O cemu zelite da u sljedecem postu pisem
O psima
O mackama
O pticama
O glodavcima
  
pollcode.com free polls

Na mom blogu bilo vas je.....

Na mom blogu bilo vas je:


Hit Counter
Hit Counter

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (15)
Siječanj 2009 (3)
Rujan 2008 (7)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (14)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (6)
Veljača 2008 (54)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Ovaj je blog posvećen svim kucnim ljubimcima.Također ću pisati o psima i mačkama iz azila,uzgajivačnica,štenare,šinteraja i tako dalje.Pa ako vas baš nešto zanima samo pošaljite komentar i ja ću napisat o tome na blog.


Created by Crazyprofile.com


Moji mali zmajići klikajte na njih:

Adopt one today!

Adopt one today!

And moj Dragon Cave scroll:

http://dragcave.net/user/Dragochica

MOJE JAJE ADOPTERSA:

Dragonadopters

Moja spyro jaja:


Creature Name: Sparky

Level this creature up! Click Here!



Creature Name: Spyro

Level this creature up! Click Here!



Creature Name: Dragochy

Level this creature up! Click Here!

Linkovi

Neke stranice:

www.malteseonly.com
www.americanmaltese.org
www.spoiledmaltese.com
www.prijatelji-zivotinja.hr

www.spas.hr
www.drugaprilika.hr
www.prijatelji.inet.hr
www.noina-arka.hr
www.azil.org

Meni super blogovi:

Maleni peseki
Pudlice
Zivotinje
Animals friends
Nasi kucni ljubimci
Dragony
Svašta o macama
Cute Dizajni
CP-Special
Club Penguin
Dragons Rules
Stop Dosadi
Dragon Cave HR
Sttinin Blog
My Crazy Life

Moj forum o psima registrirajte se na njega:

Sve o psima forum

POSJETITE OVAJ FORUM O DRAGONCAVEU:

Dragon Cave forum Hrvatska

utorak, 10.02.2009.

Lossy...moja mica maca.....

Image and video hosting by TinyPic

Evo ovako počinje priča....
Ja sam pored svoje Lane htjela mačku,a pošto je moja mama voljela perzijske ja sam tražila svugdje perzijsku mačku za kupiti...I našla sam oglas da se u Splitu prodaju plavi perzijski mačići.Moj tata nazvao je i javila se neka žena.Ona mu j rekla da imaju 2 plave perzijske žensko i muško.Moja mama je rekla da ćemo uzeti muško,ali ja baš i nisam vjerovala da ćemo muškog.Ja,tata i moja sestra uputili smo se do mačkice.Kada smo došli do kuće i pokucali otvorila nam je ta vlasnica mačaka.Ispred vrata dočekao nas je bijeli mačor sa zlatnim očima i to je bio otac od tih mačića.
Kada smo se popeli na skale vidjeli smo majku mačića bila je čupava i plave boje sa zlatnim očima.Ja sam u košari vidkela jedno mače a drugom nije bilo ni traga.Uzela sam to jeedno i bilo je muško ito jaako mirno.I odjednom je dotrčala mala divljakuša.Uzela sam je u ruke i ona se počela igrati s mojim prstom cerekcerekcerek i tako je tata rekao da nećemo uzet muškog nego žensku.Tada me ta žena upitala: Kako ćeš je nazvati? ja sam odmah odgovorila: Lossy.....Kada je Lossy došla u moju kuću bilo joj je sve čudno i sve je morala njuškat.Kadfa je došla do njuškanja Lane,Lana je nju počela njuškat i čudno je gledat nkao da je Lossy pala s marsa pa da i nju mora njuškat rofl i tako nakon godinu dana Lossy se parila POTAJNO i nitko nije znao....I odjednom na kauču okotila je 1 mače...mi smo je odnijeli u košaru i ona je nastavila kotiti i okotila još 4 mačića....Bila su 2 siva 2 crnobijela i 1 smeđo,sivo,crno,bijeli---Smeđo sivo crno bijeli je jedini preživio,a pitate se vi čega su mačići bili križanci...Bili su križanci Perzijske i Norveške šumske mačke.....U sljedećem postu pisati ću o mačiću Rambu koji je jedini od svih preživio....



| Komentari (10) | Printaj | ### |

Moj najdraži ljubimac!!!!!!!!

Image and video hosting by TinyPic

Ime joj je Lana i za nekoliko dana će napuniti 3 godine.
Rođena je 28.2.2006. godine u Stobreču.
Njen otac se zove Riki i živi u Stobreču.
Moja Lana je maltezer.Ona je u leglu bila najmanje štene.
Ja sam bila kod prijateljica a moj otac je išao negdje.
Ja nisam uopće znala gdje on ide...I tako moj otac se vratio nakon 1 sat i došao kući.Malu Lanu (tada još nije imala ime) dao je mojoj mami da je ona drži.Kad sam ja dotrčala u kuću rekla sam mami: Mama zašto držiš tu malu bijelu lopticu,a onda se Lana okrenula prema meni.Moja mama ju je pustila na pod,a ona je dotrčala do mene i počela me lizati...Ja sam bila tako sretna i to je bilo moje najdraže iznenađenje ikada jer sam prije imala psa dobermana imenom Shila i zgazilo ju je auto cry i sada je ovo bio moj najdraži dan kad je u moju kuću došla Lana...Odmah sam znala kako će se zvati i nisam se ni trebala misliti...Nazvala sam je Lana...To ime dobila je jer je bila nježna kao malo lane...Lana ima crne slatke oči i bijelu dlaku kao snijeg....Ona uvijek spava na bijeloj posteljini pa ju nemožemo nikad ni vidjeti gdje je...Lana uvijek spava sa mnom u krevetu i uvijek se sa mnom igra....Ona je birala svog vlasnika koji ju je jako puno želio a to sam bila JA...Lana je odmah znala tko ju je cijele dane,mjesece i godine želio i tko je patio zbog gubitka svog ljubimca Shile....cry I sada je meni jako puno lakše u životu jer imam svog najdražeg ljubimca i dok ovaj tekst pišem moja Lana leži u mom krilu i slatko sanja i čeka da odem spavati .

Image and video hosting by TinyPic

I sad na kraju....morala sam napisati ovaj post nut i da sljedeći put ću pisati o mom drugom ljubimcu mački Lossy.....Zato pripremite se mah



| Komentari (1) | Printaj | ### |

ponedjeljak, 09.02.2009.

Slatke i medene slikice...

Evo malo slatkih slikica:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Sad idem...škola zove...heh....bye...I OSTAVITE KOMENTAR!



| Komentari (6) | Printaj | ### |

nedjelja, 08.02.2009.

Hrčci

Hrčci

dakle razmnožavanje, parenje sve to ovisi o vrstama...

uzmite
u obzir da sirijci vole živjeti sami te da će ženka jedino u vrijeme
teranja prihvatiti mužjaka.. kod rusa, roborovskih je to drugačije
znate da vole živjeti u skupinama...
ako se želite baviti uzgojem
svaka čast - registrirajte se kao uzgajjivač , no kao i u svakopm
uzgoju morate paziti na razmak potomaka,parenja da ne dođe do parenja u
srodstvu jer to može zakomplicirati porod i mladunci mogu biti s
komplikacijama..
idealno bi bilo da ženka ima 2 - 3 legla na godinu
no naravno ona može imati i više, no kažem idealno je... kod hrčaka
spolna zrelost nastupa jako rano.. oko 2. mjeseca starosti.. no
najbolje bi bilo pričekati 3 - 3.5 - 4 mjeseca.. ženke se tjeraju svaki
par dana, da budem preciznija svaki 4-5 ... dok ne zatrudni..

