| < | listopad, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moon phases |
|
31.10.2005., ponedjeljak hybrid stuff tatjana is living proof that tatjana is 100 % real tatjana is trusted by tatjana is ashamed of her tatjana is happy tatjana is blonde on top tatjana is the chapter culmination tatjana is more beautiful tatjana is also featured on the following various artist compilations tatjana is a road tatjana is willing to do light housework tatjana is writing tatjana is back tatjana is at her fastest and cruelest in a devastating fight tatjana is our "big" girl tatjana is again by her son's side tatjana is by his side tatjana is exhausted by robin ukucajmo potom milosh: milosh is milosh is unable to give fate, eh? prva dva rezultata bre! milosh is walking off milosh is a beautifully designed and well milosh is a hero among heroes milosh is a happy but timid man milosh is entitled to all the presents which were assigned to the bridegroom milosh is eliminated milosh is able to make it go from half hard to full milosh is eager to get into tonda's pants and tonda seems just as eager to let him hahaha marijana is being quite goofy in this photo marijana is willing to do light housework sluchajnost? marijana is in our database branka is a rising star branka is bubi shta je, dovraga, bubi? branka is taking her time finding work branka is the tallestperson ever to play women's basketball at maryland hahaha branka is now in deep conversation with lord have jelena is back with avengence jelena is right jelena is using for her funs jelena is still a normal girl jelena is 100 percent aggression jelena is 18 and she can do what she wants to jelena is simply not permitted to have a boyfriend at this stage jelena is a silver standard poodle jelena is "waiting to get drunk e, sad mi je pozlilo. ne mogu vishe, more on idle hands - 09:14 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - # |
|
31.10.2005., ponedjeljak hybrid stuff tatjana is living proof that tatjana is 100 % real tatjana is trusted by tatjana is ashamed of her tatjana is happy tatjana is blonde on top tatjana is the chapter culmination tatjana is more beautiful tatjana is also featured on the following various artist compilations tatjana is a road tatjana is willing to do light housework tatjana is writing tatjana is back tatjana is at her fastest and cruelest in a devastating fight tatjana is our "big" girl tatjana is again by her son's side tatjana is by his side tatjana is exhausted by robin ukucajmo potom milosh: milosh is milosh is unable to give fate, eh? prva dva rezultata bre! milosh is walking off milosh is a beautifully designed and well milosh is a hero among heroes milosh is a happy but timid man milosh is entitled to all the presents which were assigned to the bridegroom milosh is eliminated milosh is able to make it go from half hard to full milosh is eager to get into tonda's pants and tonda seems just as eager to let him hahaha marijana is being quite goofy in this photo marijana is willing to do light housework sluchajnost? marijana is in our database branka is a rising star branka is bubi shta je, dovraga, bubi? branka is taking her time finding work branka is the tallestperson ever to play women's basketball at maryland hahaha branka is now in deep conversation with lord have jelena is back with avengence jelena is right jelena is using for her funs jelena is still a normal girl jelena is 100 percent aggression jelena is 18 and she can do what she wants to jelena is simply not permitted to have a boyfriend at this stage jelena is a silver standard poodle jelena is "waiting to get drunk e, sad mi je pozlilo. ne mogu vishe, more on idle hands - 09:14 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - # |
|
30.10.2005., nedjelja Zashto, oh, zashto se ja lozzim na njega? T: Rekla sam ti da idem na balet? Devil makes work for idle hands to do. Mozzda postanem primabalerina saturday live-comic show. Imam i triko i patikice. G: Sta, ima neka grupa i za debele balerine? Ja sam misleo da balerine tvojih godina idu u penziju. Bas ne znas sta ces od sebe. T: Imbecilchiccu pokvareni, ja nisam debela. Ja sam putena! ps I uvek mogu postati korepetitor.plaz. G: Ej, putena a sta to znaci u mojo Vujakliji nema tog termina? Daj neki sinonim, npr. masna , zadrigla... T: E jeste. To je eufemizam za zzene u obliku mekike koje idu na chasove baleta. Te zzene zovemo putenim, a ponekad i blesavim. No, duhovnik