Viola: Director's cut

Prije godinu dana shvatila sam što su "prijatelji" iz koristoljublja.

Sada sam shvatila i još nešto više. Da postoje ljudi koji su manipulatori tuđih mišljenja. Koji su u stanju proširiti famu i trač samo tako, da se žrtva niti ne snađe a već je na crnoj listi. A kamoli da je svjesna što je skrivila.

Nisam vjerovala da ljudi s kojima svaki dan sjediš na kavi i smatraš ih ako ne prijateljima onda barem ekipom, mogu tako lako biti zavedeni od jedne manipulantske osobe. I zaboraviti da je do jučer žrtva bila dio njihove "kavene" skupine.

Divim se ljudima koji uspijevaju držati izbalansirane odnose sa svima. Ja stojim iza svojih osmijeha i iza svojih riječi, i ne mogu se smiješiti nekome za koga znam da me ocrnjava iza leđa. Ali čak mi ponekad zna biti perverzno zabavno biti jako ljubazna prema nekome tko zna da mi je nešto skrivio i da sam ja to saznala. Ta osoba očekuje moj napad, a ljubaznost ga totalno izbacuje iz takta. I zblesira se. Naravno, osim ako nije totalno okorio.

Kako je mudro netko rekao: "Nitko nam nije obećao da će biti lako!". Ponekad mi se čini da su sve te životne igre previše za mene. Mama, zašto si me učila da su ljudi dobri i pošteni???

Čitam na indeksu, ženi se Mamićev sin! Na svadbu će tatica dati barem oko milijun kuna. Samo vjenčanica je Valentinova i košta oko 9 tisuća eura! Ima se para...



Općenito tako gledajući, danas se u Hrvatskoj ne možeš ni oženiti ako nemaš 15-20 tisuća eura za svadbu. Pratila sam malo na forumu koliko prosječno koštaju svadbe, to su uglavnom cifre za koje možeš kupiti jako lijepi novi auto. Zanimljiva stavka na forumu je da je tema "Vjenčanja" jednako velika kao tema "Razvodi"...hm.... Naravno, nadam se da se ljudi ne žene s namjerom da se razvedu, ali s obzirom da u Hrv. propada svaki drugi do treći brak, čini se kao da ljudi ne misle dalje od velike i skupe svadbe. Dvorane, restorani, bend i haljine preporuča se rezervirati godinu do dvije unaprijed.... Strašno, tko živ tko mrtav za dvije godine.

Trenutno sam bombardirana pitanjima svoje i tuđe rodbine kad će svadba (moja). Neumjesna pitanja postavljaju većinom mame, tete i bake koje su svoju svadbu imale pred 50 godina kad se sve to obavljalo u crkvi i na dvorištu, uz pomoć cijele rodbine koja je pekla janjce i kolače. Danas se rodbina dolazi na svadbu samo najesti janjetine i prigovarati bendu koji nije po njihovom ukusu, a inspekcija ti upada provjeravati da li fotograf ima obrtnicu.

Starija generacija ne shvaća današnju ogromnu mašineriju koja je potrebna da bi svaki detalj bio savršeno usklađen, i da bi mladoženjina kravata pasala uz boju salveta. Moram priznati, niti ja ju ne shvaćam i najradije bih se pojavila na gotovo, da se oko ničega prije svadbe ne trebam nervirati, osim da li se udajem za pravu osobu. Nekako je to najvažnije, zar ne, a ne da li ćemo se iz crkve odvesti fijakerom ili običnim Fiatom.

I zato se očito neću udati dok svadbu kakvu želim ne osvojim na nagradnoj igri, ili dok se neki bogati srodnik (imaginaran, za sada) ne isprsi plaćanjem. Ili ću se, kako prijetim potencijalnoj SveKrivi, udati u crnoj trenirci kod matičara, a fešta će biti sa sendvičima i pivom iz limenke na fontani ispred matičnog ureda. Za inat, jer ona tvrdi da svadba ništa ne košta. E pa nije, nego koliko para toliko muzike....
A lovu ćemo radije uložiti u nešto pametnije.

