srijeda, 21.02.2007.
50 kn u Revelina
OBOŽAVAM maškare- od prvog osnovne SVAKE GODINE sam bila...nema u što se nisam maškarala: indijanka, klaun, medicinska sestra, bubamara, cige, vila, Beethowen (pokušaj), Kljukica Kvaki ili Dodo-još se nisam odlučila što je to bilo etc.
Ove godine već sam postajala očajna jer mi je paralo da neće biti ništa od maškara. NITKO nije htio. NITKO! U ponedjeljak navečer sam uzela telefon i krenula zvati ljude koje sam jednom vidjela (prilikom upoznavanja) i tad smo razmijenili brojeve, iz Maru pitaj kojih razloga, koje ja još čuvam, ali oni očito ne...jer.. zovem ja jednog Marka iz imenika (nisam sigurna kako izgleda, ali piše da se zove Marko) i razgovor teče:
Ja: "Ej, Marko, Đina je, sjećaš me se?
On: (muk)
Ja: "Jel' to Marko?"
Ja: "Jest".
Ja: "Đina je, upoznali smo se, ima nekoliko, jednom na Stradunu".
On: "Aaa"
Ja: "Eee. Jesi se sjetio?"
On: "Nisam".
Ja (uvijek iskreno drito u sridu): "Dobro, ovo je sad malo neugodno, ali sam te htjela pitati hoćeš li ići na maškare sutra?"
On: "Neću, hvala, davno sam to prerastao". (koji je to Marko, u p.m.? Možda neki mamin prijatelj koji mi je jednom u Klasičnoj kopirao nešto tipa Ilijade ili Teoriju književnosti...Ostat će nepoznanica, to više jer sam ga izbrisala iz mobitela, ali mislim da je čuo kad sam još promrmljala-promrmljala u mene znači rekla normalnim glasom jer se inače nenamjerno derem kad pričam: "Pih, gdje je nestao ljudima zabavni duh").
Svakako, odustala sam od anonimnih poziva i pomirila se (Šipak!) s činjenicom da maškare propadaju. Ujutro na faksu je malo falilo da napišem na čelo: Tražim žrtvu za maškare, no moj glasić je bio dovoljan. I iskopala dvoje ljudi s faksa da idu sa mnom i sve super, sve za 5...i onda saznadosmo da je ULAZ NA MAŠKARE KOJE ORGANIZIRA GRAD (kad nešto grad organizira, to je, je li, besplatno) 50 kn- NO, u cijenu je uključena večera(?) i krafna. Ma neću iz principa! I ništa.
Tužno srce moje, doma sjedim i mislim da sam ipak mogla poći u Revelina (NOT!), kad zove Leta- dolazi iz Zagreba i pita oćemo li na...MAŠKARE! Šta pitaš? Šta pitaš?- derem se ja.
S druge strane muk.
Dobro, dobro, moraš pitati.
Još uvijek muk s druge strane.
Idem, idemo, naravno, ajme super...i onda sam joj ispričala SVE ovo gore što sam napisala i ona konačno dade znak života (za živo čudo): "M" (ili je bilo N ili P...neko jedno slovo jest)
I mi u Orlanda na maškare- tamo sama dječurlija, preserancija, svi "ludi", pijani, žvaljakaju se...U njihovim godinama nisam bila takva, a nisam ni sada... osjećala sam se poprilično drukčije (ko i uvijek) i staro (to je novo!), ali svejedno sam ostala zadnja i cijelo vrijeme plesala. Ne treba mi ni kap alkohola da plešem, da mi bude super, da se opustim... I žao mi je onih koji to ne mogu (znači, žalim većinu ljudi :)...
Ti ne znaš da san sinoć
U maškarama bija
Pripoznala me nisi
U vrici san se krija
A tamo si me čeka
Pred vratima portuna
Pripoznala me nisi
U vešti od lancuna
Maškare ća mogu maškare
S menon si se jubila u tami
S maškaron sa jednom maškarom
I rekla si da ništa mi ne fali
A sve mi mane vidiš
I škandale mi praviš
Sa maškaron se jubiš
A meni se ne javiš
Prominija san govor
Pa nisi znala tko je
I tija san se otkrit
Al vako mi je bolje
SMIJEŠAK!
