This passing moment soon

ponedjeljak, 27.11.2006.

One more cup of coffee 'fore I go










Your breath is sweet
Your eyes are like two jewels in the sky.
Your back is straight, your hair is smooth
On the pillow where you lie.


But I don't sense affection
No gratitude or love
Your loyalty is not to me
But to the stars above.






One more cup of coffee for the road,
One more cup of coffee 'fore I go
To the valley below.


a ovih dana smo uzivali u eksperimentiranju pravljenja caja.





stan i dalje mirise na mentu i
djumbir

One more cup of coffee 'fore I go








Your breath is sweet
Your eyes are like two jewels in the sky.
Your back is straight, your hair is smooth
On the pillow where you lie.
But I don't sense affection
No gratitude or love


Your loyalty is not to me
But to the stars above.



One more cup of coffee for the road,
One more cup of coffee 'fore I go
To the valley below.


a ovih dana smo uzivali u eksperimentiranju pravljenja caja.





stan i dalje mirise na caj od mente i
djumbira

srijeda, 22.11.2006.

LagoDno nista ili Zombie na dnu jezera iliti sa Zelenog iznova na Crno-Bijelo ili nastavak na prosle postove boja/ne-boja (it.Lago=Jezero)


opet smo ulovili momenat u ucinkovitosti biti u vecini, u mnozini, nikako sam/a, nikako sam-i, to bi nas dovelo do slobode misli a to nije dobro. individualnost se ne priznaje, ne dozvoljava, osobenost postoji samo u masi, onda kad ti drugi kazu da si osoben/a, poseban/a, samo to tad mozes postati, nikako sam/a u svojoj osobenosti.
poljubiti nebo dignuvsi glavu u vis ili poljubiti zemlju spustivsi nos?
oduzeti osjecaj udobnosti poljuljavsi tlo na trenutak! padati sa visine deruci se u glas: “ja sam samo svoj/a, ja sam samo svoj/a!” pokupiti preostale mrvice sa poda smijeseci se hodu glasa u tvom vratu koji ti tjera pomaknuce vratnih zila i misica na licu.


meni koncani mjesec



sluzi da se naucim vjesati jer sam prije dolaska do te ideje hodala bosa na prstima po tankoj liniji koja dijeli svjetlost

od tame.

boji li se zivot mene ili se ja bojim zivota?
oblacim bijelu haljinu od papira odlazeci u noc.
'couse

I’m a


walking


Zombie


Couse life is affraid of me and I am Affraid of life! O Yeah, yeah, yeah...

[hir bezobrazno/dobrodusne REFLEKSIJE koja ne trazi odgovor niti da bude procitana
Moze li se prihvatiti kritika ili psihoanaliza od nekog koga ne znas? Moze li se psihoanalizirati nekog koga ne znas? Moze li si psihoanalizirati nekog koga znas na osnovu jednog napisanog teksta ili pokusaja umjetnickog izrazavanja? Moze li se psihoanalizirati umjetnik na osnovu njegovog djela? Mozemo li psihoanalizirati Hitchcock-a po njegovim djelima a da sa njim nikada ni popricali nismo? Mozda bi to bilo parcijalno jer mozda je covjek bio bas vesele prirode?
Mozemo li u te svrhe koristiti Frojdove termine? Trebamo li se nuzno orijentirati ka jednom smijeru kada nas danas sve vodi ka jednoj "zdravoj" dezorijentiranosti? Idu li rijec “zdrav” i rijec “bunt” jedna uz drugu? Rado bih izbacila prvu iz tog konteksta i popela se na vrh obliznje zgrade (pri tome nebi pljuvala na ljude) buntovno urlajuci:” ovo je umjetnost, ovo je fikcija, ovo je proslost i sadasnjost u isto vrijeme u satiranju vremena! Ovo je ples po krovovima! Ovo je Isadorin ples po krovovima ovome u cast, a mi smo kao valovi u nasim tijelima, cas introverzni cas ekstraverzni!”
Oprosti Laurie na nasem neznanju usklicno govoreci kako tvoju muziku treba zabraniti.]


