Lagana i pas - 2 dio

Da Lagana ima psa, malog žuto bijelog mješanca, Šarka, to je već obznanjeno. Da je pas tj. pasica važan dio male obitelji, i to je rečeno.
Ne znam je li rečeno da je pas star, da ima 18 godina.
Kao i svi starci, tj. starice koje su relativno dobrog zdravlja, ima dana kad skakuće kao štene, kao da nema sve te godine, Ima dana kad se toliko veseli svojem psećem životu, kad se smije, puca od psećeg veselja. A ima i dana kad se jedva vuče,kad je nešto zgrabi , nešto od čega šepa, pogled se isprazni, tresu joj se noge i ne drže ju.
I, kao i mnoge starice,često piški, a često piškenje se pomalo pretvara u inkontinenciju. A to je ono kad piški a ne zna da piški.
Prije otprilike dvije godine, počela je ne tražiti da ide van nego piškiti kraj ulaznih vrata. Lagana je pukušavala na razne načine preduhitriti tu groznu pojavu. Dizala se pred svitanje ne bi li preduhitrila ranojutarnju potrebu, šetala do ponoći ne bi li spriječila noćno morkenje. Dolazila doma u pol radnog vremena (uz velike nadoknade svojoj firmi za tu veliku privilegiju prekidanja rada u radno vrijeme), ne bi li spriječila podnevni pipi na pločice. Nije pomagalo.
Pasica je piškila kako god bi joj došlo, ponekad stoput na dan, ponekad dva -tri puta. Pred ljeto, počela je piškiti u svoj krevetić pa bi ujutro bila sva mokra i smrdljiva. Ljeti je bilo lako svakodnevno kupati jadnu pasicu i prati njezine krevetiće, skupljati pseće pelene, ali, sad je zahladilo, ne bi išlo.
Veterinar bi odmahivao rukom: "Pa to je normalno, nema ti tu lijeka, inače je u jako dobrom stanju, može ona još poživit. A šta ti je sad to takav problem, i ti ćeš tako uskoro, Lagana. Izdrži koliko možeš. "
Dao je neki lijek, malo je pomoglo, pasica više ne piški tako često po stanu, ali, sad je krenulo ono drugo. Pasica nema pojma da to radi, a Lagana stalno gleda u pod i viče svima koji bi htjeli hodati bosi da se odmah obuju. Odmah!
Jesam li vam rekla da se sve to odvija u stanu?
Lagana je predložila djeci da se pasicu uspava. Ali, to je ubojstvo! Pogledaj je kako skakuće, pa ona je zdrava, vesela. Ona je naša! Ona je tako posebna, ona je tako draga, ona sve razumije, ona pokušava razgovarati s nama, samo joj riječ nedostaje. Što ti je tako teško tu i tamo malo obrisati pod?

E, al teško mi je. Bar tri puta dnevno, nekad i šest, perem pod i po njemu lijevam dezinficijense. Uništit ću pod. Nemam ja novaca za drugi.

Jako volim tu moju staru pasicu, raznježim se kad je vidim, ona mi je kad djeca odu polagati ispite u druge gradove jedini sustanar. Znamo voditi duge lijepe razgovore u kojima sam ja uvijek u pravu, ona tako lijepo sluša. Ali, zbog ljubavi prema psu udaljila sam sve ljude. Zbog ljubavi prema psu, izbjegavam goste, nikog ne zovem na kavu. I ne idem nikuda, i kad me pozovu oni koje ja nisam dugo zvala, imam osjećaj da mi cipele smrde, da sam možda stala na njezin pipi kojeg nisam primijetila, da mi se u kožu uvukao smrad starog psa. Ja ne osjećam više njezin miris, ali, mogla bih se kladit da ona ipak smrdi a ja ne osjećam jer sam se privikla.

Gdje je granica ljubavi prema psu?