26
ponedjeljak
listopad
2020
Priručnik za djevojčice
Najbolja prijateljica
Moja Mala je imala najbolju prijateljicu, a najbolja prijateljica je imala mamu koja je radila do kasno u noć da bi ostvarila neke svoje velike planove. To je bio razlog više što je Najbolja priajeljica često dolazila k mojoj Maloj na igranje. Bile su to igre bez granica, one igre koje nikad ne dosade, koje uvijek prerano završavaju uz mijaukave molbe: Još samo maaaloooo...
Često je Najbolja prijateljica ručala kod nas, a kad bi prenoćila. bili su to doživljaji ravni najvećim slavljima. Kad je moja Mala trebala izabrati najmještaj za svoju sobu, iako smo bili tanki s novcem, zahtijevala je krevet s pomoćnim ležajem za najbolju prijateljicu. I naravno, dobila ga je.
Na izlete nikad nismo išli bez Najbolje prijateljice, ni u šetnje, ni u parkove. Bile su nerazdvojne, i to je trajalo godinama, sve dok jednog dana, Najbolja prijateljica nije igrala neku igru na televiziji i dok je nisu pitali koga želi pozdraviti. Nabrojala je sve koje poznaje, i na kraju, imenovala je i svoju najbolju prijateljicu. Ali, to je bila neka druga djevojčica. Moju malu nije spomenula.
Bez objašnjenja, bez svađe, bez ijedne riječi, samo je iz našeg života nestala Najbolja prijateljica. Kad bi se mimoilazile u školskim hodnicima, okretala bi glavu od moje Male praveći se ne čuje pozdrav.
"Ona se pravi kao da me ne vidi. Kao da ne postojim. Priđe mojoj drugoj najboljoj prijateljici, započne s njom razgovor i odvuče je dalje od mene, a mene ni ne pogleda. Osjećam se kao da me izbrisala, kao da ne postojim", žalila se moja Mala. "Kad je pitam zašto se tako ponaša prema meni, jesam li je možda uvrijedila, samo se nasmije i ne kaže ni jednu riječ."
Možete li zamisliti koliko je suza proliveno u sobici s pomoćnim ležajem?
Nakon gotovo godinu dana, jednog nedjeljnog popodneva, nazvala je moju Malu Najbolja prijateljica i vedrim glasom, kao da su se još jučer dogovarale za nove igre. uzviknula: "Mala, jesi li za igranje? " Moja Mala je kao iz topa uzviknula: "Pa naravno. Kakvo je to pitanje?"
Svi oni naši dugi razgovori o iskrenom prijateljstvu, o odanosti, o poštovanju, o pravdi i nepravdi, o ljudima koji razumiju i ljudima koji jednostavno nemaju razumijevanja, o ljudima koji se ne mogu popraviti i o ljudima koji će te ponovno povrijediti nakon što to jednom učine, kao da su bili zaboravljeni. Kao da ih i nije bilo.
"Zašto", pitala sam Malu.
"Ali mama, ja nju razumijem. Nju su neke iz razreda zezale da se druži s curicom koja je toliko mlađa od nje. Znam ja da ona mene iskorištava i igra se sa mnom kad se nema sada s kime družiti. Ja nju razumijem, samo što to ona ne zna."
Rekla sam samo: "Znaš, Mala, ona bi opet mogla bez riječi nestati. Sjećaš li se kako si bila tužna?"
Malo zatim začulo se zvono. Na vratima je zasjao osmjeh s pjegicama i kikicama.
Nisam znala što bih rekla, pa nisam rekla ništa.
Vi bi nešto rekli?
komentiraj (3) * ispiši * #
18
nedjelja
listopad
2020
Korona i ja
Ponašam se odgovorno, nastojim ostati negativna. Čuvam se, nosim masku, perem ruke, perem psa, izbjegavam šoping centre, ne idem u kino, kazalište, na okupljanja, na nepotrebna putovanja.
Inače, ne idem u kino. Zadnji put sam bila u kinu u drugom srednje kad sam hodala s onim dečkom koji je htio studirati umjetnost pa me stalno vodio u kino kad god je bio koji art film ili film koji je dobio Oskara. Nitko od mojih prijatelja od mladih dana ne ide u kino, pa ne idem ni ja, ali baš me nedavno uhvatio neki gušt da prvi put u životu idem sama pogledati koji dobar film, čak, da se odvažim i odem u kino u neki drugi grad, sama , gdje me nitko ne prepoznaje. Ali, eto , što se tu može, odreći ću se tog gušta zbog zdravlja.
Rijetko idem u kazalište. U mojem gradu nema često kazališnih predstava. U zimskom periodu gostuju dvije, tri , koje namjeravam pogledati ali ih obično propustim. Doduše, mogla bih redovitije pratiti oglase i označiti na kalendaru dan za kazalište, pa ne bih propustila. Ove zime neće biti predstava u kazalištu, al svejedno, i ako bi koja i bila, ne bih išla. Žrtvovat ću se za zdravlje, da ne pokupim kakvu zarazu.
Od kad sam se prije navršene devetnaeste dočepala vozačke dozvole i volana tatinog auta, ne vozim se u javnom prijevozu. Vozni redovi su na rupe, nema linija, autobusi su spori, od autobusne do odredišta kamo bih ja otišla u tom gradu mora se dugo hodati, nositi stvari, taksiji su do nedavno bili preskupi. Ali, otkad se mediji intenzivno bave globalnim zatopljenjem, topljenjem ledenjaka i podizanjem razine mora, razmišljam o svojoj kući na rivi i očuvanju majke Zemlje, i baš sam nedavno poželjela čuvati prirodu korištenjem javnog prijevoza. U zadnje vrijeme vožnja mi ne predstavlja užitak kao nekad. Baš bih htjela, bez brige hoće li me policija uhvatiti u prekoračenju brzine, sjesti u autobus i gledati mili moj zavičaj kroz prozor s visine autobusa, ali eto, i toga ću se odreći zbog korone. Ostajem doma da ne pokupim virus.
Rijetko idem na fešte, čak i kad me pozovu, obaveze me spriječe, ponekad me spriječi ormar u kojem se skuplja i smanjuje odjeća, ali , ove godine baš mi se ide. Baš bih plesala trokorak, dvokorak, nema veze s kime, može i s drugom ženom, ne bi mi smetalo kao nekad. I trako bih rado pjevala sjedeći na klupi neke konobe držeći osobe kraj sebe oko vrata pa da se onako svi ljuljamo u ritmu i pjevamo na sav glas starogradske i dalmatinske pjesme svatko svojom intonacijom, dok varta pucketa na ognjištu i dok se vino toči. Baš sam si to poželjela, Čak, pomislila sam da bih mogla ove godine konačno i ja organizirati rođendansku feštu i pozvati društvance a ne samo da se odazivam na tuđe pozive. Ali, eto, neću. U ime zdravlja. Nedobog da mi se tko zarazi na fešti.
Nisam nikad putovala avionom i Kinu, Egipat, Španiju, Francusku. Nisam vidjela Pariz. Nisam ni druge velike gradove iz filmova, ali rekoh ove godine, mogla bih početi obilazak svjetskih metropola s Parizom. Imam taman toliko kreditne sposobnosti, mogla bih na rate. Ali, ne, ne, neću. Ja sam savjesna građanka. Žrtvovat ću se, ni ove godine neću ići u Pariz. Ponašam se odgovorno, čuvam se od korone.
I tako je korona pokvarila moje planove i taj mali glupi virus odgovoran je što se neće ostvariti gotovo ni jedna moja želja. I plan.
Al, dobro sad, što se tu može. Zdravlje na prvom mjestu! Ostanimo odgovorni!
komentiraj (13) * ispiši * #
16
petak
listopad
2020
Moraš prvo zaspati da bi mogla sanjati
Ovako ćeš to izvesti. Prvo trebaš srediti staru kuću, sve pokrpati jer to nosi lošu karmu. Da pokreneš dobru energiju, moraš to sve urediti.
Moraš pokrpati rupe po zidovima, popucali su. To znaš kako, pola gipsa, pola glet mase, ne predebelo, bolje na dva puta. Kad se osuši, pofarbaš zidove. Odmah brišeš fleke s poda da se ne osuše da poslije ne moraš strugati.
Vidjela sam izvana, moraš pofarbati škura i prozorske okvire, stara farba se skoro sva oljuštila . Ako treba škura zakitati, a to si već radila , to znaš. Dvokomponentni kit je najbolji ali nemoj trošiti na stare škure, nek izdrže par godina, morat ćeš naručiti nove jer se ove raspadaju, ne drže okovi. Kad farbaš okvire, ne moraš lijepiti trake , da ne gubiš vrijeme. Ti imaš mirnu ruku , nećeš puno zamazati. Vanjske stvari bolje uljanim bojama a ne vodenima, duže će trajati i bolje je protiv vode. Rukavice možeš nosit al i ne moraš. Brzo ti se regenerira koža na rukama. Kamene erte očistiš čeličnom četkom. Nemoj se previše oko toga gubiti, ionako se ne vidi iz daleka. Drveni pod u spavaćim sobama prvo dobro izbrusiš debljim brusnim papirom, pa srednjim , pa na kraju finim. Možeš posuditi tračnu brusilicu u onom dućanu gdje ih prodaju. Iznajmljuju na dan. Platiš, ali, božemoj, nešto moraš i platiti. Majstor bi te oderao, to smo već zaključili, a možeš ti to i sama. Ako te bole kukovi, svako malo se digni i odmori. Kad to obaviš, pometeš, pa uzmeš dve ti šake fine prašine koja ostane od brusilice i pomiješaš s drvofiksom. To zamiješaš da ne bude grudica pa time popuniš pukotine između dasaka. Dobro pometeš, usisaš podove, prođeš suhom krpom pa može samo malo vlažnom. Ne smije ostati ni zrno prašine. Onda kupiš bajc pa prođeš podove bajcom. Možeš spužvom ili nekom starom krpom . Neka se osuši pa ponovo. Zašto bajc? Moraš jer je pod sflekan od tuša i tinte kojeg ste prolijevali kad ste išli u školu i ne da se očistiti. Zato moraš bajcati. Nemoj boju hrasta, vuče malo na zelenkasto. Uzmi orah. Na kraju, kupi vodeni lak, akrilni, za parket, mat, pa to lakiraš. Treba jedno tri ruke, ali lako ide, valjkom. Neka se suši par dana.
Dok se suše podovi na katu, pofarbaj hodnike i stepenište. Bolje nemoj na ljestve. Nabavi dugačko držalo za valjak, jeftinije ti je nego da padneš. Uostalom, sve radiš sama, možeš potrošiti na dobar alat. I kupi dobru farbu, najbolju, ne škrtari na tome. Bez alata nema zanata.
Onda pofarbaj strop u kupaonici i kuhinju. Zeleno. Ta kuhinja je preko sto godina zelena, što bi ti sad filozoforala s drugom bojom? Tamo su ti dvije - tri napunkute pločice i dvije tri jače okrhnute. Izmiješaj pola gipsa- pola glet-mase pa to zagletaj. Imaš mirnu ruku, ti ćeš to uredno. Ipak, ošmirglaj kad se osuši, bit će ljepše. Poslije pofarbaj perivom bojom, možeš i naslkati neku foru, neće se ni kužiti. Fugiraj pločice. Znaš kako se fugira, vidjela si kako se to radi. Nije neka filozofija, možeš ti to.
One stare zavjese baci. Treba nešto i baciti. Zavjese jako podignu. Sašij sama zavjese, nemoj kupovati gotove. Radije kupi bolji materijal kad već znaš sama šivati. Za iste pare imat ćeš finije zavjese.
One plahte koje čuvaš u gornjem dijelu ormara izvadi, operi, ispeglaj, prostri. Stavi onaj stoljnjak s tulipanima kojeg ti je dala mama, nema veze što je star. Baš zato što je starinski , izgledat će bogato. Ono cvijeće koje si posadila od pelcera koje ti je dala kuma do sada već trebalo narasti i procvjetati, pa stavi na prozor, nek sve bude lijepo.
Za sve to treba ti dva tri tjedna. Ako farbaš vrata onda četiri. Kad sve tako fino urediš, nećeš se moći zaustaviti, nećeš moći zaspati. A inako ne spavaš jer si previše uzmotana, ne uspiješ se umiriti prije dva pa ti je ujutro premalo sna.
Skuhaj "čaj za dobar san" i dok se hladi napiši blog. Onda idi spavati
U san će ti doći frajer kojeg ćeš uskoro upoznati i koji će biti tvoj životni i ljubavni partner do kraja života i nećeš više biti sama. Bar će netko biti tu da zove hitnu ako budeš pala.
A sad, popij taj čaj i u krpe, moraš prvo zaspati da bi mogla sanjati.
komentiraj (6) * ispiši * #
