pozzzz...
Ipak ništa od onog prošlog posta... nije uspjelo. Vjeru u ljubav opet imam, nije nam išlo.. barem ja tako mislim. ali eto svaka medalja ima dvije strane!
Solo sam i i ma već neko vrijeme i što dalje to sve manje gubim vjeru da postoji netko barem sličan onome što sam vjerovala da je za mene.... prilagođavam se i ja, nisam prezahtjevna ali ni prepopustljiva. Rekla sam da ću ovu godinu biti solo, i sve više ulazim u svijet nekih ljudi koji se zabavljaju, ne sjede doma imali familiju ili ne!
Ne vjerujem u brak poslije svega..... sve je to samo prividna aluzija i naziv kojime se ljudi opterećuju da bi imali potomke i imali dvije plaće u kući. Nisam znala da ima toliko muškaraca koji su voljni biti sponzori... svi pljuju po sponzorušama, ja sam okrenila sliku. Iako sama to ne bi mogla biti, jer ni cigaretu ne bi uzela od nekoga ako ja nemam više u kutiji. Nisu sponzoruše krive, krivi su oni koji to nude na pladnju i tu se nađu samoone koje se mogu pomiriti s time u glavi i jaaako dobro to sve iskoriste. Nisam znala kako to one namirišu tipove koji imaju novaca ali sam se uživo uvjerila da sami priđu neki i ponude uvjete i valjd aako nekome odgovara to se prihvati. Fuuuuuuuj.
A žene tih misle kako njihovi muževi su savršeni muškarci a što je najgore životom bi se klele na njihovu vjernost! Ne vjerujem više u brak.
