Viola: Director's cut

Prije godinu dana shvatila sam što su "prijatelji" iz koristoljublja.

Sada sam shvatila i još nešto više. Da postoje ljudi koji su manipulatori tuđih mišljenja. Koji su u stanju proširiti famu i trač samo tako, da se žrtva niti ne snađe a već je na crnoj listi. A kamoli da je svjesna što je skrivila.

Nisam vjerovala da ljudi s kojima svaki dan sjediš na kavi i smatraš ih ako ne prijateljima onda barem ekipom, mogu tako lako biti zavedeni od jedne manipulantske osobe. I zaboraviti da je do jučer žrtva bila dio njihove "kavene" skupine.

Divim se ljudima koji uspijevaju držati izbalansirane odnose sa svima. Ja stojim iza svojih osmijeha i iza svojih riječi, i ne mogu se smiješiti nekome za koga znam da me ocrnjava iza leđa. Ali čak mi ponekad zna biti perverzno zabavno biti jako ljubazna prema nekome tko zna da mi je nešto skrivio i da sam ja to saznala. Ta osoba očekuje moj napad, a ljubaznost ga totalno izbacuje iz takta. I zblesira se. Naravno, osim ako nije totalno okorio.

Kako je mudro netko rekao: "Nitko nam nije obećao da će biti lako!". Ponekad mi se čini da su sve te životne igre previše za mene. Mama, zašto si me učila da su ljudi dobri i pošteni???