Razlikovanje spola
Hrčak:

- Mužjak

Image and video hosting by TinyPic

- Ženka

Image and video hosting by TinyPic

Ruski hrčci: muški - ženski

Image and video hosting by TinyPic

Sirijski hrčci: muški - ženski

Image and video hosting by TinyPic


Upoznavanje
je uglavnom kod sirijaca, no možete isto napraviti s bilo kojom vrstom hrčka..
dakle kod sirijaca, UVIJEK ,ali uvijek stavite ženku kod mužjaka u kavez...
u
obrnutom slučaju ženka ga može napasti zbog teritorija čak i kod
tjeranja.. a najbolje bi bilo da ih stavite na neutralni teren..
kutija, krevet, neki drugi kavez,, itd..
ako su hrčci agresivni od
početka jendo prema drugome odvojite ih... za sigurnost hrčaka..
probajte isto za par dana u tom slučaju...

Tjeranje , Parenje
ako ženka prihvati mužjaka možete ju zateći u jednom pomalo smiješnom položaju:
ženka
će stati normalno, raširite nogice kao da se pari i dignuti repić (to
sam vidjela kod sirijaca) , kod rusa pak kako su oni u zajednici ženka
bježi (hard-to-get;) pa se nakon nekog vremena smiri pa jednostavno
stane isto tako , no nijednom nisam vidjela ženku ruskog hrčka da diže
repić.. mislim da bi svi trebali prepoznati kad se hrčci pare... ljubav
ne traje dugo - čak maximalno 15 minuta.

Trudnica

nakon
parenja ženka može imati mutan,gust iscjedak iz rodnice.. trbuh će biti
vidljiv oko 10. dana nakon parenja.. ako se ne vidi možete nažalost
uključiti dvije mogućnost: lažna trudnoća ili u boljem slučaju malo
leglo..

Skotnost

skotnost , graviditet kako hoćete ovisi o vrsti.. kod sirijaca običajno
traje oko 16 dana , kod ruskih hrčaka oko 18 ,a kod kineskih 20.. no
sve to može varirati u 1 dan..
na dan okota ili dan prije ženka
pravi gnijezdo (može početi i ranije) .. vole praviti od svačega
sijena, piljevine ,a možete im čak staviti i salvete (celuloza
stopostotna)..

što se tiče prehrane u to vrijeme ženki mopžete
ponuditi mekog sira, kuhanog jajeta (bjeljanak , žumanjak ne jer je
premasan) , mlijeka.. isto joj možete ponuditi i nakon što se okoti
radi unošenja bjelančevina u organima koje gubi dojenjem..

Porođaj i Potomci

znak
da će se ženka poroditi je krvav iscjedak iz rodnice... bebachi će vrlo
brzo stići.. porođaj se može dogoditi bilo kad , no najčešće je po noći
ili u rano jutro..
novorođenčad se rađa bez dlake, rozni zatvorenih
okica , ali imaju svoje zubiće - sitne male.. ženku u to vrijeme ne
smijete uznemiravati , najbolje bi bilo da ju ne dirate , samo
mjenjajte vodu, hranu i ništa više... ako se okotila u kućici nemojte
dirati tu kućicu ( učite na mojoj grešci) ...
mladuncima dlaka će
početi rasti sa 5 dana,a oke im se otvaraju sa otprilike 10.. mladunce
bi bilo dobro odvojiti od ženke sa oko 22 dana starosti.. može i malo
duže - da ipak uživate u njima no ipak ženka može postati agresivna zato bi ovo bio najbolji rok...
znači
nikakva dodatna njega niti mladuncima niti ženci ne treba.. ženka sve
radi sama.. samo joj možete omogućiti malo bolju prehranu...

ako imate nekih pitanje... samo izvolite

bebe ruskih hrčaka stare 2 dana:

Image and video hosting by TinyPic

sa 4 dana: (vidi se kako im je dlaka počela rasti)

Image and video hosting by TinyPic

sa 6 dana

Image and video hosting by TinyPic

sa 8 dana

Image and video hosting by TinyPic

sa 10 dana

Image and video hosting by TinyPicsa 20 dana

sa 15 dana

Image and video hosting by TinyPic

sa 20 dana

Image and video hosting by TinyPic



| Komentari (4) | Printaj | ### |

Razmnožavanje glodavaca, dvojezubaca ferreta

Kunići

Image and video hosting by TinyPic

Spolna zrelost

spolna zrelost kod kunića dolazi s 3 - 6 mjeseci što opet ovisi o vrsti i uvjetima u kojima se kunić nalazi.


Spremnost ženke za parenje

ako je velika vrućina ili pak suprotno ciča zima mogućnost za oplodnju je smanjena..
"tjeranje"
kod ženke kunića traje 3 - 5 dana.. ženka tada postaje nemirna , čupka
krzno, manje jede i vanjski dio spolovila postaje crveno-plav. tada
ženka dozvoljava parenje.

Skotnost

skotnost kod kunića traje oko mjesec dana.. može okotiti od 5 do 13 mladih..
kod
ženki se zna dogoditi i lažna trudnoća, gdje ćete naići na sve simptome
prave trudnoće no mladih na kraju neće biti.. jedan od načina da
ustvrdite jel prava trudnoća jest da ustvrdite opipavanjem donjeg
dijela abdomena.. oko 15. dana nakon parenja.. mogli biste napipati
nešto poput kuglica.. No NE opipavati cijelom rukom već palem i
kažiprstom.. tjedan dana prije okota ženka počinje čupati dlaku sa
sebe, skuplja sijeno i sav mogući materijal da napravi gnijezdo za
mladunce.. ovo može napraviti i ženka s lažnom trudnoćom.. tijekom
trudnoće nemojte ženki mjenjati prehranu, niti ju povećavati niti
uvoditi nešto novo...


Okot

ženka
se može okotiti bilo kad.. najčešče je to po noći.. okot traje 10 - 15
min , a ženka onda pokriva mladunce čupanjem svojih dlaka i najčešče
odlazi iz gnijezda..
novorođenčad je bez dlake i slijepi su.. majka
hrani mladunce 1 - 3 puta na dan.. . mlijeko je dovoljno hranjivo pa
mladunci mogu dugo biti bez hrane..
prvo leglo je najzahtijevnije i majci trebate osigurati mir i popunu sigurnost..

ženke
kunića nisu stalno s mladuncima kao što sam rekla hrane ih 1-3 na dan i
to je to.. neka vas to ne zabrinjava... ako baš mislite da ženkla
ignorira mladunce pogledajte ih.. ako im trbuščiči nisu okrugli,
popunjeni već su cijeli zečići smežurani neishranjeni trebate nešto
poduzeti , no sa samim pogledom što opreznije..

Komplikacije

ako se dogodi da majka ne doji svoje mladunce .. evo što trebate poduzeti..
prvo
ruke jako dobro operite.. onda sijeno protrljajte o svoje ruke (ili
piljevinu zavisi kak ih držite) .. majku bi trebali okrenuti na leđa
,ali pazite dobijte nekako njeno povjerenje (pomazite ju , dajte joj
nešto jesti) .. onda ju okrenite na leđa ,a mladunce pripojite na sise..
ako
je majka agresivna , koprca se, ne pristaje na to.. . mladunce trebate
drugačije prehraniti.. no kunići u ovakoj situaciji rijetko prežive..
majčino mlijeko je zečičima važno za imunitet i obranu od bolesti..
morate mladuncima naći zamjensku majku ili ih morate hraniti na dudu ,
no pazite da duda ne bude predugačka što može još zakomplicirati
stvar.. i morati ćete ih češče hraniti tako s obzirom da je kravlje
mlijeko ne toliko hranjivo kao zečje, a moguće je i kupiti zamjensko
mačje mlijeko (bolja opcija nego kravlje).

Malci prestaju dojiti sa oko 2 mjeseca.

