Dying Rooms - Up's and Down's - Blog.hr

utorak, 03.01.2006.

Dying Rooms

Image Hosted by ImageShack.us
Svi znaju da usprkos napretku, našim društvom i dalje uglavnom dominiraju muškarci. Preferiranje muškog spola u nekim kulturama vodi do nezadovoljavajućih uvjeta za žene, osobito u Aziji i Bliskom Istoku.
U Indiji se i dalje ubija ženska neželjena novorođenčad, a u Kini je ubijanje novorođenčadi rijetko u doslovnom smislu te riječi. Naime, ženska djeca se napuštaju u sirotištima gdje ih čeka jadan život pun zanemarivanja i bolesti čija je posljedica sama smrt u tzv. "sobama za umiranje".
"Sobe za umiranje" je također ime jednog britanskog dokumentarca koji prikazuje život ženske djece koja žive na rubu gladi, u prljavštini i bolestima bez adekvatne emocionalne i fizičke pažnje. Većinu svog kratkog života provode zavezane za stolice ili prljave krevete.
Ta neželjena ženska novorođenčad je napuštena zbog politike jednog djeteta koja se provodi u Kini s ciljem smanjenja populacije, a veliki dio Kineza želi da to jedno dopušteno dijete bude muško, pa djevojčice daju u ustanove.
U jednom članku o tim "sobama" spominje se kako 4-5 djece zna ležati na nekom prljavom madracu, prekriveni ostacima stare hrane, pa čak i izmetom. Ponekad ih izvode van, ali to se podrazumijeva pod time da sjede zavezani za bambusove stolice. Njihov jedini izvor "zabave" je njihanje na tim stolicama udarajući jedni druge glavama. Nakon što ih vrate u njihove sobe opet ih zavežu za krevete.
Većina te siročadi su ženska djeca, ali ima i muške djece koji uglavnom pate od nekog fizičkog ili mentalnog poremećaja.
Politika jednog djeteta je dovela do toga da to jedno dijete mora biti zdrav dječak koje će jednog dana biti u mogućnosti skrbiti se o roditeljima.
Naravno, vlada Republike Kine oštro negira postojanje takvih "soba za umiranje", ali negira i pojavu ubijanja ženske novorođenčadi što je i više nego neobično s obzirom da je Svjetska Zdravstvena Organizacija 1997. utvrdila da je u Kini prisutan manjak ženske populacije i to za 50 milijuna. Kako je politika o jednom djetetu usvojena 1980.g., danas preko 111 milijuna Kineza ne može naći ženu čime se posebno okoristila trgovina roblja pomoću koje se žene kupuju.

Postavlja se i pitanje da li te sobe za umiranje uopće postoje. Neki tvrde da je taj britanski dokumentarac lažiran i da je u potpunosti sve iscenirano u nekom napuštenom skladištu u provinciji Hubei.
Naravno, autori dokumentarca poriču i kao primjer navode smrt djevojčice Mei Ming koja je umrla ubrzo nakon posjeta snimateljske ekipe koja se pak tajno ubacila u jednu takvu sobu.

Istina ili ne o tim sobama, činjenica je da ženska djeca u Kini masovno umiru i nije potrebno biti nikakav stručnjak da se primijeti "manjak" djevojčica.
Danas, nakon više od 20 godina, politika jednog djeteta je još uvijek aktivna. Sa sobom je donijela povećanu trgovinu robljem, masovno ubijanje i prijezir zapadnog svijeta. Ono što je nevjerojatno jest da se čelnici Republike Kine još nisu upitali : "Da li ta politika vrijedi svega toga?"
| 20:44 | Komentari (21) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>