Marketing
LagoDno nista ili Zombie na dnu jezera iliti iznova sa zelenog iznova na crno-bijelo (it.Lago=Jezero)
ponovno smo ulovili momenat u ucinkovitosti biti u vecini, u mnozini, nikako sam, nikako sami, to bi nas dovelo do slobode misli a to nije dobro. individualnost se ne priznaje, ne dozvoljava, osobenost postoji samo u masi, onda kad ti drugi kazu da si osoben, poseban, samo to tad mozes postati, nikako sam u svojoj osobenosti.
poljubiti nebo dignuvsi glavu u vis ili poljubiti zemlju spustivsi nos?
oduzeti osjecaj udobnosti poljuljavsi tlo na trenutak! padati sa visine deruci se u glas: “ja sam samo svoj, ja sam samo svoj!” pokupiti preostale mrvice sa poda smijeseci se hodu glasa u tvom vratu koji ti tjera pomaknuce vratnih zila i misica na licu.
meni koncani mjesec 
sluzi da se naucim vjesati jer sam prije dolaska do te ideje hodala bosa na prstima po tankoj liniji koja dijeli svjetlost 
od tame.
boji li se zivot mene ili se ja bojim zivota?
oblacim bijelu haljinu od papira odlazeci u noc.
couse
I’m 
walking 
Zombie 
Couse life is affraid of me and I am Affraid of life! O Yeah, yeah, yeah...
[hir bezobrazno/dobrodusne REFLEKSIJE koja ne trazi odgovor niti da bude procitana
Moze li se prihvatiti kritika ili psihoanaliza od nekog koga ne znas? Moze li se psihoanalizirati nekog koga ne znas? Moze li si psihoanalizirati nekog koga znas na osnovu jednog napisanog teksta ili pokusaja umjetnickog izrazavanja? Moze li se psihoanalizirati umjetnik na osnovu njegovog dijela? Mozemo li psihoanalizirati Hitchcock-a po njegovim djelima a da sa njim nikada ni popricali nismo? Mozemo li u te svrhe koristiti Frojdove termine? Trebamo li se nuzno orijentirati ka jednom smijeru kada nas danas sve vodi ka jednoj "zdravoj" dezorijentironosti? Idu li rijec “zdrav” i rijec “bunt” jedna uz drugu? Rado bih izbacila prvu iz tog konteksta i popela se na vrh obliznje zgrade buntovno urlajuci:” ovo je umjetnost, ovo je fikcija, ovo je proslost i sadasnjost u isto vrijeme u satiranju vremena! Ovo je ples po krovovima! Ovo je Isadorin ples po krovovima ovome u cast a mi smo kao valovi u nasim tijelima, cas introverzni cas ekstraverzni!”
Oprosti Laurie na nasem neznanju usklicno govoreci kako tvoju muziki treba zabraniti.]
o zemljo moja spusti se na mene kad ja na tebe ne mogu i necu! morbidnosti li moja u osjecaju odsutnosti od onog sto se zove korijenje od koga se paradoksalno cupam osijcajuci nostalgiju u knedli koja se stvorila u donjem dijelu grla i sredisnijci zeluca. povezi me na biciklu slobodo moja mojih kretnji kad zurim na posao ili na popodnevni susret na kavi dok oko mene jedanakom brzinom zure nepoznata lica ciji bicikli se skladno stapaju sa poplocanim ulicama dok ja lebdim u odsutnosti zbilje. visino mojih snova spusti se na zemlju i osjeti hrapavu povrsinu na dlanovima stvarnosti tamo daleko ovdje. sklopi svoje udove u skladnu cijelinu kretnji radi lakseg sutra bez rascjepkanih i iskomadanih misli u grcevitosti kisnih dana za redom. prohodaj u magli sirom otvorenih ociju razclanjivajuci poglede prisutnih od pogleda neprisutnih u datom momentu kvazi zbilje daleko ovdje. u susretu vjetru podjem namjerno kako bi me oduvao od onog sto dostici zelim. u susret meni podje namjerno vjetar kako bi mi dao snagu za borbu dalje. valovi mojih dalekih pogleda prikazati mi ne zele ono sto vidjeti hocu a ja vidjeti to isto mogu bas u njima. sposobnosti moja imaginacije.
i sve je tako mirno dok zivot moj, neciji, ovdje, tamo i sada tece i dalje, dok je to neko davno reci mogao izumiruci lagano.
toplo je osjecati lagodnu kretnju u vremenu i sve je tako lagano i suskavo tiho u liscu.
O yeah, I’m walking zombie!
Do not forget!
O Isidora 
zaplesi svoj vjecni ples tome u cast! Za dane prosle i dane buduce! Jer ona
te je voljela a nju su voljele mnoge:
O yeah, yeah, yeah……….
Post je objavljen 22.11.2006. u 02:29 sati.