Potomstvo:

Image and video hosting by TinyPic

Majka i potomstvo koje je već veliko:

Image and video hosting by TinyPic



| Komentari (0) | Printaj | ### |

Sirijski i ruski hrčci

1. SIRJSKI (ZLATNI) HRČAK - samo ime govori s
kojeg područja dolazi ova vrsta hrčka. Sirijski hrčak je veličine cca
10cm, po izgledu nalikuje i na štakora i na miša. Repić mu je duljine
2-3mm, uši su mu visoko podignute, a dolazi u raznim bojama. Najčešće
su to varijante sa zlatno smeđom bojom zbog čega i nosi svoj drugi
naziv. Važno je za njih napomenuti da su to hrčci samotnjaci.
Ženka nosi mlade 16 dana, kad mladi napune 4 tjedna moraju se odvojiti
od majke. Mora se pripaziti i na njegov izgled, tj. sirijci su skloni
debljanju. Zato je uz ostalu opremu za njega jako dobro kupiti kuglu za
hrčke te ga dnevno dva puta do deset minuta pustiti da vrti ukoliko
dođe do dobljanja. ali nije ga loše pustiti svaki dan po nekoliko
minuta i ako nema problema.
Zbog iskustva kažem da su to uvjerljivo
najuredniji hrčci. oni znaju nepomično sjediti na jednom mjestu pola
sata i čisitit se, piške u samo jedan kut (eventualno u dva ali to sve
ovisi o veličini kaveza i opreme), iz svoje kućice sam izbacuje govanca
jer mu smrde. vlasnici se ne smiju začuditi kada ujutro nađu praznu
posudicu sa hranom. jesu oni skloni debljanju, ali ne baš tako. oni
vole skrivati hranu - ja sam to nazivala borbom za preživljavanje u
obilju hrane. U principu je jako mirna životinja i uglavnom se čuje
samo kad vrti kolut, može se brzo pripitomit, ali treba imati
strpljenja jer je nepovjerljiv a ima uistinu velike zube (dva doljnja
zuba) - najbolje se vidi kada životinja zijeva, zato je važno uz hranu
dati mu mineralni kamen.



| Komentari (0) | Printaj | ### |

Mačke mogu razlikovati boje

Image and video hosting by TinyPic

Ukoliko niste znali,
mačke zaista mogu razlikovati boje. Ne baš osobito dobro, ali mogu.
Najnovija istraživanja dokazala su da mačke razlikuju
crvenu i
zelenu boju, crvenu i
sivu,
zelenu i
plavu, zelenu i
sivu,
plavu i
sivu, te

žutu i
sivu. Još uvijek se ne zna mogu li
razlikovati i druge parove i oko toga se učenjaci još uvijek prepiru (npr.
neki kažu da mačke mogu razlikovati crvenu
i

žutu
). No svi se slažu da mačkama boje nisu toliko bitne. Njima
je bitno da mogu vidjeti pri slaboj rasvjeti i polutami, gdje mi ne
vidimo. No neki kažu „mačke vide u mraku“. To nije istina. Mačke ne vide
u potpunom mraku, ali ako ima samo mala količina svjetla koja čovjeku
nije dovoljna, vide.



| Komentari (10) | Printaj | ### |

Pas sam kod kuce-kako ga nauciti da bude miran

Kad pas ostane sam kod kuće

Image and video hosting by TinyPic

U životu svakog psa dogodi se situacija kada mora ostati sam kod kuće. Od našeg načina života zavisi da li je kuca svaki dan sama 9, 10 ili više sati ili je samo ponekad ostavimo na nekoliko minuta. Bez obzira gde i kako živimo, treba već mališana naviknuti na samoću.

Psima ostavljanje, tj. odvajanje od "čopora" nije baš prirodno. Više vole da su sa nama, da imaju pored sebe svog vodiča, koji ih mazi i pazi. Privremeno izbacivanje iz čopora je način kazne koju koristi majka u leglu. Našim ljubimcima je ostalo u genima da odvajanje može biti jako opasno.

Posmatrajte svoje štene u parku, gde ima puno ljudi. U ranom uzrastu većina među njima se ne usuđuje otići više od nekoliko koraka od vodičevih nogu. Nije to strah ili nepoverenje prema strancima, nego samo način preživljevanja. Bezbednije je biti pored onoga, koji hrani i štiti. Vlasnik treba iskoristiti situacije u kojima štene obraća pažnju na njega i kada doolazi bez poziva, ali više o tome u narednim tekstovima.

Problem nastaje kada je mališan ubeđen da nikako nije dobro napustiti čopor. Jer ruku na srce, u šetnji to od njega i tražimo. Naši zahtevi se promene kada je vreme da odemo na posao, u prodavnicu ili na mesta gde pas ne može ići sa nama. Uvek je bolje "sprečiti nego lečiti" što je svakako zlatno pravilo navikavanja na samoću.

Sa vežbama počnite istog trenutka kada je štene došlo u kuću. Nemojte zanemariti prve znakove ''sindroma samoće'', kao što su cviljenje, lajanje, uništavanje stvari i slično. Koliko god se vama činilo simpatično da mala pahuljica cvili jer joj toliko nedostajete, to nije simpatično, pošto odrastao pas koji svaki dan laje dok ste na poslu, izgrize sto, uništi utičnice, pocepa kauč i tako dalje. Tada nije smešno ni vama, ni komšijama a najmanje je smešno psu. Tada nije više toliko bitno koliko to smeta okolini i koliko košta, nego kako je to opasno za psa.


Samoća može biti veliki problem

Puno pasa, koji pate dok su sami, jede uništene stvari, grize zid, praska po vratima i laje dok se potpuno ne iscrpi. Nažalost je lečenje takvih problema dugotrajno, mukotrpno i često neuspešno. Zato štene naučite da nije ništa loše ako ostane samo kod kuće, jer ćete se vi sigurno vratiti.

Psi nemaju osećaj za vreme kao mi. Slični su deci koja još ne znaju šta je sat. Pet minuta ili ceo dan, sve je to isto. Juče je bilo juče, i ako je možda prošlo nekoliko nedelja. Vreme više mere po tome šta su radili. Koliko puta su jeli, spavali, igrali se...

Verovatno ste primetili pse, koji se podjednako puno vesele svojim vlasnicima kad se vrate, ako ih nisu videli minut ili deset sati. Malo karikirano, ali neki psi su srećni i kada se vratite iz toaleta. Psu ne možete obrazložiti da se vraćate za deset minuta. Njemu to ništa ne znači. To je najbitniji razlog što nikada ne treba ostavljati psa kada je gladan, kada nije obavio nuždu i istrčao se. Isto tako se pobrinite da maknete sve stvari, koje bi mogao uništiti i koje su opasne. Ako ste u mogučnosti, ograničite prostor ili ga zatvorite u sobu ili hodnik. Ostavite mu neku igračku, koju nemože razgristi i progutati. Nikada mu ne dajte kosti ili slično - umesto toga kupite igračku u koju se stavlja hrana koja ispada dok se pas igra. To će ga zabaviti neko vreme. Pripremite mu činiju sa svežom vodom i ćebe ili krevetić na kome će spavati. Štene ne može dugo da trpi, tako da postoji mogućnost da se upiški dok vas čeka. Bolje maknite tepihe i slične stvari.


Uvek prošetajte psa pre nego ga ostavite samog kod kuće

Psi vole, da znaju šta ih čeka. Stoga smislite ritual, koji obavite svaki put pre što mališana ostavite samog. Tako će znati, da negde idete ali još bitnije, znaće da ćete se i vratiti. Vreme obroka prilagodite tako da ste posle hranjenja još neko vreme kod kuće. Kuci treba da svari obrok, pa ga tako nemojte hraniti nekoliko minuta pre odlaska, jer postoji veća verovatnoća da će unutra obaviti nuždu. Pre sam odlazak idite u šetnju, koja ne podrazumeva brzi piški i kaki. Odvojite vreme, poigrajte se, bacajte loptice, malo potrčite. Psu će biti puno lakše, ako dok ste odsutni barem sat-dva odmara umesto da ga ostavite sa viškom energije. Pokažite mu gde je njegovo mesto, dajte mu igračku i recite mu, da idete od kuće i neka mirno pričeka. Bitno je, da koristite komandu, za koju će pas naućiti, da znači vaš odlazak i dolazak. Ne pravite nikakve nervozne scene, ne milujte ga preterano, samo odite.