Načula sam nekako ovih dana da se svi spremaju u kino, posebno na novog Indianu Jonesa i na Narniju-kraljević Caspian. Cinestar je stavio mali milijun predstava Narnije svaki dan sa mogućnošću predkupnje ulaznica za sve zainteresirane.
No meni se nikako nije čekala srijeda i jeftinije TeKom ulaznice, te guranje u Cinestaru, i jako mi se išlo pogledati novo stanje mojeg nekad omiljenog kina u Tkalči, pa smo se na Narniju uputili jučer (utorak) u novoobnovljeni Movieplex.

Prvi problem: saznati kad su projekcije.
Razmažena Cinestarovom PrintajDoma uslugom i online rezervacijom, logički sam prvo potražila sajt novog kina. No, on ne postoji, a raspored filmova se može vidjeti na filmski.net. Postoji samo stari Broadway sajt koji više ničemu ne služi, bar za sad. Alo, ne možete danas imati kino bez weba, probudite se malo!!!! (MinusMinusMinus)

Došli smo u Centar Kaptol pola sata prije projekcije, pješke. Nije da ja ne volim šetati po Tkalči, ali Cinestar nas je također razmazio i besplatnim parkingom za vrijeme filma. Dakle, problem broj dva: nedostupnost osim pješice ili autom uz plaćanje garaže. Pih. (Minus!)

Ugodno iznenađenje bio je novi eksterijer kina, koji je zapravo jedan od rijetkih noviteta. Sve je u mojoj omiljenoj nijansi tamno ljubičaste, kao da sam ga ja uređivala. Umjesto 2 pulta sad je samo jedan, sa dvije blagajne za karte i dvije za kokice. Na mjestu nekadašnje blagajne sad su bijele kožne fotelje, koje izgledaju puno udobnije nego što jesu kad se na njih sjedneš. Karta je koštala vrlo ugodnih 21 kunu, vjerojatno zato što je bio utorak, cjenik karata nije bio izvješen. Kokice nismo probali jer debljaju, ali pivo (stella) košta samo 12 kuna što je u usporedbi sa Cinestarovih 19 malo. (PLUS!)

Interijer kina je jednak, osim tapeta i tepiha (tamnoljubičasti!), još uvijek nemaju ljubavnih sjedala pa se ne možeš izvaliti ko na kauču (MINUS!!). Stavili su neke nove akustične ploče na zid i to je to.

Film je počeo na vrijeme, nisu davili s nikakvim reklamama osim za novo 3D kino, nije bilo preglasno kao u Cinestaru (PLUS!) i gledanje filma je bilo savršeno ugodno, posebno zato što su u dvorani bila još 3 čovjeka. Mmm, privatno kino! (PLUSplusPLUS)

Tako da kino u Tkalči i dalje (nešto iz sentimentalnih razloga) ostaje na popisu najdražih kina, možda mu se samo pridružuje Cinestar Novi Zagreb, a zašto, možda u nekom drugom rewiewu.
Želim vam ugodni praznik!

Zovem se Viola, i ja sam kino-ovisnik.

Mislim da je nasljedno. Moj tata je u studentskim danima isto svako malo hodočastio u kino. Veli mama, ako se njoj nije dalo, išao bi sam. I mene je od malih nogu vodio često u kino, najviše u Kinoteku na crtiće.

Devedesetih sam počela sama-bez roditelja izlaziti u kino. Zagreb je tada imao petnaestak kino dvorana. Bila je prava umjetnost dobiti karte za neki hit film u kinu "Zagreb" ili "Europa". Redovi su bili veliki, a rezervacije nisu postojale, pa smo uvijek pri odlasku u kino morali imati i plan B pa i C, neki drugi film u nekom drugom kinu na koji bi stigli u slučaju da ne dobijemo karte za željenu predstavu. Izlazak u kino uvijek je bio doživljaj koji je uključivao brzanje od jednog kina do drugog, i sagledavanje svih raspoloživih opcija...

Na faksu smo se furali na štednju pa smo u kino išli isključivo ponedjeljkom u pet sati kad je karta bila najjeftinija. Koštala je 17 kuna. To je bilo interesantno pogotovo ljeti, kad bi u pet popodne ušli gledati "Egzorcista", izašli u sedam, a vani je još bilo sunčano... Strašni film bi odmah postajao manje strašan.

