|
|
| < | travanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...recimo samo da su ovo neke neodredjene misli jedne
poprilicno konfuzne osobe prenesene ovdje...ne bas nekim redom i pravilom...
...obicna snovima zanesena provincijalka...
Te noci sam joj ocutao najlepse reci koje znam... Jednom je rekla da bi sve dala da cuje to sto ocutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na nicijoj zemlji izmedju devet salasa, u fantazmagoricnoj oazi koja se u Sahari zita prividja samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije poslo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
Da od silnih briga Bog posustane
pa me zamoli da ga odmenim
ne bi bilo lepo da mu dok ne ustane
svet na bolje promenim.
Ipak, kad vec drzim zezlo cudesno
zavar'o bih trag gromom plamenim
a dotle bih reku skren'o malko udesno
starim drumom kamenim
Pa da kroz moj salas ladje prolaze
i od djerma jos stanu trubiti
da ti bar s basamka gledam obraze
kad ih ne smem ljubiti
Pa da me u sluzbu sam car pri'vati
teget mundir knap, dugmad dukati
da se kad medaljon krenes pokazivati
nemas cime brukati
Pa da i tvoj baba podavije rep
i da drugi list pocne listati
jel'te, gospon-matroz, moze l' ovaj slep
pod vas oraj pristati
Malen je sobicak srce bekrije.
jednu jedinu moze primiti
al' bez brige, sve da santa nebo prekrije
imas di prezimiti
Sad utuli fenjer, sakri sibicu
mesecev cu prah tek da istrunim
da u mraku lovim zlatnu ribicu
da joj zelju ispunim
Hm, mozda je vrijeme da se i ja konacno vratim medju "zive"...
Iskreno, nisam bas raspolozena za ovo lupanje po tipkovnici, niti osjecam da imam sta pametno da kazem...
Nista se bitno nije dogodilo, osim sto se jedna osoba udostojila da mi kaze nesto sto nije trebala...Naime, doticna osoba se usudila reci mi "one" dvije rijeci, ma znate na sta mislim...I onda me jednostavno ignorirati kao milijun puta do sada....Sta je to tako trulo danas u ljudima?
I eto mene, opet u starom filmu... Znate, to je onaj sto nema happy and :(
Ma nije bitno, zasto ja to uopce pisem ovdje? Ne znam, nekad imam potrebu jednostavno pisati gluposti, pa eto tako i sad...
Uglavnom, nije neka filozofija, opet sam razocarana i opet se osjecam onako nekako prevareno, a ni sama ne znam zasto....Ma znam, naravno da znam...Zivim u svijetu koji ne postoji, ili barem pokusavam...Jednostavno je: Neki ljudi ne smiju se sresti... E, tako je bilo i s nama, tako i je s nama.
Kako natjerati nekoga da se promeni?? Mislim da sam dovoljno pametna da znam da je to nemoguce, ali nekako ne zelim to prihvatiti i stalno se iznova nadam....