vojnovicc knows best. pps a sada mi ove guzonjicceve poruke stoje iznad majine koju sam dobila za novogodishnju nocc. jedinu koju chuvam u inboxu: Ja josh uvijek mislim da je ljubav najvazznija..te puno ljubavi u 2005..ljubim. maja, maja, smeh se rachuna. a? bar malo. ma voli me, samo se pravi. ono, ja sam za njega mesecheva kcci, zacharana. I am a Man of Constant Sorrow (In constant sorrow through his days) - 18:39 - lepe rechi (1) - printaj svakodnevno - # Ne znam, žene... Ne živite u oblacima... Budite dostojanstvene u šutnji... Jednostavno je... ako vas ne zove, niste mu ni na kraj pameti... ne voli vas... Okrutno? I treba biti, nije ni meni bilo lako čitati eewin post... ( 31.10.2005. 10:32) |
|
28.10.2005., petak kratak intro: Planira se poseta sajmu knjiga u begeu. Cheda, Tanjin brat, vozi josh chetvoro: svog druga Z (ne, nije Zoro, maskirani osvetnik), Tanju i Tanjine dve drugarice, kojima je telefonirano da ne smeju da kasne ni minuta, jer se prehodno svracca do shpanske ambasade gde Cheda i Z imaju ugovorenu predaju dokumentacije. so, no excuses, everybody on time. scena I vreme: oko 11 uveche mesto: enterijer tanjine sobe Dogovorivshi se sa bratom da je u pola osam narednog dana pokupi ispred zgrade, Tanja podeshava alarm na mobilnom telefonu. [zoom na ekran mobilnog] Nespretno utipkava zzeljeno vreme budjenja, odlazze mobilni iznad uzglavlja i obavlja toaletu pred spavanje. Dok je u krevetu chuje mamu kako opominje tatu da je probudi pre nego shto ode na posao. Uzima knjigu, ali uvod u 'jesen patrijarha' od markesa je dosadan i ne secca se shta je prochitala prethodne nocci, pa ubrzo odustaje. Neka, bar cce se naspavati. scena II vreme: rano jutro mesto: stan tanje i njenih roditelja Tanja usplahireno otvara ochi poshto je budi intenzivna zvonjava interfona. Brzo pogleda na sat na stolu [zoom na njen prenerazzen fejs] i uvidja da kazaljke pokazuju tachno pola osam. Beskorisno protrljava ochi. Juri do interfona, cheda kazze silazzish li, a ona da,da, odmah. U roku od 4 i po minuta radi sledecce: vadi prve gace iz fijoke, oblachi prvi grudnjak sa stolice i dzzemperchicc sa izrezanim dekolteom, trichetvrt farmerice od sinocc i raznese pola sobe pokushavajucci da nadje dokolenice. U torbu trpa facial wash i neseser sa shminkom (ovde kratka pauza da se zahvalim sebi na tome shto everyday makeup drzim u jednom neseseru, hvala ti), uzima kesu sa sendvichima spremljenim sinocc (fala mami) i grabi prvu majcu na koju naleti jer shvata da joj grudnjak ispada iz dzzemperchicca [zoom na sise]. Bosonoga obuva najsmrdljiviji par cipela u poznatom delu univerzuma, grabi drugi par manje smrdljivih cipela i sako i strmoglavljuje se niz stepenice. scena III vreme: 7:35 mesto: enterijer Chedinih kola, zadnje sedishte Skidanje dzzempera, oblachenje majce i dzzempera, navlachenje dokolenica i prezuvanje, dok komshija otvara kapiju i bleji u Tanju, zombija u grudnjaku. [josh jedan zoom na fejs: bleda, izguzzvana, podbula i puna adrenalina]. Zachuje se alarm na Tanjinom mobilnom. Lukavo, navila ga je na sat vremena kasnije, a i tata je omanuo (nefala mu). Josh jedan amazing podvig je izveden i kreccemo. scena IV vreme: oko pola deset mesto: enterijer wc-a u kaficcu preko puta garazze kod skc-a, gde smo ostavili auto Tanja, vecc izvezzbanim pokretima profesionalnog homlessa (praksala se mecec dana u portugalu i shpaniji ovog leta [zoom na fridge magnets iz te dve zemlje, komada shest]), umiva se, imitira pranje zuba prstom i vodom i shminka se, dok je u procesu ometaju razno razni mushko zzenski sredjeni primerci koji ne shvataju koji ona to kurac radi. epilogue: Sve je dobro shto se dobro svrshi. Nakupovala se knjiga, chezznjivo gledila za josh veccim brojem istih (geopoetika bravo), poludela od kolichine dosadne dece oko mene (naime bio je dan shkolaraca, bah) i umorila se poshteno. Put do begea i nazad je bio duuuug, f-ing duuuug. shta sam saznala: u batajnici postoji shkola mitraljeta. mislim da cce zauvek ostati misterija zashto je tako zovu. i shta je to uopshte. spolja shkola izgleda obichno. kao i svaka druga. - 19:09 - lepe rechi (2) - printaj svakodnevno - # mletacki trgovac u cetvrtak u 20:30? 200din. (marijana 30.10.2005. 13:10) tempting, but no. balet od 21-22h. (tanja 30.10.2005. 15:12) |
|
