četvrtak, 06.01.2011.
Dan kad sam ubila kravu
"Bila jednom jedna krava" je odlična knjiga koja govori kako ljudi pred sebe same stavljaju tonu izlika, isprika i ograničenja. Sve ono što nas blokira i zaustavlja u životu. Sve ono što ne možemo napraviti ili nemamo vremena. Sve je to jedna velika, debela KRAVA! Zato i kažem dan kada sam ubila kravu.
Moja krava je bila vrlo statična.
Bila je gluha, nijema i vrlo analitična.
Razmišljala je i propitkivala.
Glumila je žrtvu,koja nije.
Svi su joj bili krivi osim nje.
Rano djetinjstvo, otac, majka, posao, šef, društvo, vlada. Ovisno o situaciji i stanju inertnosti.
Lijenost je jedna od najsnažnijih karakteristika.
Zatim linija manjeg otpora, zatim "ma dobro", zatim "u ponedjeljak"....vidite sebe 
...ono staro poznato odgađanje i odugovlačenje. Nojeva glava zabijena u pijesak svakodnevice.
Ali....u svakoj priči ima onaj ali.....moja debela krava je postala pretežak teret.
Gušila me svojom inercijom i stajanjem na mjestu.
Pogledala sam oko sebe i rekla sam si da moram pobjeći....ali tko će trčati sa tonom tereta prikovanim za ruke i noge.
Zato sam odlučila nasamariti kravu...i potajno sam počela vježbati kako bi mogla svojom snagom strgati lance....a onda....bježiiiiiiiii.....
Ali....opet ali....shvatila sam da bježanjem neću postići ništa.....ima tih krava na sve strane....čekaju iza svakog ćoška....tada sam odlučila promijeniti sebe iz temelja....
Obećala sam samoj sebi da ću svaki dan raditi na snazi, energiji i širenju svojeg kruga nepoznatog...
Odlučila sam da ću upoznati svoj najveći potencijal i neću se zadovoljavati osrednjem.
Biti ću bolja verzija sebe.
Sa takvim stavom sam ubila svoju prvu kravu.
Krava se zvala "Stajanje na mjestu". Ja sam krenula. Ja se krećem.
Kažu da je prvi korak najteži....jest....ali on za sobom vuče drugi pa treći....ali ja se krećem,,,,na novom putu zvan život.
Ubila sam kravu!!!!!
Ponosna sam zbog toga.....
Ja dišem punim plućima,,,,
ali tek smo na početku priče....ima još krava na tom putu...
zato...stay tuned....
Laik
- 12:00 -
