05
subota
prosinac
2020
Lagana i pas - 2 dio
Da Lagana ima psa, malog žuto bijelog mješanca, Šarka, to je već obznanjeno. Da je pas tj. pasica važan dio male obitelji, i to je rečeno.
Ne znam je li rečeno da je pas star, da ima 18 godina.
Kao i svi starci, tj. starice koje su relativno dobrog zdravlja, ima dana kad skakuće kao štene, kao da nema sve te godine, Ima dana kad se toliko veseli svojem psećem životu, kad se smije, puca od psećeg veselja. A ima i dana kad se jedva vuče,kad je nešto zgrabi , nešto od čega šepa, pogled se isprazni, tresu joj se noge i ne drže ju.
I, kao i mnoge starice,često piški, a često piškenje se pomalo pretvara u inkontinenciju. A to je ono kad piški a ne zna da piški.
Prije otprilike dvije godine, počela je ne tražiti da ide van nego piškiti kraj ulaznih vrata. Lagana je pukušavala na razne načine preduhitriti tu groznu pojavu. Dizala se pred svitanje ne bi li preduhitrila ranojutarnju potrebu, šetala do ponoći ne bi li spriječila noćno morkenje. Dolazila doma u pol radnog vremena (uz velike nadoknade svojoj firmi za tu veliku privilegiju prekidanja rada u radno vrijeme), ne bi li spriječila podnevni pipi na pločice. Nije pomagalo.
Pasica je piškila kako god bi joj došlo, ponekad stoput na dan, ponekad dva -tri puta. Pred ljeto, počela je piškiti u svoj krevetić pa bi ujutro bila sva mokra i smrdljiva. Ljeti je bilo lako svakodnevno kupati jadnu pasicu i prati njezine krevetiće, skupljati pseće pelene, ali, sad je zahladilo, ne bi išlo.
Veterinar bi odmahivao rukom: "Pa to je normalno, nema ti tu lijeka, inače je u jako dobrom stanju, može ona još poživit. A šta ti je sad to takav problem, i ti ćeš tako uskoro, Lagana. Izdrži koliko možeš. "
Dao je neki lijek, malo je pomoglo, pasica više ne piški tako često po stanu, ali, sad je krenulo ono drugo. Pasica nema pojma da to radi, a Lagana stalno gleda u pod i viče svima koji bi htjeli hodati bosi da se odmah obuju. Odmah!
Jesam li vam rekla da se sve to odvija u stanu?
Lagana je predložila djeci da se pasicu uspava. Ali, to je ubojstvo! Pogledaj je kako skakuće, pa ona je zdrava, vesela. Ona je naša! Ona je tako posebna, ona je tako draga, ona sve razumije, ona pokušava razgovarati s nama, samo joj riječ nedostaje. Što ti je tako teško tu i tamo malo obrisati pod?
E, al teško mi je. Bar tri puta dnevno, nekad i šest, perem pod i po njemu lijevam dezinficijense. Uništit ću pod. Nemam ja novaca za drugi.
Jako volim tu moju staru pasicu, raznježim se kad je vidim, ona mi je kad djeca odu polagati ispite u druge gradove jedini sustanar. Znamo voditi duge lijepe razgovore u kojima sam ja uvijek u pravu, ona tako lijepo sluša. Ali, zbog ljubavi prema psu udaljila sam sve ljude. Zbog ljubavi prema psu, izbjegavam goste, nikog ne zovem na kavu. I ne idem nikuda, i kad me pozovu oni koje ja nisam dugo zvala, imam osjećaj da mi cipele smrde, da sam možda stala na njezin pipi kojeg nisam primijetila, da mi se u kožu uvukao smrad starog psa. Ja ne osjećam više njezin miris, ali, mogla bih se kladit da ona ipak smrdi a ja ne osjećam jer sam se privikla.
Gdje je granica ljubavi prema psu?
komentiraj (9) * ispiši * #
Lagana - Vermieterin, 05.12.2020. 11:18 Što bi vi na mom mjestu? Nekad mi se čini da sam pred dilemom: ili pas ili ja.
jeka, 05.12.2020. 11:28 Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam ostavila psa zbog čovjeka. Bilo je ili pas ili čovjek. Vrlo specifična i bolna situacija ,odvratna situacija.
