nedjelja, 04.02.2007.
Početak prije planiranog početka...
Ovo pišem sada (4.veljače, 7:13, a bit će ko zna koliko kad svršim jer pišem s dva prsta, brže bi nogama, mislim) iako još nema naznaka od otvaranje mog bloga (retardirana sam za bilo što vezano za komp.) Nema veze.
Uglavnom, nemojte suditi po ovom prvom postu jer mi je stvarno trenutno dosadno pa ću vjerojatno i ja dosadna biti.
Nismo svi Medo i da ni od čega stvorimo Čudo. Medo, ljubim te u inovativno čelo to 
.
E, pa ja sam baš odlučila pisati post za neotvoreni blog kad mi se baš ništa ne događa u životu. Kao što Boleslava kaže (vidite, ljudi kako se ja šuljam po vašim blogovima, a vi nemate pooojma) : Dubrovnik = Dosada. A, vjerujte mi, imala sam stvarno zanimljiv život do prije kojih nekoliko mjeseci. Naime, ja pobjegla s Prava, a svi moji najdraži iz Klasične ostadoše gore 
… U smokve suve, zajeb. Ma nije, nije, sretna sam ja ođe u ovom malom gradiću, s primitivnim ljudima i vječitim zabadalima… Ne, stvarno nije stalno tako loše nego je u čovjekovoj prirodi da uvijek kuka pa je vrijeme da i ja nabacim malo kuknjave u ovom postu (u svakom će je biti, 100%).
Znate, ja ne znam što bih sad konkretno pisala da ne serem unaokolo, ali sam si rekla da ću pisati kako mi srce hoće, pa se zato unaprijed ispričavam ako naletite na nepovezane misli- nekad se i sama spetljam u svojim mislima tako da… nije bitno 
…
E, da u 11:50 letim u Zagreb i bit ću tamo 7 dana. Čisto da se mrdnem odavde iako svi imaju ispite pa ću okolo sama bauljati. Al sam svejedno sretna. Otići ću u Hard Rock Caffe i…i…i… tako će mi biti lijepo… Evo, već su mi se zasuzila oka dva.
A imam jednu profesoricu iz Fotonovinarstva koja ima SAVRŠENE smeđe čizme i pitah je da mi kaže sve o njima i, ja , koja sam samo na maturalnoj nosila štikle (khm…sutra dan je bio deep relief u điru) sam spremna malo se izvući iz starki i postati (malkice) ženstvena. I tako ja od nje saznah sve o povijesti njenih čizama: kupljene u Bati (neka talijanska marka za koju ja-seljo nikad nisam čula) u Čapljini- htjela sam se s mamom zaletiti do tamo, ali me napušila u sobu dok još nisam stigla lijepo israti argumente za odlazak, 1000+KUSUR kuna, prava koža, dobre su kad se malo razgaze…itd… Tako da u Zagrebu tražim tu Batu.
Idem se spremiti.
Otvorit ću blog…
Jupi jei…
Stavit ću slike sve…
I meni najdraže ljude te…
Volim imati puno slika…
Za uspomene i sjećanja velika…
Tttt…