26.10.2005., srijeda ja sam veliki sucker za quotovima. pa kaze joga master: navike stvaraju karakter. a karakter cini coveka. kinda. Sam's the name, enjoying life is my game and that Halloween when I saw Sally I knew she had to be my next dame. lepo je slusati plemenite ljude. lepo je i retko. a ja sam povodljiva. It's like she says, "A relationship without sex these days is like a cup without a bottom." And boy do I like her bottom. - 13:48 - lepe rechi (2) - printaj svakodnevno - # Upoznaj licemjere na blogovima! (Antihipokrizija 26.10.2005. 14:16) jebote, a ja mislila da meni nesto fali. otkazujem posetu psihijatru def. (tanja 26.10.2005. 16:55) |
|
25.10.2005., utorak kako drito kaze, ceznja me mori jebi ga sori To je lepo, zavrsis skolu, postanes "NEKO"...Hard days&night, pritiso heavy, pa jos i komp u kvaru, psic bolestan, kilaza u porastu 2,5kg... Sender: Guzonjicc +381638634*** Sent: 11:48:08 25-10-2005 "Haiku je trostih (približno 5-7-5 slogova), što ne znači da je svaki trostih istovremeno i haiku. Bitnija je prirodnost nego izveštačena formalna ispravnost haikua". Sunce iza prozora Postati neko Sad nije moja briga. autor: tatjana steficc moj trostih nije mogao da se uklopi u 5-7-5. za ono sto sam htela reci. ali ajde da pokusam. Meni proleti Zuta jesen van sobe Uskoro zima. ma, sto je porazno, ne znam da prebrojim slogove. da li su rechi kao sad, dok, kad jednoslozne ili dvoslozne. kad r pruzima ulogu samoglasnika? npr. u rechi savrseno. sa-vr-se-no? da li postoji prava ljubav ili je sve sex? zasto su ljudi dosadni? sto sam ja dosadna? evo, ucim. ha, koliko znate o betonu? - 13:28 - lepe rechi (1) - printaj svakodnevno - # TRENUTNO JEDEM NAJRUZNIJU SARGAREPU IKAD. (tanja 25.10.2005. 14:21) |
|
22.10.2005., subota ljudske izlucevine su plave boje danasnji esej bi trebao biti posvecen 'mesecevoj palati' pola ostera i ljudskoj potrebi da se izoluje od sveta u nekom periodu. doslovno ili metaforikali. no, to cu promisljanje ostaviti za neku drugu priliku, jer sad moram da idem da umutim slag. umesto, kratako promisljanje na temu 'zasto mrzim tampone'. pre nekoliko dana, podelim svoju averziju prema tamponima ( koje je dizajnirala zena ginekolog!!!) sa ostatkom zenskog drustva u prostoriji. ispostavi se da 73,4 % prisutnih je pro tampon, i da quote ne zna kako bi bez njih, sa uloscima se oseca tako prljavo i fuj unquote. neko je ponudio argument 'udje ti ovoliki (pri ovome su ruke rasirene veoma) kurac, a ti se proseravas oko ovoga (pri ovome su palac i kaziprst jedne ruke vrlo malo rasireni)'. ali onda je doshao spasonosni punchline sa ne znam koje strane (ovom prilikom se zahvaljujem istoj) : da, ali ne hodas sa kurcem u sebi unaokolo. - 13:09 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - # |
|
20.10.2005., četvrtak ne znam zashto, ali losh dan kao shto sam vecc napomenula, jebeno je biti umetnicka dusa bez talenta. krecem na balet za pola sata. jebeno se nadam da su neke fucking erupcije na suncu. pre dva dana je bio pun mesec, pa ajde de. svasta se, ali bas svasta moze desiti u zivotu. but i dont buy it at the moment. ko o cemu, baba o ustipcima. bila u begeu. setala. - 19:55 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - # |
|
17.10.2005., ponedjeljak danas: idem da pokupim patikice za balet i idem na yogu. - 11:18 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - # |
|
there is a time and place for everything. and it is called college. dakle jucherashnja proslava rodjendana. ne mog. da li neko ko napuni dvadeset pet godina treba da ispovracca celu grchkoshkolsku. nije bilo narochito uzbudljivo ni do ponocci. malo smo se zgledali poluposrani svi, malo se drali na iznenadne the cult hitove, malo nichega. niti losheg niti dobrog. od ponocci pochinje trezznjenje slavljenice. ja je vuchem kao ranjenu partizanku kroz ulicu da dodje malo sebi. jel, na vazduhu. uto ccelavi izlazi iz fast fooda. jebote. tri nedelje je proshlo. srce je stalo. ja drugarski smaknem pijanduru sa sebe, okrenem se i gledam ga. on, drugarski, sa sendvichem u rukama, gleda me. njegov klasichni glupi komentar, glupi gest rukom i gledanje. poslala sam poljubac i rekla tiho ljubim te. chuo, ne chuo, nije bitno. ne zna da ceni. bar ne moje patetichne gestove. i da, u folder 42 je otishla josh jedna neposlata poruka. oh how much selfcontrol can i handle? - 11:30 - lepe rechi (2) - printaj svakodnevno - # jel taj čelavi stvarno čelavi ili baš obrnuto ima kose? jer nekak mi ne pašeš s nekim ko je čelav. ne znam, samo pitam. ajd! (Bučimir 16.10.2005. 13:37) ccelav, ccelav po franjevski. pa brije celu glavu. sreccom, pa ima lepu glavu. ali kompleksi su to, pa je ista veccinom pokrivena kachketom. ali ja josh uvek umirem na pilates loptu. pitam se gde bih to mogla u ns-u nabaviti. spektakularno. (tanja 16.10.2005. 15:25) |
