Marketing
MAINE COON - Prirodna američka mačka
Mačiji div pseće naravi
Maine Coon je naoko dugodlaka mačka, ali se prema F.I.F.-u (Federation
Internationale Feline) ocjenjuje u drugoj skupini, tj. među
poludugodlakim mačkama.
U skupinu poludugodlakih mačaka ubrajaju se još raggdoll, turska van, turska angora te sveta birma i norveška šumska mačka.
Doseljenici
su u Sjevernu Ameriku sa sobom najčešće donosili domaće kratkodlake
mačke iz Europe, ali neki od njih imali su i turske angore. Križanjem
ovih dviju pasmina povremeno su nastale mačke duže dlake.
Pasmina je
ime dobila po imenu sjeverne države Maine (sjeveroistok SAD-a), gdje su
nakon generacija parenja takvih mačaka prevladale osobine po kojima je
danas priznata pasmina prepoznatljiva.
Zbog hladne klime u Maineu,
te načina života doseljenika, potomci tih mačaka većim su se dijelom
prilagodili životu uz ljude, ali ne ulogom kućnih ljubimaca, što su
danas, već kao „radne mačke“. Ljudi su tijekom selekcije izabirali
privrženije jedinke, dovoljno jake da budu zdrave i velike, da postanu
najbolji lovci na glodavce. Do nastanka udruga ljubitelja mačaka sa
rodovnicom, ova pasmina mačaka bila je poznata pod nazivom „shag cat“
(grubodlaka mačka).
Mačka nastala križanjem s rakunom!?
Drugi
dio imena coon vuče korijene iz priče o parenju rakuna i divlje
američke mačke: „dokaz“ za to križanje našli su u tamnosmeđoj boji
prugaste mačke s kitnjastim repom. Danas znamo da je takvo križanje
nemoguće, ali kao zanimljivost o podrijetlu pasmine ova priča ostaje.
Najveći broj maine coon mačaka potječe iz hladnih klimatskih dijelova
Sjeverne Amerike, tj. sjevera SAD-a i Istočne Kanade.
Budući da je
razmnožavanje mačke bilo, zbog surovih uvjete života ljudi na sjeveru,
vrlo blisko prirodnoj selekciji, vrsta je opstala kao velika i snažna,
duge dlake, koja je naoko lijepa i skladna.
Stanovnici Mainea bili
su vrlo ponosni na svoje vrlo velike i lijepe mačke, te su brižno
vodili dnevnike parenja još od sredine XIX. st. Prvi maine coon koji se
opisuje u literaturi i rodovnicama zvao se Captain Jenks of the Horse
Marines. Ponosni vlasnici često su svoje mačke rado izlagali na
izložbama, te je prva pobjeda maine coona zabilježena 1895. g. na
izložbi u Madisone Square Gardenu. Slavni prvi pobjednik bio je Gosie.
Perzijci istisnuli maine coon
Tijekom
XIX. st. broj maine coon mačaka se smanjuje zbog eksplozije
popularnosti novopridošlih perzijskih mačaka koje su pristigle iz
Engleske. Tek je 80-tih godina XX. st. njihov broj počeo rasti, ali
ovaj put i preko Atlantskog oceana, dakle i u Europi.
Danas na
svakoj izložbi bilo koje veće udruge mačaka s rodovnicama u svijetu
može se vidjeti mnogo primjeraka maine coona u vrlo velikom rasponu
boja dlake.
Budući da je podrijetlo pasmine iz SAD-a, standard pasmine uglavnom je isti bez obzira na udrugu koja izdaje rodovnice.
elika mačka, naizgled još veća
Maine
coon je velika mačka uobičajene težine oko 8 kg, ali nije rijetkost
naići i na primjerke od preko 10 kg. Njihova veličina i težina,
kombinirana s dugom dlakom, daju dojam osobito velike mačke zbog čega
je vrlo rado viđena na izložbama mačaka.
Tijelo maine coona je
mišićavo, dugo i snažno. Kosti moraju biti teške, a prsa široka. Glava
bi trebala biti nešto šira, uglasta, jakih i visokih jagodica s vrlo
velikim ovalnim očima. Na glavi se ističu velike, visoko postavljene i
dlakom bogato obrasle uši. Iako je dlaka duga, ona na opip nije tako
fina i mekana kao kod angore i perzijske mačke. Amerikanci takav tip
dlake nazivaju „all weather coat“ tj. dlaka za sve vremenske uvjete.
Što se boje tiče, još uvijek je najviše prugastih, ali danas ih se može vidjeti u gotovo svim zamislivim bojama mačaka.
Teško
je govoriti o cjelokupnoj naravi neke pasmine, ali općenito govoreći
ova je mačka samouvjerena, prilagodljiva i čovjekoljubljiva u takvoj
mjeri da među poznavateljima mačaka s rodovnicama slovi kao mačka pseće
naravi, dakle ona je čak i za one, koji više vole pse, idealan kućni
ljubimac.
Općenito, maine coon mačke dobro se slažu sa psima, ako su
se s njima susrele u najranijoj životnoj dobi. Veoma su prijateljski
raspoložene prema odraslima i djeci.
Zbog svog podrijetla maine coon
mačke će se jednako dobro osjećati u prirodi kao i u stanu. Ako ih se
drži zatvorene, mora im se osigurati dovoljno prostora za igru da im ne
bi bilo dosadno.
Kao mačići vrlo su zaigrani i znatiželjni. Kad odrastu ne mijenjaju se previše.
Iako
je maine coon mačka često razuzdana, uvijek spremna za igru, povremeno
može biti vrlo tiha, koja večer rado provodi sklupčana u krilu. Većina
uživa da ih se gladi i mazi, a svako će češljanje smatrati ugodnim
predahom od svakodnevice.
Post je objavljen 07.02.2009. u 21:53 sati.