Hm, mozda je vrijeme da se i ja konacno vratim medju "zive"...
Iskreno, nisam bas raspolozena za ovo lupanje po tipkovnici, niti osjecam da imam sta pametno da kazem...
Nista se bitno nije dogodilo, osim sto se jedna osoba udostojila da mi kaze nesto sto nije trebala...Naime, doticna osoba se usudila reci mi "one" dvije rijeci, ma znate na sta mislim...I onda me jednostavno ignorirati kao milijun puta do sada....Sta je to tako trulo danas u ljudima?
I eto mene, opet u starom filmu... Znate, to je onaj sto nema happy and :(
Ma nije bitno, zasto ja to uopce pisem ovdje? Ne znam, nekad imam potrebu jednostavno pisati gluposti, pa eto tako i sad...
Uglavnom, nije neka filozofija, opet sam razocarana i opet se osjecam onako nekako prevareno, a ni sama ne znam zasto....Ma znam, naravno da znam...Zivim u svijetu koji ne postoji, ili barem pokusavam...Jednostavno je: Neki ljudi ne smiju se sresti... E, tako je bilo i s nama, tako i je s nama.
Kako natjerati nekoga da se promeni?? Mislim da sam dovoljno pametna da znam da je to nemoguce, ali nekako ne zelim to prihvatiti i stalno se iznova nadam....
Post je objavljen 21.04.2007. u 19:16 sati.