srijeda, 12.09.2007.
Godine prolaze
Ahlan Wasahlan, svima!
Pitaše me Medo kad se vidjesmo (btw, bilo mi je super onaj dan s tobom i Čudakinjom! Svima je super s tobom: ti si super-duper Medo) zašto ne pišem nešto konkretno na blogu nego tu i tamo proserem (u slobodnoj interpretaciji moje malenkosti) neku glupost. Da, zašto? Njemu rekoh da pišem dnevnik pa mi se ne da ponavljati, što je dijelom istina, ali odsad mi je dobar odgovor na sva pitanja "Tako mi je na duši" . Jelda da se na gotovo sva pitanja može odgovoriti odgovorom: "Tako mi je na duši". Predobro!
-Mogla si se javiti koji put, ne bi te ubilo!?
-Tako mi je na duši (u smislu nije mi se dalo javiti ti se, fuck off :)
- Hoćemo li u kino?
- Tako mi je na duši možda baš ne pristaje kao zdravorazumski odgovor, ali uvijek može biti, kad nema smisla, jel, dvosmisleno tumačen: Može, super. ili Ne bih, imam boljih ponuda. Pa se ti misli 
Uglavnom, došao i taj dan kad sam zaokružena na broj 20. Zaokružila se ja ovo ljeto na poprilično mjesta, ali to nije tema sada 
...
Ne osjećam se staro jer nisam, ali se osjećam čudno. Nekako mi je do 20. godine sve bilo haj lo, a sada mi se zbog njene zaokruženosti para da moram biti ozbiljnija, da odrastam (odrasla?!). Ne želim to.
Zbog tog moga haj lo stava, ljudi me često pogrešno shvate ili me uopće ne shvate što ponekad zna biti jako zabavno 
. Ponekad se tako namjerno zabavljam. Je li vrijeme da se uozbiljim, skinem starke, počešljam kosu, naučim sjedati u minici i još mnogo toga?!
Kad je vrijeme za to ako vrijeme za to uopće postoji? Sad ćete reći nema ga, uvijek trebaš biti onakv/a kakv/a si, takav/a si od rođenja bla tra, to je istina. Ja ću uvijek biti glasna, glasno se smijati i nikad me neće biti sram pitati putem ljude imaju li čačkalicu i sklizati se po Stradunu, ali nekad se može i mora kontrolirati. Primjerice, za već poznati primjer moga "Jebi ga" na razgovoru za posao ili što je novije na poslu u knjižari- šefici sam rekla da me podsjeća na dobru baku od malog Tina (onaj crtić, znate?: Zdravo, draga bako, kako si mi tiiii, hoće li ti danas kakva mala pomoć trebatiii)
... se može kontrolirati. Ljudi ostanu paf. Svakome od nas se svašta vrti po glavi, nekome i nebuloznije situacije i ideje i komplimenti nego meni, ali gdje bismo bili kad bismo se svaki put izlanuli?! O meni nema normalnih razmišljanja : ljudi se ili naljute ili me smatraju malo loo luu la (ovo češće)...
Probat cu malo 
Zaspala sam sinoć u 18 sati i jutros do 5:30. Ne sjecam se kad sam zadnji put tako. Odmorna sam, poletna i spremna za večerašnje slavlje! 
20 mi je godina i jesam se ljubila!