''Floki vraćam se ja brzo, ti lepo čuvaj kuću i igraj se.'' Potpuno mirno, bez griže savesti što ga ostavljate. Tako miran treba biti i vaš dolazak kući. Nemojte istog trena, kad ste ušli, voditi psa napolje. Normalno uđite, mirno ga pomazite i tek posle pet, deset minuta idite napolje i poigrajte se. Pas treba shvatiti, da je lepo da ste došli kući ali da vaš odlazak i povratak nije ništa posebno. To je samo još jedan od načina života. Ponekad ste kući a ponekad idete. Ritual nije namenjen tome da se pas već unapred unervozi, nego baš smirivanju. Obavite sve njegove potrebe i najnormalnije idete od kuće.

Pas, koji je naučen da ostane sam, bez problema izdrži nekoliko sati. Svi znamo da nije idelano kada je kuca po ceo dan bez vas ali realno gledano - posao i sve ostale obaveze oduzimaju određeno vreme i to se ne može promeniti. Zato onih nekoliko sati sa njim provedite na kvalitetan način. Dobra strana svega je da psi puno spavaju, pa tako, naučeni na samoću, prespavaju većinu dana.



| Komentari (0) | Printaj | ### |

New Guinea Singing Dog (Pjevajući pas s Nove Gvineje)

Pjevajući pas s Nove Gvineje

Image and video hosting by TinyPic

Opis:
Pjevajući
pas s Nove Gvineje (PPNG) obično je visok 17 inča (43 cm) u grebenu i
težak 25 funti (11 kg). Njegov kratki dvostruki pokrivač pod dodirom je
uvijen. Donja strana repa ima gustu "četku" od dlake. PPNG su zlatno
crveni ili black and tan, s bijelim oznakama na grlu, stopalima i vrhu
repa. Neki također imaju bjeline na licu, prsima i vratu, ali nikad na
bokovima ili leđima. Jagodične kosti su široke, njuška ravna,
trokutaste uši u obliku tulipanovih latica koje se uvijaju prema
naprijed, koso postavljene oči daju licu karakterističan izgled.
Zglobovi
i kralježnica su iznimno fleksibilni za psa. Prilagođeni lovu na vrlo
strmim, gusto pošumljenim terenima, penju se i skaču poput mačaka, što
je osobina koju je teško zadržati. Kada ima oči reflektiraju slabu
svjetlost, svijetle zelenim sjajem. Njihovi su zubi za dernjae veliki,
obično jednaki 10% ili više duljine lubanje, što je uobičajeno za
divlje mesojede ali ne i za domaće pse.

PPNG ima nekoliko
jedinstvenih vokalizacija. Zavijanje po kojem su dobili ime slično je
vučjem zavijanju s visokim tonovima kitove pjesme. Kad su u grupi,
jedna životinja započinje, a ostale joj se pridružuju na različitim
visinama tona, svaka svojim jedinstvenim načinom. Pojedino glasanje
PPNG nalikuje ptičjem pjevu. Oni također cvile, štekću, laju (kratki
"vau" poput vuka) i vrište (izvijeno štektanje).

Povijest:
Znanstvena
ga je zajednica prvi put zamijetila u ranim 50 - im godinama 20.
stoljeća. U početku su ga opisivali kao posebnu vrstu, koju je Sir
Edward Halistrom, koji je donio prvi par iz južnih visokih područja s
Papue Nove Gvineje u Taronga zoološki vrt u Sidneyu 1957. godine,
nazvao Canis hallstromi. 1969. Godine PPNG je ponovno klasificiran kao
podvrsta dinga, Canis lupus dingo (ili dingo familiaris).

Točna
taksonomija i filogenetske odrednice PPNG predmet su danačnjih
znanstvenih kontroverzija. Istraživanja, a posebno DNA analiza, sada
ukazuju na to da se PPNG gotovo sigurno razlikuje od
modernih vrsta pasa više, nego što se te vrste razlikuju međusobno.
Daljnja
istraživanja bi s vremenom mogla bi s vremenom opravdati njegovo
razdvajanje od australskog dinga imenujući ga kao Canis lupus
hallstromi (ili Canis lupus familiaris)

Kako ga god
klasificirali, prihvaćeno je da je PPNG najprimitivniji "domaći" pas,
kojega je na otok doveo čovjek kamenog doba i održao rasu čistom zbog
izolacije od drugih vrsta pasa sve do 1950 - ih. Oni su kao živući
fosil. Gotovo su svi primjerci PPNG u Americi potomci izvornog para iz
Taronga zoološkog vrta. Potomci ovog osnivačkog para bili su široko
raspoređivani u zoološke vrtove diljem
Amerike i Europe. 1976.
Godine, ekspedicija iz berlinskog "Staatliche Museum Preussischer
Kulturbestiz/ Museum fur Volkerkunde" (Nacionalni muzej za očuvanje
kulturnog blaga, odjel za izvorne pasmine) uzela je još pet dodatnih
pasa iz Irian Jaya. Poslani su u Institut za domaće
pasmine u Kielu
u Njemačkoj. Jedan par iz ove linije je 1987. Godine uvezen u zoološki
vrt Sedgwick okruga u Wichiti u Kanzasu. Iako se mužjak nije dalje
razmnožavao, ženka, Olga, imala je nekoliko legala s mužjakom iz
Taronga linije. Potomci ovog križanja pokazali su otpornost križanaca i
smanjenje monorhizma, koji se bio pojavio u sjeverno - američkoj
populaciji.

Te iste godine Darkie, mužjak za kojeg je Taronga
zoo ukazao kako potječe od ženke uhvaćene u divljini iz rasplodne
kolonije, koja se nalazila u Bayer River Sanctuary na planini Hagen na
Novoj Gvineji, uvezen je u Sheryl Langan u Kanadi, zajedno sa nekoliko
Taronga ženki. Nisu se uspjeli razmnožiti i tako je Darkie 1994.
godine, sa 14 godina, prebačen na sveučilište u Georgiji, u Savannah
River Ecology Laboratory, kod doktora Lehr Brisbin Jr. Čak i u tim
poodmaklim godinama uspješno je sparen sa Scratchley, križankom Dinkuma
(Taronga mužjak) i Olge, u dr. Brisbinovom Swamp Fox Sanctary.
Potomci
su srećom zadržali najviše genetskih varijacija koliko je moguće za
budućnost pasmine. Čitava populacija PPNG u zatočeništvu, koja je 1995.
Procijenjena na kojih 300 životinja, potekla je dakle od samo 8 divljih
predaka - zasnivača pasmine.

Napori da se uhvati još divljih
primjeraka na Novoj Gvineji zasad su se pokazali uzaludnima. Robert
Bino i James McIntyre su, za vrijeme preliminarnih istraživanja 1993. -
1994., odnosno 1996.godine, na udaljenim planinskim lokacijama Papue
vidjeli izmetine i tragove, te čuli zavijanje. Stoga ostaje nada da će
se genetski bazen proširiti, kad budu dostupni izvori financija za
temeljiti lov dodatnih rasplodnih primjeraka.

