Dobrovanje

12.02.2006., nedjelja

Prpićevo puce

Nisam ja ništa protiv njega, samo sam protiv hrane u menzi govorio. Siromah sam čovjek. Moja kuća je na kraju grada, tamo gdje kukuruzi počinju. Da nije bilo Tileta, ja bi' zvižduk'o po Bugojnu, a ne studir'o…“, branio se Tvrtko 70-tih, kad ga - što u šali što u zbilji - napadoše studenti da je, bacivši bljutav ručak u kantu za smeće, ustao protiv Tita.

U Grka se uvriježio kodeks pederastije i vladala je tradicionalna mržnja na žene; mislili su da ne postoji većeg zla od ženskog roda. No postoji i nešto gore od žena, a to je kada ih nemaš, jer tada nemaš ni djece koja će te pripaziti u starosti (Sram vas bilo, govorila je moja baba svojim kćerima, sve ste se udale, nijedna nije ostala neudana da pazi na me), a kad umreš, baštinu ti podijele rođaci, a ne vlastita djeca. Stoga su se i Grci ženama jedva i nekako priklanjali.
Pa kada je Prometej ljudima darovao vatru i na takav način postao pravi «stvoritelj čovjeka», barem u onom smislu što ga je uzdigao iz prvobitnog stanja stvorivši od njega razumno i sretno biće, Zeus ga okova – jer to više nije mogao gledati - i posla, s razlogom, Epimeteju, bratu Prometejevu, Ženu….
Odlučio je razoriti „kulu babilnosku“.
Hezoid kaže da je Pandora bila i Svedajuća, to jest, bila je božica Zemlja. Nije bila zla, jer ljude je od gladi izbavljala, nego samo božje sredstvo pomoću kojeg je svakojako zlo došlo na zemlju zahvaljujući, kobajagi, njezinoj ženskoj znatiželji. U to vrijeme su svi bogovi još bili živi, sve se po njihovoj volji događalo, sve je unaprijed bilo predodređeno. Tada još ljudi nisu bili osuđeni na slobodu, pa može li onda uopće biti ljudske krivice?
Priča dalje kaziva da se kod Pandore našao ćup, nalik na ćupove iz Gabele u kojima se čuvalo sjeme, a u njemu - zatvorena sva zla po čovjeka pogubna. U nj ih vrga sam Zeus u zlatno doba, dobrohotan i neuplašen ljudima. Radoznala Žena, tko će drugi, otvorila ćup, trinaesta vrata, kao što Odisejeve hababi odčepiše volujsku mješinu u kojoj su bili zatvoreni svi nepovoljni vjetrovi, zajedno sa Fenom, i sva zla su izletjela vanka med nas.

***

U ovo naše vrijeme, u kuli bibilonskoj univerzalni jezici su novac i sila, a Prometej, kultura razuma, još uvijek je okovan. Vlada onaj koji čini pa razmišlja naknadno - impulzivni Epimetej, kultura predrasuda

Današnji čovjek živi i kreće se između dva pola – nacionalnog partikularizma i globalne privrede. Teško je reći tko je sebičniji. U takvom će svijetu ljudi teško naći zavičaj
Izlaz iz tako prividno suprotstavljenih identiteta čovječanstva uzak je i dostupan malobrojnima. Prije svega velikom ljudima koji su toliko zadužili čovječanstvo da pri spominjanju njihova imena prvo što pada na pamet nije njihovo nacionalno podrijetlo nego njihovo djelo - upravo onako kako su to zamišljali pioniri prosvjetiteljstva. „Doista, samo mediokriteti mogu Volteira nazvati velikom Francuzom ili Einsteina velikim Židovom“, kaže jedan sociolog. S druge strane, ostale obilježavaju kolektivnom pripadnošću, jezičnom, povijesnom, odnosno nacionalnom sudbinom, dakle lokalnim referencijama. Đaba nam se koprcati!
Ali Volteria i Einstaina danas je malo. Ima obrazovanih, suodređenih tekovinama prosvjetiteljstva i demokracije; samosvjesnih, neprijemčivih za diktaturu, zainteresiranih za obrazovanje i gladnih informacija. No, današnji Čovjek je egocentrik više nego osoba.
Prometej je bio kažnjen jer je znanje bogova prenio ljudima, a suvremeni Znalac znanje ne daje, nego se ono nasljeđuje, monopolizira, prenosi kao i svako drugo dobro, kapital, putem obitelji, škole, korporacije. Intelektualci su dušu prodali vragu - planetarnom kapitalu. Nije im važan ni svijet ni narod.
Snage nema ni u radnika; smanjili ih i uštrojili.
Nema ni mudrijeh samitaša trećega svijeta pa nam ništa ne preostaje nego zviždukati...


Eto, krajem prošle godine je u Banskim dvorima predstavljen pregovarački tim za pristup Europskoj uniji. Od njihova rada ovisit će konačni ishod ne samo pregovora, nego i statusa Hrvatske u nekoliko sljedećih desetljeća.
"Rokovi nam nisu važni, važnija je kvalitetan i dobar ishod pregovora, ali svakako bi bilo dobro kad bi sve bilo dovršeno tako da i Hrvatska sudjeluje u izborima za Europski parlament 2009. godine", rekao je Sanader i nastavio: "Pregovaračka će ekipa voditi računa o hrvatskim interesima, ali s obzirom na to da se pregovara sa 25 zemalja članica, jasno je da će ishod biti neka vrsta kompromisa".
Pade mi na pamet jedan stari, manje izoliran pregovarački tim, koji je nastupao združenije, kojeg činjaše Petar Zrinski sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom. Nastavili su borbu za prava Hrvatske koju je započeo Petrov brat Nikola. Ovaj tim je bio nezadovoljan jačanjem centralističkih i germanizatorskih težnja Habsburgovaca na štetu staleškog položaja hrvatskog i mađarskog plemstva te Varšavskim mirom, što ga je potpisao s Turcima car Leopold. Povezali su se s mađarskim vođama. Tražili pomoć u Francuskoj, Poljskoj i Turskoj, dakle i među onima s kojima ratovaše. Katarina odlazila u Veneciju na dogovore s francuskim poslanikom. No unatoč obećanjima, tradicionalni austrijski protivnici nisu pomogli. Ubrzo umire Lippay, pa ugarski palatin Ferenc Vesseley. Bečki je dvor saznao iz urotničkih redova o nevješto pripremanoj zavjeri koja se predugo i na mahove pripremala, te zbog uvrede kralja i izdaje zemlje osudio Petra i F. K. Frankopana na smrt u Bečkom Novom Mjestu.

Veliko znanje i velika jajca išće pregovaranje.

***
Zanimljivo, na predstavljanje članova hrvatskog pregovaračkoga tima pozvan je dimnjačar Zoran Prpić, koji se slikao s hrvatskim pregovaračima i premijerom kako bi Hrvatskoj donio sreću...

***
Zboravila sam reći da je ljuti Zeus oduzeo bolestima i nevoljama dar glasanja kojeg su u početku imale i čujno su najavljivale svoj dolazak kako bi ih ljudi mogli izbjeći. Sada bez upozorenje napadaju ljude i danju i noću jer mučni igrokaz ispisuje, po Zeusovoj odluci, nepromišljeni Epimetej.

***

Grci nisu baš voljeli nadu jer, za razliku od želje koja ih gura odostraga, ona ih namamljuje sprijeda na kojekakve ludosti.
No što je tu je, Nada je ostala uz ljude i jedina ih pomiruje s njihovom zlom sudbinom.

Ovaj puta s nadom uzdat ćemo se u Prpićevo dimnjačarsko puce


- 21:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>