Na faksu u Austriji moja kino ovisnost morala je iz financijskih razloga malo mirovati. Sjećam se prvotnog šoka odlaska u multipleks od 12 dvorana, subotom navečer kad je karta najskuplja, što naravno nisam unaprijed znala. Karta je bila oko 120 šilinga ako se dobro sjećam. što je oko 60 kuna po osobi, a film je naravno bio sinkroniziran na njemački, što mi je totalno umanjilo doživljaj. Na sinkronizaciju se nikad nisam navikla. Kasnije sam shvatila da ako nemaš love u kino ideš utorkom ili srijedom, uz studentsku iskaznicu kad je karta 5 eura. I to isključivo u englesko kino, gdje nema ni titlova ni sinkronizacije. To se već moglo podnijeti. Imala sam jednog prijatelja koji je dijelio moju kino ovisnost, i moglo nas se svako malo vidjeti na nekom filmu.

Odkad sam se vratila u Zagabriju, ponovno prakticiram kino i svetkom i petkom, ali ipak trenutno najviše srijedom, odkad naš TeKom korisnicima daje jednu kartu besplatno. Barem neka korist od njega kad ga tak skupo plaćamo. Pokušavam se othrvati i onom šanku tamo u kinu, jer 20 kuna za Tacose im je ipak previše, dragi moji. A ovih se dana spremam isprobati i novi zagrebački multipleks, baš sam znatiželjna.

I tako, pošto doma nemam niti plazmu niti projektor, nikako ne dijelim mišljenje da je bolje film posuditi ili skinuti s neta, kino je ipak poseban doživljaj. Barem za mene ovisnicu. Čak i na moru obavezno obiđem lokalno ljetno kino. Najljepše do sada je kino na Bolu na Braču, s pogledom na more iza platna.

Evo, otkrila sam još jednu svoju "mračnu tajnu", a ako je netko za kino, znate gdje ćete me naći :)

Photos by Maiv,
lokacija:Bundek
no photoshop :)

U našem dobrom starom mesojednom hrvatskom društvu, često se pojedinci koji iz nekog razloga ne jedu meso smatraju čudnima. Nekoliko mojih prijatelja su vegetarijanci i stalno čujem začuđene upite ljudi oko njih:
-"Pa zašto?" (kao da ih je netko prisilio da ne jedu meso),
-"Pa kako?" (mora da su stalno gladni i nemaju što za jesti)
-"Odkad?" (kao to je faza i proći će ih)


Postoji više tipova vegetarijanaca (izvor: vegetarijanstvo.net):
1. Vegani ne jedu meso niti bilo kakve namirnice životinjskog porijekla (sir, mlijeko, jaja...)
2. Lacto-vegetarijanci ne jedu meso niti ribu ali konzumiraju mliječne proizvode
3. Oligo-vegetarijanci ne jedu meso niti ribu ali konzumiraju jaja
4. Oligo-lakto-vegetarijanci ne jedu meso niti ribu ali konzumiraju jaja i mliječne proizvode
5. Pesco-vegetarijanci ne jedu meso ali jedu ribu (granični slučaj bezmesne ishrane)


Ja osobno nekoliko godina nisam jela meso, ali sam jela ribu i mliječne proizvode. I dan danas ne jedem meso, ali jedem perad pa se više ne mogu ubrojiti u neku vrstu vegetarijanaca. Meso ne jedem jednostavno zato što mi nije ukusno (mesojedni Hrvati na ovu rečenicu padaju u nesvijest), a perad jedem jedino ako je netko drugi pripremi jer mi se inače gadi. Fuj krv....

I zašto ja to sve ovdje pišem? Zato što mi se nešto vrlo smiješno desilo na svadbi u subotu. Znala sam da će biti u ponudi i vegetarijanski menu jer su neki uzvanici bili striktni vegetarijanci, a pošto svinjetinu i janjetinu koji su bili na regularnom meniju ne mogu vidjeti, tražila sam da me se ubroji u goste vegetarijance...
I što se desi?
Kao predjelo na stol stiže pršut, kulen i sir. Na pojavu dobrog pršuta ja se kao svaki pravi Hrvat raspametim, pa sam naravno navalila i zaboravila da sam tu večer službeno bila vegi :).