Posebnosti:

PPNG
se razlikuju od mnogih pasmina koje je čovjek stvorio na više načina.
Fizički, njihovi gornji prvi kutnjaci, nazvani "carnassials"
(mesožderski zubi) su veliki, obično veći od 10% dužine lubanje, što je
inače karakteristika normalno prisutna samo kod divljih pripadnika
obitelji kanida, kao što su vukovi. Oči PPNG izgleda reflektiraju više
svjetla od očiju udomaćenih psećih pasmina i u polumraku svijetle
svijetlo zelenom bojom. Poput basenčija, afričkog parija psa i
australskog dinga, PPNG se prosječno tjera samo jednom godišnje u kasno
ljeto ili jesen, kako se dan skraćuje (u proljeće na
južnoj polutki). Moderne pasmine imaju oko dva tjeranja godišnje, koja ne zavise od utjecaja okoline.

Iako
nije bilo dovoljno samostalnih istraživanja da bi bila potvrđena, čini
se da PPNG također ima neke oblike ponašanja, koji se razikuju i od
vuka i od psa. Kod iskazivanja podložnosti spuštaju uši prema naprijed
i dolje ili postrance i dolje (tzv. "avionske uši"), radije nego da ih
priljube unazad uz glavu. PPNG poziv na igru više sliči na vrebanje, a
izvodi ga stojeći mino ili u pokretu, bez psećeg ili vučjeg naklona
(spušten prednji dio tijela i uzdignut stražnji dio) i mahanja repom.
Spušteno je cijelo tijelo i zuri intenzivnim, napetim pogledom u onoga
koga poziva. Također imaju i običaj u igri ugristi otvorenim ustima,
što nije zapaženo kod vukova i pasa, ali zato jest kod kojota, koji
imaju širom otvorena usta, pritisnuta na vrat ili leđa druge životinje.

Njihovo
je glasanje općenito slično dingu i basenčiju, ali je njihovo zavijanje
jedinstveno. Sonogrami pokazuju da je ovaj način vokalizacije vrlo
različit od bilo kojeg glasanja koje proizvodi bilo koji udomaćeni ili
divlji pas, uključujući basenčija.
Doctor Mark Feinstein s koledža
Hampshire u Amherstu u Massachusettsu, specijalist za glasanje kanida,
počeo je proučavati vokalizaciju PPNG.
Posljednjih nekoliko godina
doctor Lehr Brisbin Jr., u naporima da sačuva ovog psa, koji se sada
rijetko drži u zoo kolekcijama zbog njegove već spomenute ponovne
kvalifikacije, dobavlja PPNG
kvalificiranim soboama, koje će ih pormovirati kao kućne ljubimce i izložbene životinje.

Ponašanje:

Ukoliko
ih uzmete kao štence, PPNG postaju iznimno privržene i drage životinje
za pratnju. Prilagodili su se okruženjima koja obuhvaćaju raspon od
stanova New Yorka do farmi. Ipak, zbog svog donedavno divljeg
porijekla, PPNG imaju jako intenzivne lovačke porive i s tim povezanu
sklonost da rade na izbjegavanju bilo kakvih barijera. koje
ograničavaju njihovo kretanje. Zato je potrebno
poduzeti odgovarajuće mjere opreza, kako bi osigurali i njih i njihov potencijalni plijen (ptice, vjeverice, zečeve itd.).

Poput
ostalih divljih i primitivnih pasa, PPNG su odlični penjači i predani
kopači, pa bi ograde iza kojih će PPNG biti bez nadzora, čak i velika
dvorišta, trebala imati dobro podnožje i gornji dio kako bi spriječila
bijeg. Vrata koja se otvaraju na neograđenim područjima treba koristiti
s oprezom, a pse naučiti da čekaju na dozvolu za izlazak nakon što ste
ih svezali na uzicu. Vrlo su "pristojni" i izbjegavaju uznemiravanje
svog ljudskog vođe čopora, pa kad jednom shavte kako se treba
odgovarajuće ponašati prilikom izlaska, obično se ne pokušavaju
progurati pored nekoga na izlasku.

Kad PPNG odjednom shvate da
su slobodni, ne bježe od kuće i vlasnika. Trče prema avanturama,
pticama koje lepršaju u grmlju, mišu u travi. U savršeno sigurnom
svijetu sigurno bi se vratili kući kad se umore i ogladne i nekoliko ih
je sretnih PPNG vlasnika, koji su prijavili svoje odbjegle pse, našlo
kako leže na trijemu kad su se vratili kući. Najbolji način za hvatanje
PPNG (ili bilo koju od drugih neovisnih pasmina, poput basenčija, shiba
inua i terijera) je imati mamac, kao što je stara bijela čarapa ili
kava bijela krpa svezana na kraj užeta, kako biste ih namamili nazad na
igru; ili se srušiti na zemlju i proizvoditi čudne zvukove dok ih
znatiželja ne privuče dovoljno blizu, da ih uhvatite mirno i sigurno.
Toliko
su brzi i okretni da nema šanse da ih uhvatite, osim ako ih namamite u
malo zatvoreno područje, pa je trka za slobodnim PPNG ili divlje
posezanje za njim, najgora moguća stvar koju možete napraviti.
Na taj način samo nauče da su brži od ljudi. Uhvati me ako možeš je PPNG omiljena igra.

Da
bi postali prihvatljivi kućni ljubimci, većina PPNG zahtijeva neki
trening. Zbog svoje prirodne radoznalosti i aktivnog istraživačkog
ponašanja, netrenirani bi PPNG mogli poput majmuna biti vrlo
destruktivni, ako ih ostavite kući bez nadzora duže vremena.

Bez
obzira na to, uče vrlo brzo što trebaju ostaviti na miru ako im to
zabranite, obično će uvažavati vlasnikova ograničenja. Zbog svoje
osjetljjive prirode PPNG reagira negativno na fizičko kažnjavanje, što
može usporiti process učenja. Dio njihovog šarma je visoka
inteligencija i nezavisna priroda i od njih ne treba očekivati da
izvršavaju naredbe poslušnosti kao "ostani", poput pasmina koje su
posebno odabrane zbog svoje sposobnosti da surađuju s naporima čovjeka.
U divljini je život pojedinog PPNG ovisio o njegovoj sposobnosti
donošenja vlastitih odluka.

Nisu razvili emocionalnu ovisnost o
čovjeku koja bi stvorila želju da rade za njega, iako razvijaju vrlo
snažnu povezanost sa članovima svog ljudskog čopora i postaju
uznemireni ako se od njih odvoje. Poput mačke i drugih životinja koje
sui dalje bliske svom divljem načinu ponašanja, bit će vam divan
prijatelj i suputnik, ali nikad roblje.

PPNG očito jako uživaju u kontaktu s ljudima.
Kad
su dobro socijalizirani, vrlo su privrženi ljudima koje poznaju, uvijek
spremni obasuti svog ljudskog prijatelja serijom poljubaca.
Imaju
izvanrednu sposobnost da potpuno opuste tijelo poput poluprazne krpene
lutke, kad ih drži i mazi netko kome vjeruju. Međutim, osim ako zaspu u
vašem naručju - što se često događa kad su u sigurnom okružju i ništa
uzbudljvije ne privlači im pažnju) - ove "ljubavne seanse" obično traju
samo par minuta, prije nego što ponovno žele ići igrati se ili
istraživati. Jedini problem sa dobro socijaliziranim PPNG i gostima je,
kako h držati podalje od njihovog krila. Zbog svog naslijeđa prirodnog
opreza, odrasli PPNG koji nisu bili dobro socijalizirani kao štenc i
često su vrlo oprezni prema strancima i potrebno im je dati priliku da
naprave prve korake. Nisu agresivni i nikad ne napadaju.

