20
utorak
rujan
2022
Prijateljstvo na brzaka
Sprijateljile se nas dvije jednom. Znale smo se jer su manja djeca išla skupa u vrtić a veća na treninge.
Imala sam ja ekipu iz dobrih vremena, dream team iz vrtića koji se poženio i poudavao i spojio plemena u jedno naše pleme. Što bi reko Massimo, mali krug velikih ljudi. Samo što nije bio baš tako mali. Ali, znate kako je to, to su sve parovi, sretno spojeni.
Nekad mi bude jako drago kad primijetim da kuma šapće kumu na uho nek otpleše sa mnom dva đira, a nekad bih zbog toga zaridala na mirkofon.
I tako, ona mi je baš bila partner u drami u kojoj djeca glume da su zaboravila strah, mame glume da ih nije strah.
Njezin bivši je bio serijski jebač, moj je bio monogamni mentalni jebač.
Naše djevojčice jednako male, željne lunaparka i lutaka. Veća djeca taman toliko velika da noću izlaze a ti ne možeš drugo nego da ih čekaš uz film i paziš da ne zaspeš prije fajrunta da stigneš na vrijeme i dovezeš doma, da ne sjednu s nekom pijanom drogiranom budalom.
A nas dvije podjednako na rubu, ne znaš koja se lošije drži i koja se šire smješka da samu sebe potakne, nas dvije željne povratka u normalu.
I eto.
Ona nije imala koga da je odveze da posjeti malu u bolnicu jer nije mogla sama voziti, ruke su joj se strašno tresle i povraćalo joj se od straha. Ja nisam imala koga da dođe po mene na mračan zavoj neke ceste kad sam ostala bez benzina jer još nisam popravila pokazivač razine goriva.
Ona nije pušila doma da dijete ne vidi, da ne daje loš primjer, ja sam jedva čekala da netko dođe i zapali da ne moram ništa misliti, da moje dijete ne čuje kako ispuhujem uzdahe.
I tako.
Znale smo se nasmijati, znale smo se zabaviti, znale smo nazdravljati, plesati pred binama po trgovima, pregledavati police na sniženjima.
Bilo je lakše. Okupilo se još takvih. Šalile smo se da smo Udruga sretnih žena. Da ćemo kad djeca odu prodati stanove i kupiti zajedničko imanje s kokošima i mačkama na nekom proplanku, zaposliti kuharicu i medicinsku sestru i ići na izlete s penzićima.
Odmah je na početku ona meni rekla: Kako si ti štosna! Tebi mogu sve reći. Nikad nisam imala takvu prijateljicu! Zapravo, ja nikad nisam imala prijateljicu.
Nije nikad imala prijateljicu?
I šta sam ja sad tu mislila, da ću joj baš ja zauvijek biti prijateljica?
Jebiga!
Mogla sam si mislit!
Ne samo da je nestala, nego je okrenula od mene i onih par iz udruženja. Koje su to riječi bile toliko učinkovite da su zasjenile sva dobra djela koja sam ja njima, one meni...? Koji argumenti?
Sad sam ja ta koja nemam takvih prijateljica.
Sad znam što znači "žensko prijateljstvo".
Oznake: prijateljstvo
komentiraj (16) * ispiši * #
Lagana - Vermieterin, 20.09.2022. 16:51 Zaboravila sam napisati: jebi se, A!
Donabellina, 20.09.2022. 17:14 nema veze : glavno je da si spomenula "mentalnog jebača" pa da makneš od sbe sve koji jebu na suho, direktno u mozak i srce
j., 20.09.2022. 20:07 Lako je nama muškarcima; naša prijateljstva završavaju šakama u glavu; vi žene imate ispred sebe nekih desetak ili više godina da provarite ono što prosječan muškarac odradi u dvije minute. Pa poslije deset godina ne mora ništa misliti, jer ionako nema baš čime.
S time da se naša prijateljstva ne zasnivaju na planovima - ovako kao vaša, ovce, medicinske sestre, imanja. Barem ne planovima daljim od sljedećeg vikenda: ovo brdo, ili ova birtija, ili već nešto slično. ostalo ćemo riješiti putem.
Jako mi se dopada ovaj stil o monogamnosti u mentalnoj sferi.
Pozdrav :)
Galaksija, 21.09.2022. 10:57 Ne trebaš se zamarati. Ima ljudi. :*
Sarah, 21.09.2022. 23:03 Evo i ja joj kažem nek se jebe!
Zato i nije imala frendicu i ne zna kaj to uopće znači.
Imam samo 2. Al vrijedne i kvalitetne.
A isto sam imala širok krug...
... za prijateljstvo kao i za ljubav treba" skupa izist vreću soli".
BoredAndRazed, 22.09.2022. 14:35 Malo po malo će se i one raspast sad kad više nema one jedne koju su krivile za sve, pa im ostaje samo bacat ljagu jedna na drugu. Spasila si se.
jekatisine, 22.09.2022. 21:26 Imam jednu prijateljicu koja mi je ostala. Jednu jedinu.
Pravu. I to onu koja je sa mnom bilau svi fazama.
Kad sam zavrsila u bolnici, rijetko tko iz ekipe s faksa dosao posjetiti. Iz srednje, nepostojeca.
Stekla novu ekipu. Umjesto doktorata se odlucila na obiteljski zivot. Dijete mi slavi drugi rodjendan, nisu je ni vidjeli.
Tako da... Prijateljstvo? Neovisno o spolu. Rijetkost.
Kad nadjes takve ljude, cuvaj ih.
TiFiT, 22.09.2022. 22:24 Slažem se s Athropom.. pravo prijateljstvo je danas rijetkost, ali postoji. Kad se nađete, onda se čuvajte.
smjehotvorine, 23.09.2022. 07:35 ma baš te briga... bolje ne imati takve "prijatelje"...
Lagana - Vermieterin, 23.09.2022. 08:19 @J...Kad me ne bi bilo strah da će mi vratiti duplo i da će me bolit, počupala bih ja to. A jbg...ne rješavamo to tako a ni nikako jer smo pičkice. Pa možemo gunđat godinama
Lagana - Vermieterin, 23.09.2022. 08:22 @Annaboni...makneš jednog konkretnog mentalnog jebača pa dobiješ cijelu skupinu opet nekih takvih samo u malo finijem pakovanju. Tu mora da je nešto nevidljivo, kao neki Matrix, štajaznam
Lagana - Vermieterin, 23.09.2022. 08:24 Trebalo bi napisati neki roman koji bi počeo: Sva su iskrena prijateljstva slična, samo su nesretna prijateljstva posebna, svako na svoj način . Ili obratno?
morska iz dubina, 23.09.2022. 13:06 E, donese, nanese i odnese život svega i svačega. Zato Alisa u zemlji čudesa ipak živi vječno.
j., 23.09.2022. 17:37 Ne bi ti to nikad počupala, jer najprije onda ne bi o tome tako snažno i lijepo pisala, niti te strah njih nego - toga kako bi poslije živjela sama sa sobom. Što se tiče muških metoda, vjerujem da sam bio jasan kada sam napisao da nemamo baš sa čime misliti. Zato koristimo šake. Mislim, osobno se nikada u životu nisam potukao, ali ne mogu se zato ubrojiti negdje drugdje, jel tak. A statistike ne govore u prilog mojoj ponositoj grupi. Pa onda delam kako me pokojni Stari učio; meti pred svojim vratima. Napisat ću ti još sad, samo se malo strpi, ponešto o tome.
Mislim, also, to da ste ovo na p što si napisala, to svi znamo. Heureka! :)) Ja ipak i dalje mislim da bi svijet da ga vodite vi, pa makar bile i to na p, bio daleko kompliciraniji, možda čak i puno, puno zahtjevniji, ali bolji. Definitivno bolji od ovoga. U to nemam baš nikakve sumnje. Znaš što me tome naučilo? Pokušaj zamisliti prvi dan bilo koje vojske, a bilo ih je u mome životu, sačuvaj Bože, više od jedne - i takvima sam poklonio dvije godine; a oko tebe stotinu ili dvije muškaraca predanih kao topovsko meso na oltar neke svete ideje, koji kakti žive tu negdje oko tebe, u tvom kvartu ili ulici. Već nakon dva sata, gledajući tu razularenu rulju, iznenada oslobođenu od žena, djece, punica, pasa i papiga, koja razmišlja samo i bez izuzetka o tome kako će nešto doslovce i bez obzira na bilo što drugo - pojesti, polokati ili da prostite poj..ati, upitaš se: pa gdje ja to, ljudi moji, živim? Kakva je to prikrivena i nepoznata džungla u nama i oko nas? I onda vadiš mast nekakvom tamo naredniku naočigled čitajući i noseći na prvu liniju primjerice na ćirilici Pekićevu Odbranu i poslednje dane, koju si spasio od paljenja iz neke knjižnice. Braniš se od toga onime što oni preziru: rječju, mišlju, samoćom, glazbom. Vidi čudaka, čita knjige, sluša trofazne rokere, sumnjiv je do jaja. A ne mogu ti ništa; trebaju tvoje meso za svoje planove.
Znam, znam, stoput sam čitao i slušao o stvarima kao što su glasovite i poslovične ženske zavjere, podvale, urote; pričala mi je o tome puno Najdraža drhteći od užasa pred tim ženskim zlom - u zagrljaju svoga slona u staklani (da ne bude zabune, to hoće reći, mene), dok sam joj tumačio ovo isto, ali to je svijet u kojemu ožiljci ostaju na dušama; nisu nipošto - na žalost - beznačajni, slabi i maleni, ali sve se njih dade zaliječiti, samo bez onog mentalnog općenja o kojemu lijepo pišeš tamo gore; uz puno, puno vrućih suza koje se liječe tek poljupcima. Eto, to je moje osobno iskustvo; pa da parafraziramo kak je rekel gospon Šafranek, puno vredno ni, ali vređati ga ne dam :)).
U našem, muškome svijetu, međutim - padaju glave u milijunima, a ožiljci ostaju na mesu i kostima. Neke se čak, kako vidimo ovih dana, namjerno lome, samo da bi se meso sačuvalo.
Svijet kojeg živimo i kojeg vodimo mi muškarci jest zapravo jedan običan, loše ofarbani pakao, kao neki stari, truli podrum uz kotlovnicu, pun memle, smrada i mraka, za kojeg si uređenje višestruko preplatio. Majstori su nestali s parama, farba se guli već od prvog dana, a cijeli stropovi nam padaju na glave. Da u njemu nema ženskog pjevušenja, jedino što bismo čuli bili bi krici umirućih.
Snaga Tvokuna, 23.09.2022. 20:41 Uuuu čitam i vidim nekoliko svojih ženskih prijateljstava! Ne znam zašto to tako bude .. imam jednu jedinu na kraju svega! S lojom sam prošla masu .. ona ostane oko nje se teudim.i oko mene se trudi! Sve ostalo nekako nestane !! I znaš sta nije mi žao !! Nikako ! Sretna što imam jednu !!
Mariano Aureliano, 18.11.2022. 08:05 Pretpostavljam da raspuknuta prijateljstva najviše bole onda kad ne znaš što se dogodilo, kad ne znaš što si skrivila, u čemu si pogriješila, što je pošlo po zlu, a druga ti strana ne daje povratne informacije. Naravno, mi civilizirani polazimo od toga da druga strana nije dužna davati nam povratne informacije, no onda nas to iznutra ždere, nerijetko godinama. Jedan katarzičan, pa makar i svađalački razgovor bio bi od velike pomoći, pa makar nakon toga i opet bilo - svatko na svoju stranu.