|
16.10.2005., nedjelja 'wine for my men, we ride at down.' ovo nije moja pricha. ima neshto shto me fascinira. to neshto zzelim podeliti. kao i moju ljubav prema vesternima, iako mi je teshko pogledati neki. ali sve drugo u vezi njih me privlachi : svedeni dijalozi, svedeni na esenciju, therefore veoma nezzivotni; ljudi surovog lica i jednodimnzionalnih karaktera, dobro i zlo, crno i belo, a sve u prashini, krvi, prljavshtini i znoju. a to dobro i zlo, to crno i belo, nije dikensovsko. iako sam odrasla na dikensu, agati i kroninu. zamishljash. prljavi su. svi su prljavi. prostitutke imaju sifilis. viski je jeftin i przzi grlo i ne ubija zadah iz usta. dakle, sipajte sebi jedan viski. sledi alesandro bariko 'city' i preprichan odlomak: Na kraju gradicca Klozingtaun je kamen, pustosh i kucca sestara Dolfin. Dve gospodje, bliznakinje. Niko ne puca tako dobro kao njih dve, a proslavila ih je prica o pubu srce. Kada stanesh na cetrdeset koraka od njih, bacish u vazduh shpil karata, one pucaju i kada pokupish karte sa zemlje na kraju ti ostane pedeset jedna normalna karta i jedna sa dve rupe u sredini. Pub srce? Tako je.Vole tu kartu. Mora da iza toga postoji neka pricha. Neki tip, idiot sa dugachkim jezikom, govorio je da te dve matore usedelice ne bi nabole kartu chak i ako bi je smotali i gurnuli u cev pushke. Sestre dolfin nisu volele da ih neko naziva usedelicama. Nachisto bi popizdele. u ovom trenutku sipajte sebi josh jedan viski. Taj tip se opkladio u hiljadu dolara da im to ne mozze uspeti. Ceo gradicc se okupio da gleda. Delovao je prilichno sigurno, idiot. One su doshle sa svojim pushkama. On je izbrojao cetrdeset koraka, uzeo shpil karata i bacio ga u vazduh. Zachuli su se pucnji i idiot je zavrshio lezzecci na zemlji, mrtav. Prvi se pokrenuo sherif i prishao leshu. Idiot je hteo da se napravi pametan. Izvadio je puba srce iz shpila i i sakrio ga u dzzep prsluka, tachno povrh srca. Karta je bila sva krvava, sa dve rupe u sredini. ispijte zadnji gutljaj. - 15:15 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - # |
|
13.10.2005., četvrtak znam da je idiotski, ali i ja sam idiot. moja baka rodjena je 1923. god. u selu egzotichnog imena shashinci. mamina mama. pre pet godina, negde oko 29. novembra, po poledici, kishi i magli, negde oko 6 ujutru ishla je da kupi mleko. to je bilo jako hitno, naime morala je da pravi sir. inache je super navike imala. ustane rano kako kokosh, rinta, kuva ruchak, ropcce, dahcce, pa zaspi. onda rucha, malo se socijalishe, pa opet opet zadzzonja, da bi mogla da vileni noccu i gleda tv i nepristojne emisije. a da, kao i svaka baka, reprize, kao i originalna emitovanja, svih shpanskih serija su se redovno gledale. a u medjuvremenu je uvek neshto shila, krpala, suzzavala, shirila. puna kucca nezavrshenih pizzama i cicanih kuccnih haljina. e, onda je ona po toj poledici pala i slomila kuk. to joj i ne bi prvi put, pa je svima preccutala, dok se sasvim nije izbezumila od bolova. buducci da su bili neki neradni dani u pitanju dvorili smo je onako bunovnu i izmuchenu sve dok moja mama, dr.sci. med. van. prof, nije uspela da zakazze rendgen, lezzanje u bolnici, operaciju i zatim rehabilitaciju. kidanje gipsa, chupanje infuzije, dranje i jechanje par dana u bolnici, to mi je bio totalni shok. to je ista ona baka koja je kaskaderski podnela pad sa sedam stepenika, drzzecci u rukama dve staklene chashe, sa naocharima na nosu i glupim izrazom na licu dok se smandrljavala sa istih. proshla je samo sa odranim chelom, podlakticom i ugruvanom trticom. posle toga, svima nam je bilo jasno da za zziveti sama vishe nije sposobna, pa se na privremeno preselila u moju sobu. tu je bila oko mesec i po dana. ja sam spremala ispite ( januarski rok ), mama ju je kupala i drala se na nju, i tako smo ziveli zajedno pazecci da je ne ostavimo samu. malo je plakala, malo se smejala, malo je protestovala da hocce kucci, a malo je vecc pochela da se gubi. ono shto je mene uvek fasciniralo kod moje bake je njena gradja. i njen osmeh. gradjena je tako da je iz profila shira nego iz anfasa. onako kao burence. sa tankim nogama. i prstima kao ccevapi. na daljinskom upravljachu retko je mogla da potrefi samo jedno dugme. a imala je zlatni osmeh. bukvalno. to je ono doba kad su plombe bile zlatne, za one koji su to mogli