Osim
ako ste ih trenirali da prihvate vođenje od stranaca, prva reakcija
PPNG na stranca koji iznenada poseže za njima je, da se odmaknu od
njega i pobjegnu na sigurnu udaljenost, a zatim se
okrenu i oprezno
počnu približavati, promatrajući tu osobu. Ako osoba stane mirno i tiho
priča, čak će i loše socijalizirani PPNG prići i dozvoliti da ga pomaze
po glavi a zatim, ako ga ništa ponovno ne uplaši i po ostatku tijela.
Poput mnogih divljih i udomaćenih pasa, jedino kada će PPNG pokušati
ugristi je kad osjeća potrebu braniti se od onog što vide kao agresiju
prema njima, kao što je situacija kad stranac poseže za njim i na silu
ga drži.

Bolesti:

PPNG nemaju poznatih pasminskih ili
genetski nasljednih bolesti. Vrlo su otporni i prilagodljivi na bilo
koju klimu, ako imaju odgovarajuće sklonište. Dobro napreduju na bilo
kojoj suhoj psećoj hrani ili konzervama i ne zahtijevaju nikakve
specijalne dodatke. Mnogo amatera koji su držali PPNG napravili su
grešku, te su ih hranili s puno mesa, posebice crvenog mesa i dijelova
piletine i psi
su počeli patiti zbog te neuravnotežene prehrane.

Zanimljivosti:

Američki
je Kennel Club priznao PPNG za natjecanja i obedience show, te su ih
počeli registrirati u siječnju 1996. godine. Cijene PPNG variraju
zavisno od uzgajivača, no prosječno se kreću od 500 USD za primjerke
koji ne idu dalje u rasplod, do 1000 USD za izložbene i rasplodne
primjerke. Svaki PPNG trebao bi imati rodovnicu koja navodi ISIS
(Međunarodni sustav informacija o vrstama),
a koji se inače koristi
u zoološkim vrtovima; zatim registracijski broj američkog kennel kluba
i pordajni račun na kojem je navedeno ime uzgajivača, datum rođenja
psa, imena i brojevi oca i majke, kao i bilo koje dodatne stavke, poput
zdravstvene garancije ili dogovora o sterilizaciji.

Kvalificiranim
osobama, koje se imaju namjeru uključiti u istraživanje o njihovom
ponašanju, genetici i slično, dozvoljeno je usvajanje određenog broja
PPNG uz minimalne troškove.

Image and video hosting by TinyPic



| Komentari (0) | Printaj | ### |

subota, 07.02.2009.

Psi koji se udomljuju.....

DARUJE SE PREKRASAN PSIĆ!!!

Darujem preljepog malog psa....mjesanac boxera,labradora i hasky-a....roden je 13.11.08....molimo vas da se javite sto prije...hvala javite se na broj 0991981570 ili na 048/864-029 koprivnica

SLIKE:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

__________________________________________________________

KRIŽANKA MALOG RASTA

Križanka malog rasta stara 5 mjeseci traži novi dom. Naučena je na boravak u kući, uredna i dobra. Veličine je pekinezera.
koprivnicko-krizevacka zupanija, 098655588

SLIKA:

Image and video hosting by TinyPic

_________________________________________________________

Udruga spas iz VŽ poklanja mladu mješanku kokera 6 mj, predivne zlatne
svilene dlake, mazasta, mila i draga, teško se snalazi u azilu jer je
sva nježna, mala je rastom pa vam neće zauzimati puno mjesta ni u malom stanu.

KONTAKT:

mitzekatze
vukovarska 1b
42000 varaždin
Varaždinska županija
Telefon: 099/692-3078
Telefon 2: 042 330 004 ili 091 8925 875

PICTURE:

Image and video hosting by TinyPic



| Komentari (0) | Printaj | ### |

Havanski bišon

HAVANSKI BIŠON
Originalni naziv pasmine: BICHON HAVANAIS
Zemlja porijekla: FCI

Image and video hosting by TinyPic

TIJELO:
Nešto duže od visine grebena, zaobljenih rebara. Bokovi dobro prikupljeni. Leđna linija se produžava u dobro padajuće sapi.

NOGE:
Ravne, suhe, šape su blago duže sa suhim prstima.

REP:
Visoko nošen u obliku vladičanskog štapa. Obrastao dugom, svilenkastim dlakom.

GLAVA:
Ravna i široka lubanja, čelo malo ispupčeno.

OČI:
Prilično velike, veoma tamne, prvenstveno crne. Bademaste.

UŠI:
Prilično
visećeg špica, najčešće sa jednim blagim pregibom. Nešto podignute,
upravljene ni u stranu niti čvrsto priljubljene na obraze.

NJUŠKA:
Prillično uska, veoma ravna. Obrazi nisu izraženi. Dobro jedna sa drugom dodirujuća vilica. Crn nos.

DLAKA:
Više je priležuća, prilično meka. Obrazuje snopiće koji se završavaju blagim zavojima.
Dlaka smije biti trimana na njušci, ipak je pogodno da ostane prirodna.

BOJA:
Veoma
rijetko čisto bijela. Više ili manje tamno pšenično žuto, žuto-braon
(duhan- sko braon), sivo ili bijelo sa velikim oznakama u navedenim
bojama.

MASA:
Ne preko šest kilograma.

NAPOMENA:
Havanezer je pas malog rasta.

N.B. Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.

EVO OVDJE POGLEDAJTE NJIHOVE SLIKE CLICK



| Komentari (0) | Printaj | ### |

Sijamska mačka

Image and video hosting by TinyPic

Čak
i ljudi koji ne znaju gotovo ništa o vrstama mačaka znat će prepoznati
sijamske mačke s njihovim karakterističnim uzorkom krzna, tajanstvenim
plavim očima i dugim, vitkim tijelom. Sijamska je mačka popularna
čistokrvna mačka već dugo vrijeme, a ipak nije najbolji izbor za
svakoga. Sijamske mačke su vrlo otvorene i ne može svatko živjeti s
tako zahtjevnom mačkom. Međutim, ako tražite čistokrvnu mačku živahne i
privržene prirode koja i ne treba puno brige, sijamska mačka mogla bi
biti idealna vrsta za vas.

Povijest: Sijamska mačka potječe s
Dalekog istoka. Nitko ne zna točno njezino podrijetlo, ali te su
životinje na Tajlandu (nekad Sijam) bile poznate još u 14. stoljeću.
Ostalom dijelu svijeta postale su poznate zahvaljujući kraljevskoj
obitelji Sijama: ima li boljeg dara za gostujućeg dostojanstvenika od
tih prekrasnih domaćih mačaka? Britanski putnici na Tajland također su
krajem 19. stoljeća primjetili tu vrstu. Britanci su poznavali jedino
obične kućne ili seoske mačke i angore, koje su tada bile u modi, i
nikad prije nisu vidjeli ništa slično tim mačkama dugačkih tijela, s
osobitim oznakama i kratkim, mekim krznima. Ponijeli su nekoliko
sijamskih mačaka sa sobom, a njihove su se žene u njih zaljubile.
Učinile su sve da bi se mačke što bolje osjećale. Većina ih je držala u
zagrijanim staklenicima s tropskim biljakama koje su njihovi muževi
donijeli s prijašnjih putovanja.
U međuvremenu, Francuzi su također
otkrili elegantne sijamske mačke i te su se egzotične životinje često
mogle vidjeti na raznim izložbama mačaka.
Prve sijamske mačke
uvezene s Tajlanda bile su crnih oznaka (Seal Points), ali kasnije su
one spontano stvarale mačiće drugih boja; plavih oznaka (Blue Point),
čokoladnih oznaka (Chosolate Point) i ljubičastih oznaka (Lilac Point).
Te su četiri boje čiste, klasične sijamske boje, a sve naknadne
rezultat su križanja.