o zemljo moja spusti se na mene kad ja na tebe ne mogu i necu! morbidnosti li moja u osjecaju odsutnosti od onog sto se zove korijenje od koga se paradoksalno cupam osjecajuci nostalgiju u knedli koja se stvorila u donjem dijelu grla i sredisnjici zeluca. povezi me na biciklu slobodo moja mojih kretnji kad zurim na posao ili na popodnevni susret na kavi dok oko mene jednakom brzinom zure nepoznata lica ciji bicikli se skladno stapaju sa poplocanim ulicama dok ja lebdim u odsutnosti zbilje. visino mojih snova spusti se na zemlju i osjeti hrapavu povrsinu na dlanovima stvarnosti tamo daleko ovdje. sklopi svoje udove u skladnu cijelinu kretnji radi lakseg sutra bez rascjepkanih i iskomadanih misli u grcevitosti kisnih dana za redom. prohodaj u magli sirom otvorenih ociju razclanjujuci poglede prisutnih od pogleda neprisutnih u datom momentu kvazi zbilje daleko ovdje. u susretu vjetru podjem namjerno kako bi me oduvao od onog sto dostici zelim. u susret meni podje namjerno vjetar kako bi mi dao snagu za borbu dalje. valovi mojih dalekih pogleda prikazati mi ne zele ono sto vidjeti hocu a ja vidjeti to isto mogu bas u njima. sposobnosti moja imaginacije.
i sve je tako mirno dok zivot moj, neciji, ovdje, tamo i sada tece i dalje, dok je to neko davno reci mogao izumiruci lagano.





toplo je osjecati lagodnu kretnju u vremenu i sve je tako lagano i suskavo tiho u liscu.






O yeah, I’m walking zombie!


Do not forget!

O Isadora zaplesi svoj vjecni ples nama u cast! Za dane prosle i dane buduce! Jer ona te je voljela a nju su voljele mnoge:




O yeah, yeah, yeah……….

LagoDno nista ili Zombie na dnu jezera iliti iznova sa zelenog iznova na crno-bijelo (it.Lago=Jezero)


ponovno smo ulovili momenat u ucinkovitosti biti u vecini, u mnozini, nikako sam, nikako sami, to bi nas dovelo do slobode misli a to nije dobro. individualnost se ne priznaje, ne dozvoljava, osobenost postoji samo u masi, onda kad ti drugi kazu da si osoben, poseban, samo to tad mozes postati, nikako sam u svojoj osobenosti.
poljubiti nebo dignuvsi glavu u vis ili poljubiti zemlju spustivsi nos?
oduzeti osjecaj udobnosti poljuljavsi tlo na trenutak! padati sa visine deruci se u glas: “ja sam samo svoj, ja sam samo svoj!” pokupiti preostale mrvice sa poda smijeseci se hodu glasa u tvom vratu koji ti tjera pomaknuce vratnih zila i misica na licu.


meni koncani mjesec sluzi da se naucim vjesati jer sam prije dolaska do te ideje hodala bosa na prstima po tankoj liniji koja dijeli svjetlost od tame.
boji li se zivot mene ili se ja bojim zivota?
oblacim bijelu haljinu od papira odlazeci u noc.
couse

I’m
walking
Zombie

Couse life is affraid of me and I am Affraid of life! O Yeah, yeah, yeah...

[hir bezobrazno/dobrodusne REFLEKSIJE koja ne trazi odgovor niti da bude procitana
Moze li se prihvatiti kritika ili psihoanaliza od nekog koga ne znas? Moze li se psihoanalizirati nekog koga ne znas? Moze li si psihoanalizirati nekog koga znas na osnovu jednog napisanog teksta ili pokusaja umjetnickog izrazavanja? Moze li se psihoanalizirati umjetnik na osnovu njegovog dijela? Mozemo li psihoanalizirati Hitchcock-a po njegovim djelima a da sa njim nikada ni popricali nismo? Mozemo li u te svrhe koristiti Frojdove termine? Trebamo li se nuzno orijentirati ka jednom smijeru kada nas danas sve vodi ka jednoj "zdravoj" dezorijentironosti? Idu li rijec “zdrav” i rijec “bunt” jedna uz drugu? Rado bih izbacila prvu iz tog konteksta i popela se na vrh obliznje zgrade buntovno urlajuci:” ovo je umjetnost, ovo je fikcija, ovo je proslost i sadasnjost u isto vrijeme u satiranju vremena! Ovo je ples po krovovima! Ovo je Isadorin ples po krovovima ovome u cast a mi smo kao valovi u nasim tijelima, cas introverzni cas ekstraverzni!”
Oprosti Laurie na nasem neznanju usklicno govoreci kako tvoju muziki treba zabraniti.]


