Dobrovanje

06.06.2006., utorak

Na osnovu onoga što se ne zna

Macane, bracane!
Lija me davi.
Dođi! Mene izbavi!


Dva su razloga za tugu: neznanje ili nada. Oni koji žive od nade teško se prilagođavaju svijetu gdje dobrota ustupa mjesto velikodušnosti, nježnost muškoj šutnji, zajedništvo osamljenoj hrabrosti. Unizit će veličinu koja ih vrijeđa:
Nešto nema. Nogu? Udovit je od neimanja. Vidi mu se po očima da je grst.
Slabić, idealist ili svetac…


Tumačiti i zaključivati je beskorisno. Promatrati i ocrtavati prihvatljivo je pomirljivo; upotrijebiti privid i prekriti slikama ono čega nema. Ocrt nastupa tamo gdje misao završava.
Kao glazba lišen je pouke i bezrazložan da je blizak matematici.


Prilažem:

1. Rese ga (još):
a) diskrecija koja nadrasta vještinu.
b) zera žaljenja, tog drugog oblika nade.

2. Veličina nekog osvajača bila je zemljopisne naravi; mjerila se veličinom osvojenih područja. Danas je veličina promijenila tabor – ona je u prosvjedu i živi bez budućnosti.

3. Čovjek je samo svoj vlastiti cilj.

- 21:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>