da plate.imala je chak i jedan ili dva zuba skroz presvuchena zlatom. ma bila je goldie pre goldia. on je samo glupi foler. i ja ccu staviti zlatan zub. tu smo mi odluchili da je smestimo u dom. prvo jutro kad smo je tamo ostavili bilo nam je teshko. cheda, mama i ja. jutro je, a ona je smeshtena u sobi sa jednom gluvom babom i jednom nepokretnom babom koja odbija komunikaciju. chak smo se razmishljali i da je vratimo. no sutradan su je premestili u bolju sobu, na bolji sprat. to je chudan neki starachki dom. kao iz one priche roalda dala? o bolnici u kojoj su na svakom vishem spratu sve beznadezniji sluchajevi. i tu je proshlo godinu, dve, relativno oke. vikendima je dolazila kod nas i kod uje, poseccivali smo je regulare. ona se smejala, malo plakala, malo tulila za svojim stanom ( ma gde da je mislila da je u tom trenutku ), malo se volela sa nama, malo se gubila, ali je vishe bila lucidna i prisebna. non stop je rintala. uvek je negde zzurila, dahtala i znojila se. uvek nas je, sve unuke, negovala kad smo bili bolesni. kada sam se ja rodila ona je otishla u penziju. geodeta. partizanka koja je sa 22, 23 zavrshavala srednju shkolu i neshto od shkole za geodetu. ponedeljkom, dok je bila zaposlena, uvek je ishla na frizuru, tako mi je prichala. i iz kisacha, sa terena, je uvek donosila kobasice. i radila je sa strankama. i uvek, ali uvek je imala prepun frizider hrane. i pravila najbolju reformu na svetu. i kod nje sam se uvek oseccala najkomotnije. ali uvek mi je zgledala bubuljice. i njena legendarna opaska: shteta shto nisi na svoju mamu, ona je bila lepotica. i pamtim doruchke kod nje, uvek isto: mekani, beli sir, sitno seckana slanina, bareno jaje, beli hleb, paradajz. onda je u domu pala i slomila i drugi kuk. procedura ista, samo shto smo ovaj put mislili da necce ustati iz kreveta i u neku ruku smo se oprostili sa njom. no sremica je to, prezzivela je, prohodala je. izgubila se josh vishe. u domu su je opet degradirali, pa je i to malo pogubilo. u trosobnoj sobi, ona je jedina konstanta, a razne tudje bake se smenjuju. zzivopisne ili ne, ali za svakom te uhvati tuga. poneka umre, poneka ode kod boljeg drushtva, a za neke ne znash gde su nestale. trenutno su sa njom ccutljiva baka za koju mi se chini da boluje od anoreksije i agresivna liderka chiji je jedini televizor u sobi i koja poseduje telefon koji ne zna da koristi, pa ja svaki put moram da zovem njene rodjake koji sigurno umiru od zzelje da se chuju sa njom. vikende je sad provodila u domu, sve se polako pogorshavalo. starachka agresija, pa depresija, pa bezzanje iz doma, tragikomedija, ali podnoshljivo dokle kod prihvatash zzivotne neminovnosti. bar je dobro jela. debela moja baka. sve do pre par meseci. mrshava je, onako kako je ja nikada nisam videla. ne ustaje iz kreveta. u pelenama je. ne pricha. ne gleda tv. a ja neccu takve da je se seccam. i mrzim te odlaske u dom. koliko zbog nje, toliko i zbog okolnih staraca. ne interesuju rodbinu, ne interesuju sestre koje bi trebale da brinu o njima, jedu splachine i ne interesuju ni sami sebe. starost je grozna, ma koliko da ja oseccam simpatije prema starcima. druga strana medalje : ima i onih shto uzzivaju. igranke, boccanje, shahovi i sl. te ne poznajem. najnovija epizoda: ove nedelje sam se prikljuchila maminoj svakonedeljnoj poseti. doshla, malo je hranim, malo pricham, malo mrzim zzivot. baka nishta. malo proguta banane. breskve odbija, kolach od vishanja takodje. pitam je neshto, ne odgovara. animiram je, molim je nasmeshi se, molim je da reaguje, pretim i nishta. i tako petnaestak minuta. utom ulazi cheda u sobu (doshao je da nas pokupi), a ona se ozari, odgovara mu na pitanje, dodushe jednoslozzni odgovori su u pitanju, ali ga registruje.ja sam idiot. to me je jako pogodilo. ne znam da reagujem i prihvatim odredjene situacije. ne znam da se oprostim od proshlosti. moram to nauchiti inache ccu stalno icci podvijena repa. ovo sad pishem sat i 25 minuta. nedostaje mi ljubavi. a gle, okruzzena sam istom. nezahvalna sam. - 11:58 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - # |
|
ima zadovoljstva i u nekalorichnim stvarima. veccinu svog zzivota sam provela u sedeccem ili lezzeccem polozaju. nikad nisam bila luda za trchkaranjem i slichnim dechijim radostima. uvek sam bila najsporija na 60 i 600m, lastish sam igrala ochajno, pa ga nisam ni igrala, a u izmedju dve vatre su me uvek poslednju birali u ekipu. - 09:24 - lepe rechi (1) - printaj svakodnevno - # kaj je između dvije vatre? jel to graničar? ja volim kalorično. jebga. (Bučimir 12.10.2005. 13:38) |
