U subotu 29.4.2006 nakon odgledane Karaule krenuli smo u Gunjane, mjesto blizu Tarčina.Usput smo kupili hljeba i sokova.Ćevape smo ponijeli prije i samo smo zbog hljeba i soka stali u Pazariću.Kad smo došli odmorilli smo se i jeli.Uveče smo išli na sladoled i kolače u u Tarčin.Kad smo se vratili ložili smo logorsku vatru.Neki su čak slali i SOS poruke kući(Faruk).Tahir je igrao šaha i zato što je gubio ljutio se. Kad smo krenuli spavati bacili smo petardu u logorsku vatru koja nije pukla.Onda smo većerali i zaspali...
U nedjelju nas je probudio cvrkut ptica.Stvarno su bezobrazne.Kako smiju pjevati svoje pjesme dok mi spavamo?Onda smo doručkovali i pili čaj od tek nabranih planinskih trava.Zatim smo donijeli vode i učili malo za školu.Za ručak su bili ćevapi.Poslije ručka smo bacali petarde.Neki su imali problema sa baterijom od mobitela pa su htijeli ići kući ali iz nekog razloga nisu otišli.Bio sam u dilemi hoću li ili neću Faruka baciti u potok i na kraju ga nisam bacio.Uveče smo opet ložili vatru.zatim smo zaspali...
U ponedjeljak je bio 1 maj neradni dan .Kiša nas je zeznula pa smo otišli kući.Išli smo drugim putem.Preko Visokog i vidjeli novootkrivene piramide.Onda smo svratili u Slastičarnu u Ilijašu,gdje je Tahir vidio da je zaboravio mobitel na balkonu u Gunjanima.Naravno nismo se vraćali po mobitel,nego smo otišli direktno kući.i tu se završava ova priča.