Još imam traume kada se sjetim .
Inače....zanemarim li taj dio....ovaj ima 11,ponaša se kao mladić, jedino da, dizanja noću su učestalija. Stane ispred balkonskih vrata i muče kao kravica , po defoltu se dignem,otvorim vrata,vratim u krevet,za 10 minuta opet se dignem,pustim ga unutra i zatvorim vrata. I onda skoči na krevet i liže mi stopala ili nos . Najbolja stvar je u parku,tamo se i nasmijem,sad me zna i pobrkati sa nekim drugim pa ide za svakom ženskom osobom jer misli da sam ja,pa zaboravi gdje me ostavio kad je otrčao pa trčim ko luda za njim.
Moj slatki djedica. Ipak....miris njegovih ušiju i dalje je najljepši miris koji sam ikada osjetila. Kako se ludo ljudi vežu za pasonje. I da. Šnjofkam ga hahahah. Tako fino miriši ali on je uvijek bio mirisan ,takva mu je koža i dlaka. Pa šnjofnem i capice.
Na tvom mjestu si samo ti. Tvoja kujica i bit će joj kako ti odlučiš a sigurna sam da nisi zlostavljačica.
Galaksija, 05.12.2020. 12:09 Ne znam, ja sam previše osjećajna... oboje:)
Lagana - Vermieterin, 05.12.2020. 12:54 @ jeko draga, ti me razumiješ. Ali i dalje ne znam što bih i kako bih. Nešto će se već rasplesti...
Lagana - Vermieterin, 05.12.2020. 12:56 ,@Izgubljena , i ti si životinjoljubac. :-)
Lagana - Vermieterin, 05.12.2020. 12:59 Ponekad, kad ne znam odlučiti, pitam se što bi mi sad rekla moja nona. A joj...mislim da bi me izgrdila, prvo zato jer je pas u kući, drugo zato jer pas nije u kućici u dvorištu, treće zato jer čistim za psom i što uopće postavljam takva pitanja. A voljela je pse i mačke, nije prema njima bila gruba, razgovarala je sa psima i s mačkama, čak se i zlatnoj ribici obraćala pitanjima kao da će ribica odgovoriti. Ali , voljela je te svoje životinje na neki drugi način , drugačije nego mi sada. Pitam se, jesmo li mi napredovali ili nazadovali u odnosu na naše pretke u pogledu odnosa prema životinjama.
jeka, 05.12.2020. 13:34 Napredovali.
Bakina Zera nikada ne bi podigla šapu,pogledala je u oči i obratila se baš njoj da je u šapici zapeo snijeg. Živjele su kraće životinje jer su jele ostatke sa stola .
Lijepo je slijediti starije generacije u idejama ali bome ne držati ih se kao pijan plota jer nema napretka na taj način. Osim onog slučajnog.
Ok....ne treba ih možda ni navlačiti po krevetu (to je već drugi par čarapa) ....ali ako se ne mrdnemo od nona i mama nećemo se mrdnuti nikamo i frustracija je izglednija ,pa i u vezi životinja.
Ti si ti a nona je nona.
jeka, 05.12.2020. 13:36 Mene nona i mama da vide okrenule bi se u grobu (ne bi ,ali bi me pogledale sa čuđenjem)
Ja bih im mahnula i rekla "hvala ,žene moje, ali ja moram biti svoja " a pasonja je tu ,vi mirno spavajte jer ne fali mu dlaka sa glave .
eum, 06.12.2020. 10:56 Imao sam sličan problemčić sa psom u kući pa sam napravio boks u dvorištu sa kućicom za psa, Dovoljno je velik i širok da je pas uvijek u suhom sa prostrom za šetnju, uvijek pri ruci za zajednički razgovor i šetnju te sa stolicom u kutu gdje za lijepa vremena pričamo kao pravi prijatelji (zna da i jesmo) dok usput pregledavam vijesti na guglu. Sve me manje zanimaju drugi jer sam i sam sebi dovoljno društvo sebi kako vrijeme prolazi. Uvijek na svojoj stazi. Voli i na druge pazi.