|
12.10.2005., srijeda sad, sad songs to make me happy tindersticks- marriage made in heaven the dream syndicate- the side i'll never show tindersticks- bathtime joe jackson- fools in love billy bob thornton- the wind damien rice- cold water nina simone and damien rice- be my husband twilight singers- black is the colour of my true love's hair thin white rope- triangle song vaya con dios- don't deny tindersticks (kakvo iznenadjenje)- before you close your eyes 16 horsepower- golden rope the dream syndicate- tell me when is over - 16:05 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - # |
|
popila kafu. sedim za stolom, upaljen komp, pushtena mjuza. otvoren je prozor. zbog svezzeg vazduha. upaljena je grejalica. da mi ne bude hladno. uchim. some people never go crazy but how truly horrible life they must lead. H.Chinasky use it to grow. - 10:00 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - # |
|
11.10.2005., utorak Be my husband, I'll be your wife Be my husband, I'll be your wife Be my husband, I'll be your wife Outside you there is no place to go. If you want me to I'll cook and sew If you want me to I'll cook and sew If you want me to I'll cook and sew Outside you there is no place to go. Oh daddy now now love me good Oh daddy now now love me good Oh daddy now now love me good Oh daddy now now love me good Please don't treat me so doggone mean Please don't treat me so doggone mean Please don't treat me so doggone mean Youre the meanest man I ever seen Oh daddy now now love me good Oh daddy now now love me good Oh daddy now now love me good Oh daddy now now love me good Stick to the promise man, that you made me Stick to the promise man, that you made me Stick to the promise man, that you made me That you'll stay away from Rosalie Oh daddy now now love me good Oh daddy now now love me good Oh daddy now now love me good Oh daddy now now love me good - 17:12 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - |
|
10.10.2005., ponedjeljak lekovi, iskustvo i preporuke na polici stoje: lorazepam 1 mg (polupopijena jedna tabla, druga cela, neoskrnavljena); pljuckam na isti- ne radi selektivno, samo te totalno uspori, sjebe motoriku i dozzivish da te mama pita da li sam sada nadrogirana. izgleda da jesam, popila dva mg, a efekat je, umrtvljen si, onako blago opijen i zzestoko neartikulisan. potrudila sam se da izgovorim dve tri komlikovanije rechi, pet puta zapela jezikom, odustala, nasmejala se i zaplakala. Past is a strange place. palitreks 500mg (ostala josh jedna tabla da se popije pre kontrole): antibiotik ko antibiotik, malo neprijatno u zzelucu, pogotovo na prazan stomak itd. neshto lechish, neshto sjebesh. na stolu, pored tastature stoje trenutno, ali cce i oni na policu pored parfema: flunisan 20 mg (2 kutije josh nenachete); antidepresiv prozac like, moj standardni flunirin nisu imali, pa sam dobila next like thing. osim shto nama depresivcima daje volju za ustajanjem iz kreveta, utiche na apetit, pa mi depresivne debeljuce mozzemo pritom i smrshati. te time postati zagonetne melanholichne zavodnice. ksalol 0,5 mg (2 kutije josh nenachete); anksiolitik sa antidepresivnim svojstvima (yeah). iz filmova ga poznajemo kao xanax. mnogo moccan anksioliti, toliko moccan da se navuchesh na njega kao na jabuku dnevno. smiri te bez da trepnesh, a motorika i ostalo fercera bez greshke. a ako malo preterash, ili ga smutish sa alkohola malo, choveche, pa pomislish da si gotovo sreccan! Navike stvaraju karakter. lektira od nedelje: radovan nasticc-bensedin. legendaran mikrobov intro, ili outro, poshto je na zadnjoj korici knjige. nova muzichka opsesija za predstojeccu nedelju: billy bob thornton-the wind. brilijantno. use it to grow. - 11:52 - lepe rechi (6) - printaj svakodnevno - # jebote, kaj se tolko kljukaš s tim zlom? a btw., danas je neko spomenul tvoj blog na forumu. :D (Bučimir 10.10.2005. 14:27) ma buci, donekle i preterujem u opisivanju. mada, shvati to ovako: ako si bolestan treba da se lechish i to mi je terapija. a medikamenti mi pomazzu da funkcionishem normales kada zagusti. to ti je ekvivalent jedenja kod srbina za mene. a u kom kontekstu mi je pomenut blog? medikamenti i njihovi prijatelji? (tanja 10.10.2005. 