Temperament: Svatko tko planira kupiti
sijamsku mačku mora biti svjestan da ove mačke imaju vrlo jak karakter
i uvijek se osjeća njihovo prisustvo u kući.
Za te se životinje
često kaže da su psi mačjeg svijeta i to s razlogom. Sijamske mačke
poznate su po svojoj bučnoj prirodi i mogu satima voditi razgovore s
vama ili sa sobom. Razlog može biti glad, nedostatak pažnje ili nešto
što je izazvalo njihovo negodovanje, ali što god da je razlog one će
vam dati do znanja najvišim tonom svog hrapavog glasa. Sijamske ženke
koje se tjeraju poznate su po bučnosti i njihov se zov može čuti daleko
niz ulicu. Sijamske mačke su posebno društvena bića i ako ne dobivaju
dovoljno pažnje, one će je tražiti. Budući da jako vole društvo, ne
možete ih predugo ostaviti same. Ako cijeli dan radite, bilo bi pametno
da uzmete dvije mačke, ili uopće nemojte uzeti sijamsku mačku.
Dobro
se slažu s drugim mačkama, a osobito dobro s psima. Vole biti središte
pažnje. Vole se gladiti i maziti i mogu provesti sate sjedeći u vašem
krilu. Idealni su ljubimci za ljude kojima treba društvo: ove životinje
mogu savršeno ocijeniti raspoloženje svog vlasnika i gotovo su uvijek
živahne i zabavne. Sijamske mačke su zaigrane i vole sve vrsta igračaka
u obliku ping-pong loptica, našušurenog papira ili krznenog miša.
Većina sijamskih mačaka brzo će naučiti donijeti papir ili loptice, a
obično se lako priviknu i na hodanje na uzici. Kad dobijete sijamsku
mačku, niste dobili samo mačku - dobili ste osobu. Sijamska mačaka
vratit će vam još više ljubavi i pažnje nego što ste vi njoj dali.

Tjelesne osobine:
TIJELO
Sijamska
mačka, kao i orjentalna kratkodlaka, vrsta je elegantne , vitke građe.
Gipko tijelo je dugačko, mršavo i mišićavo: ne smije biti traga
grubosti. Stražnje noge trebaju biti duže od prednjih nogu. Noge su
dugačke i vitke a šape trebaju biti ovalne. Rep je dugačak i tanak,
sužava se na vrhu, kao bič. Čvorovi na repu su nedostatak.
GLAVA
Glava
je klinastog oblika. Idealno, lice i velike, dijagonalno postavljene
uši tvore oblik istostraničnog trokuta. Na izložbama, suci će
provjeravati postoji li ugriz čeljusti u istoj ravnini
Sijamske mačke imaju bademaste oči koje trebaju biti "duboko" tamnoplave i neznatno ukošene.
KRZNO
Krzno
sijamske mačke mora biti svilenkasto na dodir, vrlo kratko i fino. Ona
ima vrlo malo potkrzna. Predugačko krzno, previše potkrzna ili grubo
krzno smatraju se nedostacima.
BOJE
Sijamski su mačići u početku bijeli, a njihovi obojeni vrhovi - na licu (maska), ušima, repu i nogama - pojavljuju se kasnije.
Kada
sijamska mačka navrši tri godine krzno će dobiti svoju trajnu boju.
Svijetli dijelovi s vremenom mogu postati neznatno tamniji uslijed
hladnoće prostorija ili lizanja krzna.
Njega: Kratko krzno, svojom
svilenkastošću i s malo potkrzna ili bez njega, ne prlja se, te tako
sijamska mačka ne zahtijeva češljanje.
Kad se linja, otpale dlake možete ukloniti vlažnom antilop krpicom i, ako je potrebno, pročešljati finim češljem.
Želite
li svoju mačku voditi na izložbe, možda ćete je htjeti okupati da bi
izgledala posebno dobro. Uvijek koristite šampon za mačke, a operite je
nekoliko dana prije izložbe tako da se krzno stigne slegnuti.
Sijamske
mačke imaju oštre pandže i trebate ih podrezivati dobrim kliještima.
Uši čistite po potrebi tekućinom za čišćenje ušiju.
Osobitosti:
Ima uzgajivača koji su ostali vjerni starom tipu sijamskie mačke.
Budući da ne odgovaraju sadašnjim uzgajivačkim standardima, uzgajaju se
pod drugim imenima.
U Sjedinjenim Amaričkim Državama nekad se
nazivaju Apple Head, a naziv Thai također se upotrebljava za
označavanje sijamske mačke starog tipa.



| Komentari (1) | Printaj | ### |

Održavanje mačje dlake

Redovno četkanje ? Svakako!!! Redovno četkanje
dosta doprinosi higijeni. Osim toga, ukoliko je u pitanju duga dlaka,
preporucuje se redovnije kupanje - svako 3 mjeseca pet mace, i bar
svako 30 dana show mace. Naravno pred show, je kupanje dosta
učestalije. Preporuka je da se koristi neki šampon, naravno za mace, ph
neutralan, po mogucnosti tearless i da je OBAVEZNO 'plave osnove'
(nikako žuti i zeleni), jer samponi plave osnove isticu bijelu boju.

Prije
kupanja vrlo je vaznod a maca bude razmrshenog krzna, inace voda moze
da napravi mrtve cvorove. Ukoliko je to potrebno, i ako to znate, pred
kupanje se maci krate kandze.

Macu prati samponom 2 puta, i
nakon svakog samponiranja dobro dobro dobro isprati. Nakon toga, jos
jednom isperite sa namjenskim sredstvima za ispiranje - ukoliko ih
imate. I onda opet ispiranje, ispiranje i samo ispiranje... Vrlo je
vazno da se svi tragovi sampona uklone jer je macija koza vrlo
osjetljiva na hemikalije. Glavu mace, a to znaci i njene ushi nikako ne
kvasiti, i ne dozvoliti da voda udje u usi, a sampon u oci i usi (moze
pomoci sredstvo/gel za zastitu ociju, i tamponi od vate za usi).

Nakon
kupanja, macu umotati u tople peskire, i posushiti - nikako nemojte da
umrsite dlaku. Dalje ide feniranje, i takodje mozete da macu kada je
vec suva napuderisete BEZMIRISNIM talkom barem dijelove iza usiju,
prednjih pazuha i (kod muzjaka) u korjenu repa (odozgo) - ovo ce
doprinjeti da krzno duze ostane bez masnoca. Ukoliko je u pitanju
dugodlaka maca, kad je skoro suha potrebno je iscesljavati i niz dlaku,
i uz dlaku da bi krzno dobilo na volumenu.

S čime održavate suzne fleke ispod očiju?

Sto
se tice flekica, osnovni recept je acidi borici i to 3% rastvor. Nasa
preporuka je da se kupuje u apotekama, nikako u Vet-ordinacijama i pet
shopovima iz razloga sto je u apotekama provjereno sterlian i frisak.
Koristimo nivea tufere, jer su oni najmeksi i konkretno kad su oci u
pitanju koristimo (makazama isjecene) polovice. Svako oko cistimo sa
drugim (cistim) tuferom, i nakon ciscenja dobro posusimo. Naravno treba
voditi racuna da acidi borici ne dodje u dodir sa ocima !!!

Sada
trenutno koristimo VITACOAT Diamond Eye, i on se odlicno pokazao.
Sadrzi valjda i kanfor, tj. nesto slicno mentolu, i zaista primjetimo
da od toga maci bude vidno bolje (kao inhalator za nos, samo sto je ovo
za oci, odnosno oko ociju)

Cistimo ga izjutra i uvece sa njim,
a po danu ako nema fleka samo posushimo oci po potrebi, a ako ima fleka
onda dobije puni tretman. Najveci problem sa Diamond Eye-om je upravo
taj 'jak' miris. Prilicno je oshtar, i maca se tesko navikava na njega.
Mi smo jedan (prelazni) period radili sledece: Navlazimo tufer sa njim,
i samo mu malo skvasimo/obrisemo nos. Od toga se on blago receno
iznervira jer je miris oshtar, ali zatim ga ocistimo sa acidi
boricijem, a onda nastavimo ciscenje. Nakon sedmicu dana, poceo je da
podnosi miris solidno, a sada nakon skoro mjesec vrlo cesto zaspe u
krilu i pocne da prede, jer izgleda da mu cini dobro.

