srijeda, 08.02.2006.
Marooned...
Hm... Baš je lijepo započeo dan! Još uvije nema latinskog i ta smeća.. Imala sam školu popodne tako da sam se properly i naspavala. A onda sam ušla u kuhinju. Bila je tamo - Gospođa. Gospođa je mamina svekrva, amma mog očuha i ja je ne volim. ne voli ni ona mene. To mnogo dobro skriva u javnosti, no kads e zaključaju vrata za mojom mamom počinje rat. Rat između nas dvije. Svejedno, ona se ne pere...
Danas smo imli fiziku prvi sad... Profčić je imao ponekih "tehničkih" problema, no svaka se krv da isprati hladnom vodom, ne?
Hmmm, čini se da su se stvari opet malo izmijenile... Postoji netko. Da, netko.
Eh, glupa S(r)anja je danas provalila da se InFlamesGirl, Ambivalent i ja palimo u stanovitog dečka iz raz i da ćemo se jednom posvađat zbog njega! Mi lijepo doznale za to i prihvatile igru, sad stalno trčimo oko njega i kao "svađamo se!" Za igru zna i on, tako da je sve bolje lol
Ne znam, baljezgam gluposti... Ne znam što pisati više, malo me inspirejšn zajebava... Eh!
Ajd čujemo se... Kad bude bilo štogod zanimljivo, ne?
Pzdrw
- 22:04 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
nedjelja, 05.02.2006.
Operation: MINDCRIME
Dakle, jučer se bilo vani...
Prva stanica bila je Palach. Tamo smo se pozdravile (Ambivalent i ja) s LeXom i novom mu curom. Zauzele smo mjesto u zelenom odjelu, a pridružio nam se i Šeki:
Nakon mukotrpnog prelaženja El Ria (morale smo Šekiju kupite El Cigare, a njega bilo stid ući tamo), otišli smo (nas troje) nešto prigristi, haha! Vratismo se u Palach, pozdravili smo se s Dee i ubijali vrijeme do zadnjeg basa. Došli su i Diminić, Ritoša te još neki ljudi iz njihove ekipe (u nedostatku novijih slika objavljujem nešto stariju):
Napokon! Vrijeme je da se krene! Svi se lijepo potrpasmo u bas i off to Marišćina! Dobro ajde, nisu baš išli svi, nekima je bilo prehladno ili su jednostavno, kako i sami kažu, prešminkeri za Marišćinu.
Gore niš' staro, sve po novom... Pobacali smo se jedni na druge na „zeleni stejđ“. Upoznale smo Vidu i još neke ljude, ali se ne sjećam baš... Ambivalent me častila Beck'som, fala =)
Eh, sad tu počinje fotoreportaža... Zvijezde (najveće) bili su Ambivalent, no Šeki The Drummer još više:
Ekipa iz razreda koju smo srele putem
Dee i Ambivalent
Ambi i Šeki
Ambi kao modvedić Nitu, zipa loma stat ćeš mu na... Nogu =/
Lijepi Barba koji grabi i Zvijezda PARTIZAN
Kad su meni počele goriti rožnice, pokupile smo se ohladiti malo ispred.
Eh, da, zamijetila sam i još jednog dečka, baš je lijep, k'o mali Furlong =) Uglavnom, da... Izdržala sam bez da mi se itko sviđa punih 23 sata, jeee GO ME! Ispred smo upoznale i Robertu ne zovite ju Renata
(zanemarite čovjeka lijevo)
Bilo je i malo glupavih ljudi koji su pokušavali uništiti dan, ja bi to sve pred zid, Dee! Malo sam blejila još u Furlonga, Ambivalent veli da ide u Gamad, e bo...
Za kraj je pala još i zajednička slika, ja, Ambivalent i Dee
A onda smo (Ambivalent, Dee, Sale i ja) krenuli doma (kad nas je Harvey finally pronašao, hehe)!
- 20:53 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
četvrtak, 02.02.2006.
Puloverka
Priča kaže sledeće...
Mnogi će znati o kome je zapravo riječ... Mnogi koji poznaju nestanovitu djevojku. Možda će je prepoznati u nekim od svojih poznanica... Također će to isto mnoštvo shvatiti moju potrebu za pisanjem ove tužne priče. Darko, oprosti što oduzeh ime koje joj ti nadjenu.
Riječ je ovdje o jednoj djevojci, mirnoj i sramežljivoj... No samo na prvi pogled! Ona je zapravo – neobična! Poznam je već neko određeno vrijeme i sa sigurnošću mogu reći da ta djevojka skriva mnoge tajne.
Sam njen izgled prilično je zapanjujuć. Kako joj i kolega nadjenu ime Puloverka, zapravo se radi o djevojci opjednutoj puloverima svakojakih boja... Žute, crvene, ružičaste... Sve su one otkrivale užase koje stvara djevojačko tijelo bez potpore grudnjaka. Kada nanosi i ono malo šminke (puder), radi to krajnje nespretno i nestručno. A već joj je šesnaest i pol godina... Na pitanje da li je ikad brijala, u čudu se nasmiješila kao i uvijek (!) i pomalo nespretno odgovorila “A što je to?”. Da, da... To je komentar skore sedamnaestogodišnjakinje. Kada su se neki određeni učenici na još određenijem školskom predmetu šalili na račun sadržaja mnogih časopisa tipa Smokvin list, njen je začuđen izraz lica odao njenu – abnormalnost. Postavila je pitanje: “A šta je to neki časopis za mlade?”
Iz pouzdanih izvora doznajem da djevojka nema hobi. Nema život. Nema osobnost. Soba, djevojačka soba u njenom vlasništvu odviše je bezbojna i tmurna. Izolirana i sterilna. Ako ste već dobili dojam da se ovdje radi o najkristalnijem primjeru “štrebera”, grdno se varate! Štreberi imaju kakav-takav hobi: porno stranice, internet, knjige, SF, sakupljanje narkomanskih igala u parku V. Nazora, samostalno istraživanje svemira... Ona nema ni to.
Žalosno! Znam da takva osoba nije sretna! Zapravo... Ona ne zna da nije sretna jer ne zna što je život. Nije vidjela ni kantu za smeće popularno zavnu “baju” ispred svoje kuće, a kamoli svijeta. Roditelji, kakva li će to biti osoba za nekoliko godina?! Stalno drži ruke na leđima jer “je bole križa”. Ima šesnaest godina. Šesnaest! Oko nje se širi miris starih ljudi, stare beživotne djevojčice... Kada jednom bude ostala sama, neće se znati zbrinuti. Ljudi je izbjegavaju jer se boje njenog ispraznog pogleda u kojem se u tračku sekunde može razabrati trulost. Gorčina.
Vjerujem da je sada prekasno. Nije ovdje riječ o uvažavanju, odnosno izoliranju ljudi. Ona nije izolirana, niti bi to bila da se sama ne izolira. prilazi vam uvijek s leđa. To nitko ne voli. Ipak, i mi smo samo ljudi, a rođeni nismo zato da bismo trpili nešto ili nekoga tko nam ne paše...
Zašto postoje takvi “hermetički” roditelji koji pokušavajući spasiti svoje dijete od pitaj Boga čega, a zaboravljaju da ga zapravo uništavaju? I to nepopravljivo...
***Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna. Svi su likovi, uključujući i mene (hehe) izmišljeni.
- 20:44 -