14:37) ništa slično. raspravljalo se o krađi imena blogova. i sad se tamo neki dječačić tužio kako mu je neka djevojčica ukrala ime bloga. a ime njegovog bloga je neka univerzalna uzrečica. i onda je neko reko da kaj se kurac mališan žali kad ovak i onak nema originalno ime za blog. ali da neko ukrade ime npr. onom blogu koji se zove na raskršću te i te ulice, e to bi bilo grdo. tak nešto u tom stilu. (Bučimir 10.10.2005. 17:29) oh, nenadjebiva tema za forumisanje. oh, a ja uchim. (tanja 10.10.2005. 17:54) ja ne. :) (Bučimir 10.10.2005. 21:16) Hvala za lep komentar mojoj knjizi. I Mikrobu. A ja popijem FLUNIRIN, to je isto zamena za PROZAC, samo 5 puta jeftinija /a isto toliko puta i slabija/. A i mi smo prestali da jedemo da bi se smirili, ostao nam bensedin. (Stenli Kolimor 05.11.2005. 17:17) |
|
09.10.2005., nedjelja fikcija nisam skinula shminku pre spavanja. chekala sam da dodjesh. moderna vremena, telepatski sam ti poslala poruku da umirem. od chezznje i besmisla, to jest. mobilni za to vishe ne sluzzi. sada samo arhivira u folderu 42. u osam i petnaest je zazvonio alarm. vreme za antibiotike. 2puta2 palitrexa. zbog bertolinija, seccash se? - 12:37 - lepe rechi (1) - printaj svakodnevno - # ajme..u 8:15? nadam se da si poslije zaspala..:) pusa (Black soul 09.10.2005. 12:57) |
|
08.10.2005., subota da, definitivno, empirijski sam utvrdila da me depresija hvata od dosade i nedostatka sunca. a i neimanje sexa ne pomazze. jedino shto me je danas razveselilo : Ako iz prve ne uspes,unisti svu evidenciju da si pokusao. - 17:30 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - # |
|
Get out of my head get off of my bed yeah thats what I said Get a real job Keep the wind to your back and the sun on your face All the immediate unknowns are better than knowing this tired and lonely fate. Does he love you? Does he love you? Will he hold your tiny face in his hands? Let's not forget ourselves good friend. - 13:55 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - # |
|
04.10.2005., utorak u mom stanu svuda su satovi. jedan, dva pa i tri u ponekoj sobi. chak imam i onaj snobovski zidni, sa sve shvajcarskim mehanizmom, koji zvoni svakih petnest minuta. utihne, dodushe u 22 h a pochne u 8 izjutra. no, gde sam stala. da, upravo sam shvatila da srdini drzze sat i u kupatilu. i to onaj kome se chuje otkucavanje. e, to je vecc previshe. ako i najintimniji ti pazish na vreme. - 00:07 - lepe rechi (2) - printaj svakodnevno - # pazi bloga...svidja mi se jako . pozdrav. (Bridge 04.10.2005. 00:49) hvala. (tanja 04.10.2005. 12:41) |
|
03.10.2005., ponedjeljak mali prashchiccu upaljena mi je bertolinijeva zzlezda! tzv. zzlezda podmazivachica. dovoljno da slavka prokomentarishe da mi se zzlezde sushe zbog nedostatka sexa. aha, slavka. got you there. kazzem joj. uredan sex zzivot, slavka, bre, vodim. poslednjih sedam meseci on the dot petak, subota i poneki izuzetak. poslednji put pre nedelju i dva dana. shta sad kazzesh, a? nemam komentara. vidim po filmovima da se svi kreshu, ja nemam iskustva da ti prenesem, ja nisam tako. ali sex je vazzan. zbog hormona i tako. mlada si. uzzivaj u svom telu sad. kajaccesh se posle. kazze slavka. ah, uzzivam slavka. uzzivam koliko mogu. u studentskoj poliklinici je psihijatrica na odmoru. pa dobro, da li neko drugi mozze da mi napishe recept. ne. kad se vracca? sledecce nedelje. divno, svi ludaci poput mene mogu da umru do tada bez svojih doza. uzzivam u poslednjim mesecima zdravstvenog osiguranja. apdejt: ah, visoko moralni i law obiding apotekari ne daju xanax bez recepta. pljuckam na to. pa sam umesto pomenutog kupila antirid para los ojos. i tako. lep je dan danas. ali, zaista jeste. onako, pravi jesenji. heh, royale with cheese. buci, josh se smejem. to sam jela pre mesec i 10 dana ravno. prvi i posledjni put da sam posetila omrazzeni mek ove godine. i to u budimpesti. story goes like this: na dugachkom putu ka visabonu, via barcelona, ja i branka smo se morale prvo transportovati do budimpeshte. odatle je bio let jeftinim wizzairom do barce. ujutru voz iz ns-a, celodnevna shetnja po peshti do ponocci kad smo imale ugovoren i placcen prevoz do aerodroma nekim kombijem youth organizacije koja posluje na keleti train stationu. u 20 do 12 mi smo vecc na ugovorenom mestu ispred hotela baross, blizzu pizza huta, a na pljucomet od zzeleznichke. 00:15. jebiga kasne, ali nigde ne zzurimo, i ovako planiramo da spavamo na aerodromu. let je tek u 6:30 ujutru. 00:30. jebiga, ali nada ne popushta. 