Dobrovanje
| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Ako povrijeđeni može da hoda, to još ne znači da kralježnica nije slomljena."
Nije po Bertoltu Brechtu, nego priručniku za lijekove i prvu pomoć " Vademekum", KRKA, Novo Mesto, 1991.
Linkovi
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
kumstvo@gmail.com
09.02.2006., četvrtak
Bitola - tonući grad
Vremeplovno putovanje u oneraćeni former part of zajednička domovina započelo je u ranim jutarnjim satima na Autoputu Bratstvo-jedinstvo, pa se od latiničnog Beograda (latiničnom je ekavicom bila ispisana većina natpisa koju vidjesmo na proputovanju), preko Niša, Aleksinca, Leskovca, Soko Banje, Paračina (samo su hrpe stucanog stakla svjedočile da omrtvljena tvornica stakla radi), Vranja, neobično uredno i svrsishodno uređenog okoliša oko Vladičina Hana, nastavilo preko Prilepa – prođosmo ga sat prije nego što su prilipski tutunoberačite zatvorili cestu protestirajući tako zbog neisplaćenog novca za otkupljeni duhan - sve do Bitole.Bitola je klimatska oaza; specifikum – dok je u Ohridu, Strugi i Demir Kapiji bilo +15, mi smo, unatoč blizini Baba planine, bili iznenađeni s - 25 u centru grada. Još je po nečem specifična – sva je naročito makedonska. Naši prijatelji tvrde da se većina makedonskih gradova više ne može pohvaliti tvrdom makedonštinom – Ohrid je bugarski, Gevgelija grčka, Tetovo albansko, Skopje srpsko, i ukoliko netko poželi da se naužije tradicionalnog makedonskog duha – hora mu je krenuti u grad koji je osnovao, stvarno, Filip II. Makedonski. Mozaici koji se mogu pronaći u bazilici i u episkopskoj rezidenciji svjedoče dodir s blagom Herakleae. Kako je tko dolazio, tako je gradu svoj pečat davao: Mustafa je Kemal Ataturk izgradio Tursku vojnu školu; sada je muzejom u kojem se čuva memorijalna soba oca moderne europske Turske. Bitolska Crkva sv. Dimitrije je jedna od većih pravoslavnih crkava u Makedoniji. Bezistan je nastao u 1.stoljeću kada i džamija Avdara Kadija, a p/bazar potječe iz 19 st. Iz grada je, za onoga rata, deportirano 3000 Židova u Treblinku, o čemu svjedoči Jewish Gate. Zanimljivo i indikativno je da u gradu čak devetnaest zemalja ima svoje konzulate. Bitola se strancu nudi kao grad u kojem se održava Međunarodni festival filmski kamera „Manakai Brothers“, Interfest – festival klasične glazbe; Heraklea Evenings - ljetni festival drame i glazbe; Mali Montmarte u Bitoli, Ilindenski dani – smotra narodne glazbe i plesova, Međunarodni trienale grafičke umjetnosti, Otvoreni dani Bitole – slikarska dječja kolonija. Ako se hoće doživjeti pravu Bitolu, njezina se povijesna potka treba za trenutak ostaviti malo postrani; bit će dovoljno prošetati ulicama grada (nijedna ulica, nijedan ulaz nije očišćen od snijega) i središnjim Širokim sokakom (nijedna cura nema čizme bez visokih potpetica), obići groblje (da bi se vidjelo tko je u gradu živio), pazar (da bi se spoznalo s čim se i kako se trguje), bogomolje (da bi se znalo kojim svecima se mole). To je najbrži način za spoznaju životnog ritma jednog grada, razine higijenskih i komunalnih uvjeta, standarda građana - što to jedu, piju, oblače, ljube, koliko i gdje troše, kakve su im (ne)radne navike i na koji način prikrivaju (ne)imanje.. U hotelu Epinal, nazvanom po glavnom gradu francuskog departmana Vosges, poznatom po reprodukciji svetih slika i proizvodnji dječjih slikovnica (a slično se zove i jedno platno finoga tkanja), u kojem smo bili smješteni, s holnog zida obnovljenog parama novog grčkog vlasnika, glede, dok mi u njih blejimo, uvećani ufresčani Kiro Gligorov i onaj Trajčevski. Hotel je jedan od rijetkih poslovnih, radnih gradskih prostora koji se normalno grije tijekom zimskih mjeseci, pa i više do toga: domaćinsku atmosferu podgrijavaju dva ogromna kamina koje višenamjenski konobari svako malo hrane ogromnim cjepanicama. Nema veze što se cijeli hotel, bazen i sauna, blagovaonica čuju po dimu, što dim granično grize za oči; važno je da se uporno imitira atmosfera gravčeta na tavčetu, lebčeka, ajvara i pindžura, papričica, uzua, tgata