gutanje laži

četvrtak, 23.08.2007.

Je li baka Marica - vještica???!!!

Baka Marica je pekla najbolju pitu sa sirom u selu, ali njezin specijalitet mi djeca nismo smjeli jesti. Jednostavno se nismo usudili. Supa od paradajza bila je bolja nego u (barem) tri sela. Samo smo čeznutljivo gledali za tom crvenkastom tekućinom i parama koje izlaze iz lonca, šireći veličanstven miris.

Jednostavno, BAKA MARICA JE BILA VJEŠTICA. Pokoj joj duši!
Mama i tata su (kao i mame i tate mojih vršnjaka) to svoje uvjerenje temeljili na pet sasma jednostavnih činjenica:
- Imala je samo mušku djecu, a prema predaji, samo vještice nisu blagoslovljene kćerkicama. Predaja je predaja, pa nek' se netko usudi posumnjati u tisućljetno vjerovanje!
- Pušila je duhan. Štoviše, žvakala ga je kao mi rezance!
- Tri crne mačke. Informacija koju nije potrebno pojašnjavati. Buuuuuuuaaaaa...
- Čudan osmijeh kojim je, dok se s metlom u ruci šetala dvorištem, pozivala nas djecu na kolače. Zapravo, mamila nas je...
- I najočitije... Bila je pogrbljena. Do zemlje! Obučena u crno i pogrbljena, toliko da joj nismo nikada jasno vidjeli lice.

Baka Marica je živjela u kući do moje. Staroj kući od sitne cigle, oblijepljenoj blatom i slamom kao izolacijom. Kuća je, doduše, bila čista. Svakoga se dana pušilo iz dimnjaka. Dok smo mi klinci sjedili u hladovini lipe ispred kapelice, preko puta njezine kuće, svakodnevno smo pokušavali odgonetnuti od čega dim dolazi i što to baba peče. Ili, bar smo tako pričali pred oluju, kad se tamni oblaci nadviju na selo, a mi uživamo u mazohističkom plašenju samih sebe, sve dok se sami ne rasplačemio, pitali smo se – KOGA to stara vještica peče. Kako bilo, mi smo ionako sjedili pred kapelicom pa smo se osjećali zaštićenima.
- Vidio sam kako je odrezala vime susjedovoj kravi, omotala ga krpom i odnijela u štalu – urlao je ushićeno Mato.
- Jest, jest, čuli su se onda neki čudni zvuci iz štale, poput zavijanja - urlao je Franjo.
I stvoren je plan - svakako treba uhoditi Maricu. Mladi ratnici, nakon seanse s kaubojima i Indijancima u dvorištu kapelice, uputili su se, dok je padala noć, u vještičino dvorište. Naoružani smo bili do zubi: svatko s bar dvije glavice češnjaka, bočicom svete vode, svijećom posvećenom o blagdanu zvanom Marina ili Svijećnica. I metla, više kao fizičko sredstvo obrane, a ne duhovno. Ako zatreba. Ušuljali smo se kroz vrt, kroz paradajz i paprike. Pogazili smo, brat bratu, pola uroda. Prilazili smo staji, vještica je sjedila kraj krave.
- Obred, sto posto obavlja neki obred! – tresao se Anto.
Htjeli smo, u prvom redu, osvetiti svu djecu koju je ta pogrbljena baba skuhala u svom loncu. Grba joj je, vjerovali smo, bila kazna za naneseno zlo. No, smatrali smo da nam je sveta dužnost pokazati joj što joj pripada. Mate je kamenom razbio prozorčić staje, a nas je petero mahnitih klinaca zalilo babu jajima, svatko je imao po četvero u džepovima. Trčali smo potom koliko su nas noge nosile, vijorio se onaj češnjak nanizan na lančić oko vrata, prosula se sveta voda, bili smo prašnjavi, izgrebani od žbunja i okrvavljeni.
Te večeri nitko nije spavao.
Nekoliko dana kasnije, kada je seoski pozornik zakucao na vrata i mojim roditeljima, mama i tata su rekli da moraju sa mnom o nečemu važnom razgovarati. Bila sam uplašena, zanimalo me samo zašto danima ne viđam svoje hrabre prijatelje, jesu li živi ili ih je... O, ne, ne daj Bože!
Stvar je i ovoga puta bila jednostavna.
- Pozornik je sve njih posjetio prije nego nas pa su oni prije tebe završili u kazni – strogo mi je objasnio tata.
Petogodišnja klinka te noći nikako nije mogla shvatiti kako to da baba Marica nije prava vještica. Danas, kada imam malo više godina, i ja poželim mahnitim klincima reći da sam vještica samo da mi, iz čiste dosade, ne lupaju po prozorima. A naši su roditelji samo htjeli sirotu staricu, kojoj je njezinih muka i previše, poštedjeti nas malih divljaka. Pedagoške su metode tada bile, naravno, jednostavne:
- išibati malog monstruma
- uvjeriti ga da su vještice i vukodlaci svuda oko njega.
Takva je bila i pedagogija mojih roditelja.
Šteta što djeca danas ne vjeruju u duhove!

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?