nedjelja, 23.04.2006.
Psihomodo Pop, Marišćina, bikeri...
Jao, jao, jao...
Ja sam malo autistična. Ja nikog ne slušam kako treba, lijepo i pažljivo, sve onako načujem i, naravno, zaboravim za samo nekoliko minuta. Tako sma i ovaj put načula nešto o Marišćini, no jedino što sam zapamtila je da Marišćina slavi godišnjicu i da „će svi doći“ (inače, to je više onako uzrečica koja svjedoči o važnosti događaja, ne misli se, naravno, da će svi doći). Već je u gradu bilo dosta mračnih, neshvaćenih ljudi. Čak mi je i gospođa Majka poslala sms da je vidjela mac motora koji „šišaju“ prema „gore“. A ono, mo'š mislit kako idu u Marišćinu...
Raniji bas nije bio pun, već pun (!) pa smo se snalazili, je l' :/ Uglavnom, pred Marišćinom je bilo čak nekoliko bikerskih bandi. Malo smo ostali „zatečeni“, je l'... Muff Diversi su najbolji, hehe, lijepo je „Kozali“, i ja bih natrag u osnovnuuuu :(
Gobac je bio super, bilo je baš genijalno!! Šteta šta tako nije svake subote...
Ležali smo na jebokrovu, brojali zvijezde, gledali nage stražnjice... Oh well, svašta je tu bilo. Zatim smo se lijepo sjeli i promatrali ljude. Skužila sam jednog mladog bikera koji mi se počeo smješkati (on je bio dolje je l'), plaziti jezik i fotografirati me :)) Čak su se i popeli na jebokrov gdje smo se upoznali i sve to tako, da... Stanoviti je bajkerčić bio saaav u koži, onako pun prišivača. Imao je lijepu plavu kosu i neke ful napadno zelene oči. Ahh... Svi smo se polako pokupili unutra gdje je svirao neki kvazi-Nirvana bend, a ja... A ja sam dobila pusu u obraz od barbe bajkerčića :) Na odlasku sam se i ja pohajdučila i poljubila njega (u obraz, je l') da bi mi na kraju kao pravoj lejdi poljubio ruku. Eh :) Onda smo se malo i opustili i bolje upoznali... A ja ga vjerojatno više nikad neću vidjeti. Oh well, ipak. Bilo je GENIJALNO, a bajkerčića nikad nećem zaborafit'...
- 19:32 -
Komentari (14) - Isprintaj - #