Kutak za žene
utorak, 16.06.2009.
Zašto su bivše nama sadašnje?
Ona nam se čini savršenom. Ima divnu kosu, ima smisao za humor, s njom je bio na moru, s njom je bio na vikendici, ona ga je prvi put vozila u autu i s njom se ljubio na svom krevetu. Gdje god se okrenemo vidimo nju i njihovu prošlost. To što je to prošlost, a mi sadašnjost to nas ne zanima.
Ona je njemu stvarno prošlost, bar tako kaže. Ne misli na nju, ne želi ju i prije svega postoje opravdani razlozi zašto više nisu zajedno. No nas ni to ne zanima. Koliko god to ne želimo, uspoređujemo se s njom. Čini nam se apsolutno savršenim to što ona ima konja, to što ima kuću na moru i svoju firmu.
Dok on na to gleda sasvim drugačije, mi u nevjerici gledamo njega. On misli da je konj lijep za gledati, ali ne za imati. Misli da bolje da nema auto obzirom na to kako vozi, a firma je samo teret i uzrok stresa. Ali nas u tom ludilu uopće ne zanima što on misli, iako bi nas samo to trebalo zanimati. Mi imamo neku svoju teoriju u glavi koje se držimo.
Ljubomora i zavist nas iznutra izjedaju i u svakom njegovom koraku vidimo naznake nje ili njih. Zašto to uporno radimo? Umjesto da uživamo u vezi koju imamo, ne osvrćući se na prošlost i gledajući samo u budućnost koja bi mogla biti vrlo lijepa ako ju mi ne uprskamo svojim konstantnim zvocanjem. Jel te zvala? Vidjeli ste se, zašto? I kopanjem po prošlosti. Gdje ste sve bili na moru? Kolko puta je spavala kod tebe? Jel ju tvoja mama voljela?
U našu obranu, situacija bi vjerojatno bila malo jednostavnija da oni nisu prijatelji. Da. Oni su vrlo zrele i racionalne osobe koje nakon veze nisu vidjeli razloge zbog kojih ne bi bili prijatelji. Hm, možda bi im ja mogla ukazati na par njih? Sve u svemu svaki takav razgovor završava u njegovom zagrljaju dok govori kako nikog nije volio kao nas, kako mu ona više ništa ne znači te kako smo nemjerljive s njom. To je dovoljno za idućih nekoliko idiličnih dana. Sve dok nam neka glupa situacija opet ne unese nemir u misli.
A stvarno mu vjerujemo. Ne vidimo zašto bi lagao (osim da se smirimo i da više ne spominjemo to, hmm). I tako se vrtimo u krug. Što više ona odlazi u prošlost, to ju mi više izvlačimo u sadašnjost. Trudimo se raditi nemoguće stvari samo da bi naša veza bila drugačija od njihove. Uz sve divne riječi, uz svu ljubav i vremenski dulji period nego što je ona dobila s njim polako počinjemo shvaćati da smo očito stvarno nemjerljive s njom. No sad nam je mržnja prema njoj i taj natjecateljski štih već ušao pod kožu i postao navika.
Voljele bi znati što misli i da li je i njoj svejedno s kim je on i to što nju više ne voli. No da li je to bitno? NIJE. Nije bitno gdje je, nije bitno što radi niti s kim je. Dok god nije sa našim dragim. Ali mislim da je nemoguće tražit da nam je svejedno. Jer svugdje, u svakom periodu tjekom prošlosti i u svakoj vezi diljem svijeta svaka Ona povremeno misli na Njegovu bivšu maštajući da joj iskopa oči. Ili bar počupa za tu savršenu kosu.