Taman sam stavljala vilicu s pršutom u usta, kad mi je pristupio konobar sa tanjurom sira i voća i pitao me: "Oprostite jeste li vi vegetarijanac?"
Ja sam pocrvenila (i skoro se ugušila pršutom) i rekla da, da, zapravo jesam....

Tako da sam dalje jela juhicu od povrća umjesto govedske i povrće na žaru umjesto pečene svinje i janjca. I bilo je jako fino. Viola sita, a janjac cijeli. Konobari su bili dovoljno pristojni da zanemare i zažmire na gaf sa pršutom, a mi smo se smijali cijelu večer.

Photo by Maiv&Viola:





Mladenci: Život u dvoje, valjda će promijeniti ime bloga u "Upravo vjenčani"

Prisutni blogeri (otkriveni): tata od formata, Pjesma, Bastard i jaaaa...

Možda je bio još koji bloger koji se nije outao :)

Našim blog (i uživo) prijateljima želimo dug i sretan brak!
I sve pohvale za organizaciju! Bravo!

Za naše blogere sa Života u dvoje došao je i dan D!!!
Za mene je to pravo blog vjenčanje jer sam dobar dio ljudi koje ću danas tamo sresti, a i same mladence, prvobitno upoznala preko bloga!

Kako je bilo, doznat ćete sutra, ako se previše ne napijemo.



A do onda, malo kontemplacije i malo poslovica:

"Na ženi je da se uda što prije, a na muškarcu je da se ne oženi što duže može." Vissarion Belinsky

(Ovu tvrdnju je Mr. I.-mladoženja, čuo proteklih tjedana mali milijun puta. Pa smo mladenka M. i ja odlučile napisati oštri post na tu temu, što još nismo stigle. A zaključak posta bio bi: Najbolje bi bilo da se žena uda sa 22 za tipa od 38...)

"Bračna veza je visoka škola altruizma." Honoré de Balzac
(Hm, dobro, shvatili smo.)

"Dobar brak bi bio između slijepe žene i gluhog muškarca." Honoré de Balzac
(Mislim da ovoj tvrdnji ne treba daljnje objašnjavanje.)

"Dobro otvori oči kad se ženiš, a poslije ih zatvori !" William Shakespeare
(Mr. I. i njegova M. su se definitivno dobro našli. Svaka čast.)


"Ko se iz ljubavi oženi, taj po noći uživa, a po danu jadikuje."
"Stol i krevet održavaju ljubav." Talijanske poslovice
(Ovo me podsjeća na moje starce i njihovih 45 godina braka.)

"Ljubav, tj. ostajanje u ljubavi, a ne zaljubljenost, je svjestan i odlučan čin volje, umijeće, koje moramo savladati kao svako drugo umijeće, kao umijeće drvodjelstva ili umijeće muzike. I zahtjeva brigu, odgovornost, respekt i znanje." Erich Fromm
(meni najdraža definicija)

"Voljeti nekog, znači pristati da ostariš sa njim!" Albert Camus


"Tri stvari se ne mogu sakriti: ljubav, planina i čovjek na devi!" Arapska poslovica


Pa krenimo onda na pir! Čestitke!
"Čujem neke vesele vijesti: Svadba, svadba...!!!!" tekst iz opere Mirjana

Fenomenalni muzičari i fenomenalni komičari Igudesman & Joo trebali su nastupiti 9.5.2008. u Zagrebu u Velikoj dvorani Lisinski sa svojim showom "Litlle nightmare music".


Skeč: "Rahmanjinov je imao velike ruke"


Kad sam krenula u lov na karte (koje su prilično koštale, oko 200tinjak kuna), na portalu muzika.hr saznala sam da je koncert odgođen zbog bolesti. (Na webu Lisinskog su to naime zaboravili napisati).
Nažalost. morat ću čekati drugu priliku.

Zrinjevac, Zagreb, 4.5.2008.
Busina Brass Quintet

Photos by Viola


Kao nekad davno....



Vjetar puše ali dečki se ne daju smesti



Voajerski pogled kroz ogradu



Modni detalj

A zvučalo je ovako: