utorak, 11.04.2006.
Violette The Great
Napokon sam dovršila s glupim komentarima i osvrtima na „povijesne činjenice i izvore o Engle...“ Naaah, nema veze.
Baš malo okolo čitam blogove od dragih mi ljudi. Svi su nešto razočarani u sve, svi su tužni i bezvoljni. Ja sam rekla svoje, Rijeka je premalen grad. Svi se međusobno poznaju. I svi međusobno znaju više-manje sve o drugima. Ja, kad malo pogledam, znam jako puno, čak previše stvari o ljudima čijeg se imena jedva sjećam. To baš nije u redu. Pokazuje da su mnoge osobe koje nas okrožuju zapravo nezrela djeca kojoj ništa ne možeš povjeriti. Imala sam se prilike i sama sresti s jednom takvom „prijateljicom“. Baš žalosno. Naradije bih sada pobacala svu odjeću koju imam, zakopala na neko gradilište sve cd-e koje držim i postala šmela, no less. Jednostavno bih se htjela maknuti od svih. Poznajem previše ljudi. I previše ljudi, nažalost, poznaje mene. Ali u punom smislu riječi. Previše je toga izašlo van što nije trebalo. Previše sam i ja toga rekla ne misleći da će doći do stanovitih osoba do kojih ne bi trebalo. Ne znam je li mi žao ili mi je žao, ako me razumijete...
Često se pitam što bi bilo da nikad nisam otišla na trening. Da li bih upoznala osobu koja mi je toliko nevjerojatno izmijenila život u posljednje dvije godine... Što bi bilo da se stanovitoj curi Devet nikad nije sviđao? Možda bi sad sve bilo drugačije. Vjerojatno i bi. Mrzim takva pitanja, ali često mi se čini da je trenutna situacija samo produkt mojeg najlošijeg izbora puta kojim sam krenula. Pomnije razmatrajući svoj život ne mogu zapravo pronaći ono što mi nedostaje. Imam zapravo sve. A ono na čemu sam najzahvalnija je to što znam što to znači voljeti. Znam. I to me možda čini najsretnijom jer osjećaj je najljepši :)
Nakon big konfešna, okrećem cd (ploča više nije kul) i bacam se u pisanje osvrta na današnju čelj... Dobro ajde, bit ću pristojna – mladež. Dakle.... Gdje je ovo krenulo? Prvo se curice počele izderavat na mene jer sam uvrijedila njihov ego samo ističući sve već napisano (to je ono najsmiješnije od svega). Onda su te iste curice vikale „Bitch! Bitch!“, ali samo dok su bile cca. 100tinjak metara iza mene moleći Milostivog da se ne okrenem. Hehe, kako fun! Potom sam na svojoj klupi pronašla raznorazne zapise tipa „Ufurana V...“. Onda su neke čvalje iz D razreda upirale prstom u mene došaptavajući se (Ja to radim ili otvoreno i glasno ili sam jako diskretna, molim). Onda sam pak čula da se u petak (ili subotu?) naveliko pričalo o mojim (ne)osobnim karakternim crtama. D' fan part iz da ja niti ne znam nikoga pod tim stanovitim imenom. Ajde, stilizirat ću ovu rečenicu kako bi vam bilo jednostavnije shvatiti: X ---sere--- Y, a Y ---?--- X. Hehe, ludo!! Nazva me djevojka „bitch“. Napokon sam dobila zasluženu titulu!! Ono glupača i guska mi se nije baš svidjelo. Volim engleske riječi, no...
I za kraj, primjedba neotesanim djevojkama naše lijepe no ružne, novoobojane no stare, žute škole. Ako se slučajno zabijem u vas dok onako nemarno stojite nasred hodnika i krdo učenika ne može proći na zasluženi odmor te pritom izustim „ts“, ne znači da je upućeno vama. Shvatite. Umišljeni ste više od... Nema veze sad, uglavnom – umišljeni ste. Ja nemam vremena govoriti vama „ts“. Moje lijepo i pažljivo izgovoreno „ts“ upućeno je meni, mojoj osobi. Molim vas lijepo, ne kradite moje zvukove i ne pripisujte si titule objekta. Ts, zaista ima svakakvih ;)
- 19:56 -