o zemljo moja spusti se na mene kad ja na tebe ne mogu i necu! morbidnosti li moja u osjecaju odsutnosti od onog sto se zove korijenje od koga se paradoksalno cupam osijcajuci nostalgiju u knedli koja se stvorila u donjem dijelu grla i sredisnijci zeluca. povezi me na biciklu slobodo moja mojih kretnji kad zurim na posao ili na popodnevni susret na kavi dok oko mene jedanakom brzinom zure nepoznata lica ciji bicikli se skladno stapaju sa poplocanim ulicama dok ja lebdim u odsutnosti zbilje. visino mojih snova spusti se na zemlju i osjeti hrapavu povrsinu na dlanovima stvarnosti tamo daleko ovdje. sklopi svoje udove u skladnu cijelinu kretnji radi lakseg sutra bez rascjepkanih i iskomadanih misli u grcevitosti kisnih dana za redom. prohodaj u magli sirom otvorenih ociju razclanjivajuci poglede prisutnih od pogleda neprisutnih u datom momentu kvazi zbilje daleko ovdje. u susretu vjetru podjem namjerno kako bi me oduvao od onog sto dostici zelim. u susret meni podje namjerno vjetar kako bi mi dao snagu za borbu dalje. valovi mojih dalekih pogleda prikazati mi ne zele ono sto vidjeti hocu a ja vidjeti to isto mogu bas u njima. sposobnosti moja imaginacije.
i sve je tako mirno dok zivot moj, neciji, ovdje, tamo i sada tece i dalje, dok je to neko davno reci mogao izumiruci lagano.





toplo je osjecati lagodnu kretnju u vremenu i sve je tako lagano i suskavo tiho u liscu.






O yeah, I’m walking zombie!


Do not forget!

O Isidora zaplesi svoj vjecni ples tome u cast! Za dane prosle i dane buduce! Jer ona te je voljela a nju su voljele mnoge:




O yeah, yeah, yeah……….

srijeda, 01.11.2006.

your shirt on my chair/zeleno


Kao da Komagata Maru incident nikada nije ni prestao a ja se simbolicki osjecam dijelom te price. Jesam, bila sam i ja na tom brodu davne 1914. Nisu mi dali sici. Umrla sam u drami Sharon Pollock. S ponosom. Bez vode i kruha.
When the emigration start? When you get the plane? Or when you get idea?
Ribe su slobodne? Sto se dogadja sa mrtvim ribama koje svakog dana putuju iz juzne Amerike kako bi zavrsile na pijacama dalekog istoka? Transnational fishes. transnational public goods.







sto raditi kad praznina ispuni uglove i kad odes lagano a da se nisi pomjerila s mjesta i kad buljis u jednu tocku poda a da je nikada ni vidjela nisi i kad se okrenes a razmisljas o onome sto je ispred tebe i kad nozem zabodes se u stomak a da noza nikad uzela nisi i kad pises a nemas cime i kad se sakrijes iza oblaka koji su rijetki i kad hoces a ne mozes i kad jedno je naprosto drugo. voda.
a onda oblacis bijelu haljinu od papira odlazecis u noc.
haljinu koju si predhodno skrojila sjeckajuci skarama dane u neproporcionalne komadice papira, provlaceci svoje radnje poput tankog konca kroz iscjepkan papiric, slabo vidljivom iglom. rezultati su nevidljivi i zamrseni. urednost ionako ne volis a rezultati bi trebali posluziti ego tripu, cekanju da ti neko kaze pohvalnu rijec.
sa iscjepkanim komadicima sijem si haljinu od slova. konverzivno se vracam u realnosti tek onda kad svi spavaju dok iznad moje glave lebdi mali bijeli koncani mjesec.

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv