Prijateljstvo na brzaka

Sprijateljile se nas dvije jednom. Znale smo se jer su manja djeca išla skupa u vrtić a veća na treninge.
Imala sam ja ekipu iz dobrih vremena, dream team iz vrtića koji se poženio i poudavao i spojio plemena u jedno naše pleme. Što bi reko Massimo, mali krug velikih ljudi. Samo što nije bio baš tako mali. Ali, znate kako je to, to su sve parovi, sretno spojeni.
Nekad mi bude jako drago kad primijetim da kuma šapće kumu na uho nek otpleše sa mnom dva đira, a nekad bih zbog toga zaridala na mirkofon.
I tako, ona mi je baš bila partner u drami u kojoj djeca glume da su zaboravila strah, mame glume da ih nije strah.
Njezin bivši je bio serijski jebač, moj je bio monogamni mentalni jebač.
Naše djevojčice jednako male, željne lunaparka i lutaka. Veća djeca taman toliko velika da noću izlaze a ti ne možeš drugo nego da ih čekaš uz film i paziš da ne zaspeš prije fajrunta da stigneš na vrijeme i dovezeš doma, da ne sjednu s nekom pijanom drogiranom budalom.
A nas dvije podjednako na rubu, ne znaš koja se lošije drži i koja se šire smješka da samu sebe potakne, nas dvije željne povratka u normalu.
I eto.
Ona nije imala koga da je odveze da posjeti malu u bolnicu jer nije mogla sama voziti, ruke su joj se strašno tresle i povraćalo joj se od straha. Ja nisam imala koga da dođe po mene na mračan zavoj neke ceste kad sam ostala bez benzina jer još nisam popravila pokazivač razine goriva.
Ona nije pušila doma da dijete ne vidi, da ne daje loš primjer, ja sam jedva čekala da netko dođe i zapali da ne moram ništa misliti, da moje dijete ne čuje kako ispuhujem uzdahe.
I tako.
Znale smo se nasmijati, znale smo se zabaviti, znale smo nazdravljati, plesati pred binama po trgovima, pregledavati police na sniženjima.
Bilo je lakše. Okupilo se još takvih. Šalile smo se da smo Udruga sretnih žena. Da ćemo kad djeca odu prodati stanove i kupiti zajedničko imanje s kokošima i mačkama na nekom proplanku, zaposliti kuharicu i medicinsku sestru i ići na izlete s penzićima.
Odmah je na početku ona meni rekla: Kako si ti štosna! Tebi mogu sve reći. Nikad nisam imala takvu prijateljicu! Zapravo, ja nikad nisam imala prijateljicu.
Nije nikad imala prijateljicu?
I šta sam ja sad tu mislila, da ću joj baš ja zauvijek biti prijateljica?
Jebiga!
Mogla sam si mislit!
Ne samo da je nestala, nego je okrenula od mene i onih par iz udruženja. Koje su to riječi bile toliko učinkovite da su zasjenile sva dobra djela koja sam ja njima, one meni...? Koji argumenti?
Sad sam ja ta koja nemam takvih prijateljica.
Sad znam što znači "žensko prijateljstvo".

Oznake: prijateljstvo