
Tiho, voljena dušo..
Neka let krila galeba, bude jedino što, uronjeni u tišinu ovoga jutra, možemo čuti..
On kreće ka svjetlu svjetla, i zna, da se nikad vratiti natrag neće..
Tamo si ti..i tamo sam ja..
Bez ijedne jedine riječi, sve ćemo si reći..
Bez jednog jedinog dodira, zagrliti se i oćutiti blagoslov vječnosti..
Sotto voce, anđele..
Kad si tu, kraj mene, sve imam..
I ništa od svijeta mi ne treba..