1:00. frka je. jasno da od prevoza nema nishta. neki chudni tipovi se vrzmaju oko nas. u 1:30 pada odluka da ja chuvam prtljag i branim se od tamnoputih nasrtljivaca, a da branchi ode u hotel i objasni situation recepcionaru. i bi tako. ljubazni dechkonja nam je pomogao, zvao ispale, sredio nam privatan taxi za dzz, odn, onaj koji cce vozznju naplatiti od youth org. i mi sretne i manje zadovoljne stigosmo na odredishte sa kog nasha avantura pochinje. tu sad se otcepljuju listovi kalendara , vrte novine u krug i lete listovi, i shvatash da je proshlo vecc mesec dana provedenih u barci, lisabonu i valensiji i da je vreme da se krene kucci. kreccemo, nesretnim nizom okolnosti propustimo flight back iz barce i dodjemo sledeccim toliko knap da mi je viza istekla 10 min po sletanju. stres, vika, frka, strka i kompletni otkaz sistema kad shvatish da opet ccesh spavati na aerodromu, i da ccesh se vratiti cciku 36 chasova kasnije, a to ti u ovom momentu vecc jako znachi. jer nisi poshteno jeo mesec dana, proputovao si mnogo, umoran si, a spavao po klupama, parkovima i ostalim nestandardnim mestima ( bozze pozzivio my sleeping bag) isuvishe puno puta za svoj ukus. dakle, mrzish ceo svet. o! otvorish novchanik, nadjesh potvrdu o placcenom prevozu do aerodroma, onom shto nikad nije stigao i da,ja ccu sad da budem pokvarena. otishla do youhera ispala oganization i bla, bla, bla, sramota, mi smo chekale, niko nije doshao, bla, bla,bla i trijumfalno izashla sa madj. forintam u dragom evivalentu od oko 40 euritosa. epilogue: dve smrdljivice sa iberijskog poluostrva su netom otishle u mek preko puta, sedele u istom pet sati chekajucci voz za ns, i jele sve redom. red odigranih tablicca, red sendvicha, pa malo remija, pa malo dezerticca. pa frape, pa sladoledicc. i sve tako.a onda smo ostatak potroshile na dva dove anticelulit losiona za telo. i svi sreccni. ne c'est pas? - 17:16 - lepe rechi (1) - printaj svakodnevno - # ponosim se tobom. jela si hranu koju jedem ja. sigurno si u tim trenucima mislila na mene. :) (Bučimir 03.10.2005. 20:31) |
|
01.10.2005., subota josh jedna neposlata paradox hedonizma (prim.blo. ovde vecc spomenuti) : cilj nikada ne mozzesh pogoditi direktnim ciljanjem u njega ili, u potrazi za sreccom, izjednachivshi je sa uzzivanjem, greshish. pursuing the goal, bilo kakav, world peace,vecci bankovni konto, spasavanje kitova itd, sami po sebi donose satisfakciju. eto, to sam nauchila danas. ali. teorija je. blago se meni, pa nemam cilja u zzivotu. loshi su mi dani. ne dam se pomeriti. ne da mi se skocentrisati. medikamenti. bicce da je tako. chovek bi rekao da sam se vecc nauchila. najgluplja floskula ikad: ono shto me ne ubije, samo me ojacha. mada je chesto citirana od osobe koja poseduje par senzcionalnih quoteva: strah je primarna emocija, odn. samo kad te se boje veccina ljudi cce ti ukazati normal amount poshtovanja u svakodnevnim interakcijama, a blizzi. eh, a blizzi ima da te poshtuju i vishe od toga. drugi quote: u vezi uvek neko pojede govno. i to je tako. i to ne samo u ljubavnichkoj. mada je tu najizrazzenije. jer si ranjiv, zavish i sve ono iracionalno u tebi pobedjuje. posle kog vremenskog perioda to shto te nije ubilo pochinje da te ojachava. anketirala sam par osoba. niko ne zna. ja chekam na te momente, ali nikako da dodju. mozzda me je ubilo u pojam. mozzda tako obogaljen idesh dalje. pa zaboravish. i ne seccash se vishe kako je bilo. pa kazzesh, da sad je superishka, jer vidish kako sam snazzan, ustao sam posle pada. a ti u weelchair, sa zavojima preko chela i staklenim okom. gluv na jedno uvo. i drhte ti ruke. oh, dostojanstvo u porazu. i fail to see the future. is it present state of mind, ili bilo shta. ne mogu se nasmejati i jebeno me nishta ne interesuje. o, da sem njega. personifikacije besmisla mojih nastojanja da budem sretna. brain damage. kakva patetika. shrink help blog. zzelim pusto ostrvo. da odem sa mamom. ja imam dvadeset pet godina. skoro. i treba mi moja mama. mama. a kazzu da je optimalno radjanje deteta 20-30. another thing to worry. slusha se : after the gold rush- neil young na wallpaperu je neil himself. lover, ther will be another one. - 11:31 - lepe rechi (2) - printaj svakodnevno - # si skužila da u zg postoje samo dvije ulice, branimirova i heinzelova? kako dosadno. alii dobar ti je blog. i meni treba mama. (rh- 01.10.2005. 12:54) ne nisam to shvatila. naime, ne poznajem zg. nazzalost. niti shvatam poentu tvog pitanja. nazzalost. ali nemoj se zzaliti. ten to one da je ns ipak dosadniji. nazzalost. (tanja 03.10.2005. 13:51) |