03.10.2005., ponedjeljak
mali prashchiccu
upaljena mi je bertolinijeva zzlezda!
tzv. zzlezda podmazivachica.
dovoljno da slavka prokomentarishe da mi se zzlezde sushe zbog nedostatka sexa.
aha, slavka. got you there. kazzem joj.
uredan sex zzivot, slavka, bre, vodim. poslednjih sedam meseci on the dot petak, subota i poneki izuzetak. poslednji put pre nedelju i dva dana. shta sad kazzesh, a?
nemam komentara.
vidim po filmovima da se svi kreshu, ja nemam iskustva da ti prenesem, ja nisam tako. ali sex je vazzan. zbog hormona i tako. mlada si. uzzivaj u svom telu sad. kajaccesh se posle. kazze slavka.
ah, uzzivam slavka. uzzivam koliko mogu.
u studentskoj poliklinici je psihijatrica na odmoru.
pa dobro, da li neko drugi mozze da mi napishe recept.
ne.
kad se vracca?
sledecce nedelje.
divno, svi ludaci poput mene mogu da umru do tada bez svojih doza.
uzzivam u poslednjim mesecima zdravstvenog osiguranja.
apdejt: ah, visoko moralni i law obiding apotekari ne daju xanax bez recepta.
pljuckam na to.
pa sam umesto pomenutog kupila antirid para los ojos.
i tako.
lep je dan danas.
ali, zaista jeste.
onako, pravi jesenji.
heh, royale with cheese. buci, josh se smejem.
to sam jela pre mesec i 10 dana ravno. prvi i posledjni put da sam posetila omrazzeni mek ove godine. i to u budimpesti.
story goes like this:
na dugachkom putu ka visabonu, via barcelona, ja i branka smo se morale prvo transportovati do budimpeshte. odatle je bio let jeftinim wizzairom do barce.
ujutru voz iz ns-a, celodnevna shetnja po peshti do ponocci kad smo imale ugovoren i placcen prevoz do aerodroma nekim kombijem youth organizacije koja posluje na keleti train stationu.
u 20 do 12 mi smo vecc na ugovorenom mestu ispred hotela baross, blizzu pizza huta, a na pljucomet od zzeleznichke.
00:15. jebiga kasne, ali nigde ne zzurimo, i ovako planiramo da spavamo na aerodromu. let je tek u 6:30 ujutru. 00:30. jebiga, ali nada ne popushta. 1:00. frka je. jasno da od prevoza nema nishta. neki chudni tipovi se vrzmaju oko nas. u 1:30 pada odluka da ja chuvam prtljag i branim se od tamnoputih nasrtljivaca, a da branchi ode u hotel i objasni situation recepcionaru. i bi tako. ljubazni dechkonja nam je pomogao, zvao ispale, sredio nam privatan taxi za dzz, odn, onaj koji cce vozznju naplatiti od youth org. i mi sretne i manje zadovoljne stigosmo na odredishte sa kog nasha avantura pochinje.
tu sad se otcepljuju listovi kalendara , vrte novine u krug i lete listovi, i shvatash da je proshlo vecc mesec dana provedenih u barci, lisabonu i valensiji i da je vreme da se krene kucci.
kreccemo, nesretnim nizom okolnosti propustimo flight back iz barce i dodjemo sledeccim toliko knap da mi je viza istekla 10 min po sletanju. stres, vika, frka, strka i kompletni otkaz sistema kad shvatish da opet ccesh spavati na aerodromu, i da ccesh se vratiti cciku 36 chasova kasnije, a to ti u ovom momentu vecc jako znachi. jer nisi poshteno jeo mesec dana, proputovao si mnogo, umoran si, a spavao po klupama, parkovima i ostalim nestandardnim mestima ( bozze pozzivio my sleeping bag) isuvishe puno puta za svoj ukus. dakle, mrzish ceo svet. o!
otvorish novchanik, nadjesh potvrdu o placcenom prevozu do aerodroma, onom shto nikad nije stigao i da,ja ccu sad da budem pokvarena. otishla do youhera ispala oganization i bla, bla, bla, sramota, mi smo chekale, niko nije doshao, bla, bla,bla i trijumfalno izashla sa madj. forintam u dragom evivalentu od oko 40 euritosa.
epilogue:
dve smrdljivice sa iberijskog poluostrva su netom otishle u mek preko puta, sedele u istom pet sati chekajucci voz za ns, i jele sve redom. red odigranih tablicca, red sendvicha, pa malo remija, pa malo dezerticca. pa frape, pa sladoledicc. i sve tako.a onda smo ostatak potroshile na dva dove anticelulit losiona za telo. i svi sreccni.
ne c'est pas?
- 17:16 - lepe rechi (1) - printaj svakodnevno - #
ponosim se tobom. jela si hranu koju jedem ja. sigurno si u tim trenucima mislila na mene. :) (Bučimir 03.10.2005. 20:31)
Post je objavljen 03.10.2005. u 15:07 sati.