Dobrovanje
| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Ako povrijeđeni može da hoda, to još ne znači da kralježnica nije slomljena."
Nije po Bertoltu Brechtu, nego priručniku za lijekove i prvu pomoć " Vademekum", KRKA, Novo Mesto, 1991.
Linkovi
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
kumstvo@gmail.com
03.04.2006., ponedjeljak
Nadimak
Svaka generacija na svoj način gleda na društvene, političke, tehnološke i civilizacijske promjene. Svakom se novom predmetu, stvari, pojavi, događaju, ali i onom starom, želi u dokoličnoj nuždi odrediti točno u sridu novi izraz i novo značenje. Kada nadimak jednom dobiješ, širi se poput zaraze i prati te cijeli život kao sjena. On skida s lica čovjekova paučinu i otkriva kakvi se sami sebi činimo (ukoliko ga sami sebi nadijevamo) - tada smo uglavnom manjkavo samoironični - ili kakvima nas drugi doživljavaju. Zato ga nosimo sa stidom ili s ponosom. Ne može se izbjeći niti iskorijeniti. Nadimci nisu mimoišli ni velike ličnosti: Veliki, Mali, Mudri, Ivani Bez Zemlje, Veličanstveni, Zlatousti, Krivousti i Oni Lavljega Srca dio su povijesti. Nadijevanje je nadimka često čin protesta prema mnogim negativnim pojavama u društvu, koji oštrom žaokom utječe na rušenje standarda i konvencija, skida s prijestolja moćnosti lažne vrijednosti i obmane. Ponekad nadimci naglašavaju odbojnost ili nepovjerenje prema ljudima iz nekih drugih skupina i zbog toga nisu rijetki izrazi koji svojom pejorativnošću ističu razlike; govore i o religioznoj i o nacionalnoj, ali i o staleškoj, rasnoj ili klasnoj netrpeljivosti. Posebice na području ljudske intimnosti nadimak zna biti izrazito nepristojan i destruktivan (Šimunović). Mnoge osobe su zbog imena i prezimena izvrgnute ruglu i grotesci; takvi nadimci si izraz pretjeranog cinizma. Nadimak je žilav, otporan, arogantan, odupire se zabranama – zaludu ti je zahtijevati da ti se nadimak, koji ti srcu nije drag, ukine. Antisentimentalan je, grub, češće surov nego nježan, rijetko blag i zaštitan. Ponajčešće je okrutan, pogrdan, nestrpljiv, uvredljiv, naglašeno karikaturalan. Nije uvijek precizan; važnije je proizvesti trenutačan efekt negoli cjelovito odrediti osobu, pojavu, stvar. Nadimak govori o "imenovom", dakako. Ali, jednako tako, ako ne i više, govori o onome tko je nadimak sklad'o; o stupnju njegova obrazovanja, kultiviranosti, dobronamjernosti... Nadimak govori i o onima koji ga ne stvaraju, ali ga se laćaju, koji ga telale, prenose u svakodnevnoj komunkaciji. Rijetki su primjeri jezičnog uznošenja kojim se ističu vrline, a mnogobrojni su primjeri jezičnog sunovraćivanja, kada se otkrivaju ljudske slabosti i nakaznosti. Više Masnih, Cotavaca, Kuja Jajara, Brlja, Slipaca hodi ovim svijetom no Milih, Lipih i Slatkih. Odlike ne pomažu, na spašavaju od poruge. Dapače, čovjeku se daje nadimak po odlici, ne da bi ga se uvažilo i da bi mu se odalo poštovanje, nego da bi se odlika, a i on po njoj, ismijao. Kao po zakonu spojenih posuda - sve mora biti iznivelirano i ništa ne smije stršati. Što god viri iznad propisanog, podsmijehom se kata. Male sredine su vrijedne; one su svevideće i pre/imenuju neprestano. U njima vlada duh jezičnog kumovanja koji se nikada ne umara. Da bi se moglo Sve i Svašta (pre)imenovati, potrebno je imati uvid u Sve pa potom život prikazati kao samo kazalište. Postoji neuništiv nagon u ljudima za ismijavanjem i nepriznavanjem (porugom) Svega što ispada iz uobičajenog i pretežitog. Pojedinac je stavljen na milost i nemilost duhu Malih (sredina) koji izrazito mrzi svaku osobnost i različitost. U srednjovjekovnim prikazanjima, misterijima, konkretizirane su apstraktne osobine - Ljubav, Smrt, Oholost. Danas se male sredine – gradići, čaršije, palanke, vojarne, razredi – pretvaraju u velika prizorišta, u kojima živ čovjek, sa svojom individualnošću postaje nositelj takve osobine, biva ugrađen u nju. Namijenjenu ulogu on svojom pojavom u svakom trenutku nosi, tumači je i predstavlja. Svatko je jedna živa alegorija, svatko je glumac ovakvog alegorijskog kazališta u kojem je Objekt neobuzdanog smijeha (Konstatinović). Ljudi prihvaćaju biti ismijani, jer je to manje bolno od izoliranosti. Bolje je biti predmetom poruge, nego biti odbačen od skupine. Di si sam prispio?! U jato, golube. Izist će te kobac! - ušančuje sindrom jata. Zato se događa da mnogi progone sve pojedinačno, različito i izuzetno iz sebe, kako bi se spasili sudbine Objekta i postali Subjektom u svojim sredinama. Cilj je Ismijavati a ne biti Ismijavan. Primijetili ste, stoga, da se Ismijavani smije (solidarizira) istim smijehom kojim se njemu smiju - smijehom Ismijavača. Ukoliko se (sebi) ne smije – doživljava sudbinu čistog objekta (uživalac je tuđeg smijeha). Objekti se ne smiju. Smijeh počinje tamo gdje prestaje Objekt i počinje čaršijski Subjektivitet. A tko je Subjekt? Takozvani Subjekt je bez/ličan, uniformiran, određen pravilima sredine, njezinim vrijednosnim sustavom, pa zato Subjekt i nije subjekt. Subjekt je samo zato što je bezličan - dakle, objekt je - (ne postoji u njega ništa čemu bi se moglo smijati), a Objekt je objekt jer je ličan - dakle, subjekt je - (nositelj je specifičnih karakteristika pa ga se zato može ismijavati). Treba reći da su svi istovremeno u ovim kazalištima i gledatelji i glumci, i Subjekti i Objekti, ako pristaju na ovu igru slatkogorkog Smijeha (Ionesco). Zato što taj smijeh i nije čisti smijeh. To je smijeh kojim Čovjek sebi i drugima odriče pravo na subjektivnost. On je čisti pristanak na diktat sredine, mirenje sa služenjem normama Malih (sredina). |