|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...recimo samo da su ovo neke neodredjene misli jedne
poprilicno konfuzne osobe prenesene ovdje...ne bas nekim redom i pravilom...
...obicna snovima zanesena provincijalka...
Te noci sam joj ocutao najlepse reci koje znam... Jednom je rekla da bi sve dala da cuje to sto ocutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na nicijoj zemlji izmedju devet salasa, u fantazmagoricnoj oazi koja se u Sahari zita prividja samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije poslo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
Da od silnih briga Bog posustane
pa me zamoli da ga odmenim
ne bi bilo lepo da mu dok ne ustane
svet na bolje promenim.
Ipak, kad vec drzim zezlo cudesno
zavar'o bih trag gromom plamenim
a dotle bih reku skren'o malko udesno
starim drumom kamenim
Pa da kroz moj salas ladje prolaze
i od djerma jos stanu trubiti
da ti bar s basamka gledam obraze
kad ih ne smem ljubiti
Pa da me u sluzbu sam car pri'vati
teget mundir knap, dugmad dukati
da se kad medaljon krenes pokazivati
nemas cime brukati
Pa da i tvoj baba podavije rep
i da drugi list pocne listati
jel'te, gospon-matroz, moze l' ovaj slep
pod vas oraj pristati
Malen je sobicak srce bekrije.
jednu jedinu moze primiti
al' bez brige, sve da santa nebo prekrije
imas di prezimiti
Sad utuli fenjer, sakri sibicu
mesecev cu prah tek da istrunim
da u mraku lovim zlatnu ribicu
da joj zelju ispunim
hm, da..eto nije mene dugo bilo...ma dobro, nije bas tako dugo..
iskrena da budem, prvo mi se nije dalo nista pisati, a i sta da pisem...vise sam i sebi vise nego naporna i monotona...a onda, onda da, onda sam zaboravila lozinku...ali eto pogodila sam, sjetila se ili kako to nazvati..pa sam odlucila nesto malo napisati...
ma mislim, pocela sam nesto o mom ljubavnom "stanju", nazovimo ga tako...i sad, nepromjenjeno je, tj. malo je dobro, malo skroz lose, i sad vise ne znam ni tko sam u cijeloj prici ja, ni tko je on?
to bas nije dobro, znam....trebala bih saznati uskoro, ali nekako strah me..mislim, nije to bas lako..
mozda i dogodi se cudo? pa ni ne budem morala saznati..ali ne.ne vjerujem, ljudi se ne mjenjaju samo tako...
mozda bih se i ja trebala promjeniti za nijansu..da, vjerojatno.pokusat cu..ali na kraju, zasto? ili, zbog koga? njega? mozda..a mozda i zbog sebe..
nedavno procitah(leonardo da vinci:zivot i djelo) sljedece : "Ne cini ono sto zelis razumom, vec ono sto osjecas srcem"...
? ? ?
da li je to tako, tj. da li uopce ima smisla?
ja uvijek trazim smisao u besmislu...ha.
ne, ne, ne, ne znam, mozda, vjerovatno je stvar i u meni.....
ma sad sam vec pocela tu neke gluposti koje ni sama vise ne kuzim...
nista, idem...
mozda se vratim opet---valjda--