na jug, imanja sega dovolno i prekoviše... Makedonci su uljudni, blagi, pristojni, pristupačni ali i kabadahijski uspravni; svaki Makedonac je jako ispravljen, značajno zabačene glave. (Makedonski)Albanci izjavljuju da je najvažnija čovjekova osobina patriotizam. Jedni druge podupiru. Pedeset posto stanovnika Bitole ne radi, a oni koji rade primaju plaću vrlo malu i neprimjernu cijenama. No, u hotelu svako večer svira živa glazba. Na repertoaru su stare makedonske starogradske pjesme i poneka bosanska sevdalinka. Glazba svira čak u dva hotelska prostora - u holu i restoranu, a svirka vikendom počinje u 10 sati zjutrom. I u drugim restoranima je isti slučaj. Bitolom mirišu s(u)kobljeni razlozi – kolebljivi jezičak na vagi - koji bi mogli biti uništavalački. Grad je to koji polako tone u vrijeme. Život njezin i naše uvjerenje da je tako seki dan čuvaju samo bogati Grci iz komercijalnih razloga. Jesu li oni dovolni za ubavo živlenije? Rajski epinalski dim bi mogao biti svaki čas otpuhan i raznesen slijepim globalizacijskim vjetrom, usmjerenim (samo trenutno) višim razlozima. Sutra će biti novi dan i sve će biti drukčije glede prioriteta u razlozima, ali bit će kasno za redefiniranje odluke i smjera. Teške magle zbunjuju makedonski Titanik, u kojem je bučno samodopodno komešnje (na slogan zajedno smo posilni* reagiraše podsmješljivo i suzdržano) nesvjesno da se svaki čas može urušiti u mračno vremensko potonuće. *** Kažu da ovdje ljeti još uvijek za vrijeme svadba, proševina i drugih slavlja po kućama i kavanama sviraju čalgije, instrumentalni muzički sastavi od najmanje tri svirača. Proste čalgije mogu biti obrazovane od dvije zurle i s jednim tupanom, ali prodoran zvuk tog ansambla nema diskretan tembr i ne odgovara zatvorenom prostoru. Bolje čalgije uvrštavaju cimbal, harmoniku, a neki i tapan ili tarabuku. Tapan je folklorna udaraljka; gornji dio je od orahova drveta, a koža je zategnuta s obje strane. Jedna je teleća, ili od starog ovan, katkad magareća, a ona druga je tanja, kozja - objasniše nam čalgijari. Navlažena koža se uvija oko drvenog obruča, a zatim se zateže konopcem. Zvuk se proizvodi drvenom maljicom, malo povijenom prema vrhu, i to po debljoj koži, a lijevom rukom se tremolira tankim prutićem. Nama svirili na tapanče, so manji tapan s prodornijim glasom. Jedan je udarao na tarabuku. Arapi je zovu darabuke. Izgleda kao grčki sud za vino, sa širokom dnom i uskim duguljastim vratom. Na široj strani, reče čalgijar, da je zategnuo mačju kožu. Tip ju je zakačio uzicom za lijevo rame, a kasnije ju je držao među nogama. Ton je dobivao udarcima zbijenih prstiju obiju ruku o membranu. A ja sam od čalgijara kupila al-lud iliti lautu, iliti lutnju, instrument sa žicama perzijsko-arapskog podrijetala, obično izgrađen od palisandra, mahagonija i bosanske smreke (?!). Arabljani su donijeli u Španjolsku i Siciliju u 14. st., a poslije se proširio po čitavoj renesansnoj Europi. Ima trbušasti, kruškoliki oblik rezonirajućeg korpusa, te relativno dug vrat, koji je na vrhu, gdje su zategnute žice, savijen - kao da je prelomljen pod pravim kutom. Ima 11 žica posebne udezbe. Zvuk se proizvodi trzanjem žica prstima desne ruke, a prstima lijeve skraćuju se žice pritiskom da bi se dobio zvuk različite visine. Sličan zvuk proizvodi saz ili sitar, ako sviriš po istočnjački. Nalik lauti vidjela sam instrument u talijanskom Bariju; uz pratnju arciliuta kostimirani plesači izvodili su baroknu svitu. Dubrovački su trubaduri također svirali na modificiranim leutima – mandolinama i chitarronima. Postoji Društvo prijatelja laute; i dandans stvaraju i obnavljaju kompozicije, pa ih izvode i na gitari i na lauti. Član tog društva nisam, vengo just prijatelj nečistih mirisa. Zato sam i ponijela lautu. Netko će već prebiranjem po njezinim žicama, a i da ne gleda u tabulator – na jednom listu napisanu glazbenu stenografiju (ispisani brojevi bez linija), iščeprkati tonuće istočnozapadne al-udom sljubljene mirise. * posilni = na makednoskom znači jači, a na hrvatskom - sluge |