Druga
solucija koju smo doduse samo procitali je tecnost za kontaktna sociva,
Bausch & Lomb. Ona moze u oci, a cisti sociva od organskih
necistoca - znaci vjerovatno nebi skodila maci oko ociju (samo mislimo
da je to jako skupo rjesenje).

Sve ostale mrlje na krznu
uklanjamo iskljucivo sa 3% acidi boricijem, i eventualno koriscenjem
bezmirisnog talka, odnosno sirovine za pravljenje istog. Culi smo da
postoji neki talijanski talk, na bazi rize, pravljen specijalno za
mace, ali niti smo saznali kako se zove, niti smo ga nabavili



| Komentari (0) | Printaj | ### |

Bezdlake pasmine mačaka

Vjerojatno kada pročitate naslov pomislite- sphynx.
Ali od prije nekoliko tjedana FIFA priznaje Peterbalda i Don Sphaynx.
Don Sphynx je sphynx drukčije povijesti.
Evo o sphaynx nesto: najuspješnija bezdlaka pasmina.
Prvi je rođen 1966, ali njegovo potomstvo je umrlo, takom da se 1978 ponovno javlja novi sphynx i on je paren sa svojim sestrama i majkom i stvorena je ova pasmina.
Kada je kasnije križan s devon rexom dobiven je današnji sphynx.
On ima dlaku samo sta je dlaka meko paperje.
Svakodnevno ga treba istrljati krpicom jer se znoji i dlaka ne upija masnoće. On je isključivo kućna macka. Peterbald je pasmina stvorena
1996. Nema se o njemu puno reći osim: bezdlaka orijentalna pasmina. Još
nije usavršen pa se u leglima rađaju bezdlaki i kratkodlaki potomci.



| Komentari (0) | Printaj | ### |

MAINE COON - Prirodna američka mačka

Mačiji div pseće naravi

Maine Coon je naoko dugodlaka mačka, ali se prema F.I.F.-u (Federation
Internationale Feline) ocjenjuje u drugoj skupini, tj. među
poludugodlakim mačkama.
U skupinu poludugodlakih mačaka ubrajaju se još raggdoll, turska van, turska angora te sveta birma i norveška šumska mačka.

Image and video hosting by TinyPic

Doseljenici
su u Sjevernu Ameriku sa sobom najčešće donosili domaće kratkodlake
mačke iz Europe, ali neki od njih imali su i turske angore. Križanjem
ovih dviju pasmina povremeno su nastale mačke duže dlake.
Pasmina je
ime dobila po imenu sjeverne države Maine (sjeveroistok SAD-a), gdje su
nakon generacija parenja takvih mačaka prevladale osobine po kojima je
danas priznata pasmina prepoznatljiva.
Zbog hladne klime u Maineu,
te načina života doseljenika, potomci tih mačaka većim su se dijelom
prilagodili životu uz ljude, ali ne ulogom kućnih ljubimaca, što su
danas, već kao „radne mačke“. Ljudi su tijekom selekcije izabirali
privrženije jedinke, dovoljno jake da budu zdrave i velike, da postanu
najbolji lovci na glodavce. Do nastanka udruga ljubitelja mačaka sa
rodovnicom, ova pasmina mačaka bila je poznata pod nazivom „shag cat“
(grubodlaka mačka).

Mačka nastala križanjem s rakunom!?

Drugi
dio imena coon vuče korijene iz priče o parenju rakuna i divlje
američke mačke: „dokaz“ za to križanje našli su u tamnosmeđoj boji
prugaste mačke s kitnjastim repom. Danas znamo da je takvo križanje
nemoguće, ali kao zanimljivost o podrijetlu pasmine ova priča ostaje.
Najveći broj maine coon mačaka potječe iz hladnih klimatskih dijelova
Sjeverne Amerike, tj. sjevera SAD-a i Istočne Kanade.
Budući da je
razmnožavanje mačke bilo, zbog surovih uvjete života ljudi na sjeveru,
vrlo blisko prirodnoj selekciji, vrsta je opstala kao velika i snažna,
duge dlake, koja je naoko lijepa i skladna.
Stanovnici Mainea bili
su vrlo ponosni na svoje vrlo velike i lijepe mačke, te su brižno
vodili dnevnike parenja još od sredine XIX. st. Prvi maine coon koji se
opisuje u literaturi i rodovnicama zvao se Captain Jenks of the Horse
Marines. Ponosni vlasnici često su svoje mačke rado izlagali na
izložbama, te je prva pobjeda maine coona zabilježena 1895. g. na
izložbi u Madisone Square Gardenu. Slavni prvi pobjednik bio je Gosie.

Perzijci istisnuli maine coon

Tijekom
XIX. st. broj maine coon mačaka se smanjuje zbog eksplozije
popularnosti novopridošlih perzijskih mačaka koje su pristigle iz
Engleske. Tek je 80-tih godina XX. st. njihov broj počeo rasti, ali
ovaj put i preko Atlantskog oceana, dakle i u Europi.
Danas na
svakoj izložbi bilo koje veće udruge mačaka s rodovnicama u svijetu
može se vidjeti mnogo primjeraka maine coona u vrlo velikom rasponu
boja dlake.
Budući da je podrijetlo pasmine iz SAD-a, standard pasmine uglavnom je isti bez obzira na udrugu koja izdaje rodovnice.

elika mačka, naizgled još veća

Maine
coon je velika mačka uobičajene težine oko 8 kg, ali nije rijetkost
naići i na primjerke od preko 10 kg. Njihova veličina i težina,
kombinirana s dugom dlakom, daju dojam osobito velike mačke zbog čega
je vrlo rado viđena na izložbama mačaka.
Tijelo maine coona je
mišićavo, dugo i snažno. Kosti moraju biti teške, a prsa široka. Glava
bi trebala biti nešto šira, uglasta, jakih i visokih jagodica s vrlo
velikim ovalnim očima. Na glavi se ističu velike, visoko postavljene i
dlakom bogato obrasle uši. Iako je dlaka duga, ona na opip nije tako
fina i mekana kao kod angore i perzijske mačke. Amerikanci takav tip
dlake nazivaju „all weather coat“ tj. dlaka za sve vremenske uvjete.
Što se boje tiče, još uvijek je najviše prugastih, ali danas ih se može vidjeti u gotovo svim zamislivim bojama mačaka.
Teško
je govoriti o cjelokupnoj naravi neke pasmine, ali općenito govoreći
ova je mačka samouvjerena, prilagodljiva i čovjekoljubljiva u takvoj
mjeri da među poznavateljima mačaka s rodovnicama slovi kao mačka pseće
naravi, dakle ona je čak i za one, koji više vole pse, idealan kućni
ljubimac.
Općenito, maine coon mačke dobro se slažu sa psima, ako su
se s njima susrele u najranijoj životnoj dobi. Veoma su prijateljski
raspoložene prema odraslima i djeci.
Zbog svog podrijetla maine coon
mačke će se jednako dobro osjećati u prirodi kao i u stanu. Ako ih se
drži zatvorene, mora im se osigurati dovoljno prostora za igru da im ne
bi bilo dosadno.
Kao mačići vrlo su zaigrani i znatiželjni. Kad odrastu ne mijenjaju se previše.
Iako
je maine coon mačka često razuzdana, uvijek spremna za igru, povremeno
može biti vrlo tiha, koja večer rado provodi sklupčana u krilu. Većina
uživa da ih se gladi i mazi, a svako će češljanje smatrati ugodnim
predahom od svakodnevice.



| Komentari (0) | Printaj | ### |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno.