Slušajući stare pjesme

Kostur života bez mesa
Tijelo bez odjeće , bez maje bez gaća ,
Halja bez kroja bez kragne, bez gumba, bez džepa.
Kuća bez mirisa, bez laštila za parkete, bez Kristala za staklo, bez fleke na staklu
Zid bez slike, bez čavla za sliku
Stol bez cvijeća, bez čentrina
Tanjur bez kolača, zdjela bez sladoleda, šalica bez kave
I zemlja bez perišina.
I dvorište bez đirana, bez agava, bez kaktusa
starica koja ne smrdi po urinu
Možda oni koji umru ne znaju da su mrtvi
ostanu u zamrznutom trenutku uzimanja zraka
bez mirisa, bez zvuka, bez ičega
Možda ni ja ništa ne znam
Ipak sam umrla kad si me ubio
To si htio, zar ne?