Dobrovanje
| prosinac, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Ako povrijeđeni može da hoda, to još ne znači da kralježnica nije slomljena."
Nije po Bertoltu Brechtu, nego priručniku za lijekove i prvu pomoć " Vademekum", KRKA, Novo Mesto, 1991.
Linkovi
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
kumstvo@gmail.com
18.12.2005., nedjelja
Ivica i Marica
Iliti čarobno ogledalo koje odražava neke elemente našeg unutarnjeg svijeta i korake nužne za naš razvoj od nezrelosti od zrelosti. „Je l' da, mama, da bih ja zadnja izašla iz Big Brothera?“, pita me večeras M. Ivica i Marica su uvjereni kako njihovi roditelji namjeravaju da ih umore glađu. Djeca znaju da im je roditeljska pomoć potrebna pa se vraćaju. Prije nego dijete bude imalo hrabrosti da krene na putovanje u potrazi za samim sobom, da, susrećući svijet, postane nezavisna osoba, ono može razviti poduzetnost jedino pokušavajući da se vrati pasivnosti, da sebi osigura vječno zavisno zadovoljenje. Uspješan povratak kući ništa ne rješava. Prvi put su Ivici pomogli kamenčići, ali drugi put, kada je put obilježavao mrvicama kruha, zanemario je da u šumi osim njega žive i ptice. Strah od gladi tjerao ga je natrag. Mislio je da jedino hrana nudi rješenje problema nalaženja izlaza iz ozbiljne situacije. Kruh ovdje označava hranu uopće, čovjekov je „konopac za spašavanje“ , metafora je koju Ivica shvaća doslovno. Priča o Ivici i Marici govori o strepnjama i zadacima na polju učenja koje malo dijete mora svladati, govori kako se primitivne i stoga razorne želje moraju sublimirati. Dijete mora znati da ako ih se sam ne oslobodi, da će ga roditelji ili sredina u kojoj živi prisiliti da to uradi protiv svoje volje. Majka prestaje s dojenjem kada ona smatra da je došlo vrijeme za to. Zato je uloga majke u bajci naglašena; otac ostaje maglovit. Otjerani od kuće, Ivica i Marica se prepuštaju oralnoj regresiji na volju. Kuća od medenjaka predstavlja život zasnovan na najprimitivnijim zadovoljenima. Kuća predstavlja oralnu pohlepu i privlačnost prepuštanja toj pohlepi – pojest će je, ne razmišljajući da tako proždiru svoj zaklon i sigurnost. Poneseni pohlepom i zaluđeni uživanjem oralnog zadovoljena, djeca misle da su u raju. Dakle, kuća koju Ivica i Marica blaženo jedu, koja se može „pojesti“, simbol majke, koja uistinu iz svog tijela doji dijete. Regresija u najranije „rajsko“ stanje postojanja – kad se na majčinoj dojci simbiotski živi od nje – uništava svaku individualizaciju i nezavisnost. Vještica – oličenje razornih aspekata oralnosti – riješena je da pojede djecu kao što su ova riješena da smažu njezinu kuću od medenjaka. Ova bajka je slikovnica-početnica iz koje dijete uči čitati svoj um, služeći se jezikom slika, jedinim jezikom koji omogućava poimanje prije nego što je postignuta intelektualna zrelost. Zle namjere vještice konačno prisile djecu da sagledaju opasnosti neobuzdane oralne pohlepe i zavisnosti. Da bi opstali, moraju shvatiti da im je jedini spas – pametno planiranje i djelovanje. Pametna procjena umjesto fantazije o laganom ispunjenu želja – zamjena prsta koščicom, lukavstvo je kojim vješticu navode da se zavuče u peć. Kontrolom primitivnih nagona, omogućen je put prema višem stupnju razvoja. Shvate da je dobra, darodavna majka bila duboko skrivena u rđavoj, razornoj majci (vještici). Mudrim upravljanjem svojih potreba, ponovno su otkrili roditelje, čija veća mudrost – to su u bajci bili dragulji koje dijele – onda svima donosi blagodat. Vještica prvo pred djecu postavlja ukusnu hranu, mlijeko i palačinke sa šećerom, jabukama i orasima. Krevete presvlači čistom bijelom posteljinom. Sutra nastupa buđenje iz infantilnog blaženstva. „Samo se pretvarala da je dobra, a u stvari, to je obična, zla vještica…“ Na sličan način dijete biva ozbiljno uznemireno što mu majka više ne služi bez pogovora, već mu postavlja zahtjeve i sve više se posvećuje sebi i vlastitim interesima. Ono zamišlja da je majka, dojeći ga i ziđući svijet oralnog blaženstva, to činila samo zato da bi ga obmanula. Poput vještice u priči. Kao zavisna djeca bila su teret roditeljima, nakon povratka podrška su obitelji jer su spremna rješavati životne probleme oslanjajući se na vlastitu pamet i poduzetnost. Oni donose kući blago – prevladane edipalne tegobe, svladane oralne strepnje, sublimirane žudnje koje se ne mogu realistički zadovoljiti, svijest da maštanje o ispunjenu želja treba zamijeniti pametnim djelovanjem. Važno je reći da djecu jednom spasi Ivica, a drugi puta Marica, što im nagovještava da se, odrastajući, sve više mogu oslanjati na svoje vršnjake za uzajamnu pomoć i razumijevanje. Ivica i Marica završava povratkom junaka kući. Ovo je psihološki ispravno jer malo se dijete ne može nadati pronalasku sreće izvan doma. Ako se njegov razvoj odvija kako treba, ono sve probleme mora riješiti dok još zavisi od roditelja. Jedino kroz dobre odnose s roditeljima dijete može uspješno sazrijeti do adolescencije. U životu nema veće prijetnje od one da ćemo biti napušteni, ostavljeni sasvim sami. Čovjekov najveći strah je strepnja od odvajanja. Utoliko je mučniji što smo mlađi. Stoga je vrhunska utjeha da nikad nećemo biti napušteni. Strepnja od odvajanja je prevladana kada je pronađen idealni partner s kojim je uspostavljen u najvećoj mjeri zadovoljavajući osobni odnos. Ma koliko to moglo izgledati naivno, princ i princeza koji se vjenčaju i nasljeđuju kraljevstvo, vladaju u miru i sreći. Za dijete simboliziraju najviši mogući vid postojanja, jer ono sve to želi za sebe: uspješno, mirno upravljati svojim kraljevstvo – vlastitim životom – i da se sretno sjedini s najpoželjnijim partnerom koji ga nikada neće napustiti. Mogla sam odabrati i neku drugu bajki koja govori o dječjem strahu da nikada neće biti kadro bez roditelja se uhvati u koštac sa svijetom, svladati opasnosti svijeta (zato želi da ih se drži, čak i kada više nije neophodno), ali kako su mi kćeri premlade za udaju, odabrala sam ovu u kojoj, ne princ ili princeza, već brat i sestra jedno drugo izbave, zahvaljujući udruženim naporima. Svijet se mijenja pa je uloga roditelja sve teža. Da bi ova priča došla do kraja; eno, protrča miš, tko ga uhvati može sebi od njegovog krzna načiniti veliku šubaru, mora se još nešto reći. Svako dijete koje je više puta čulo bajku postane svjesno ptice koje se nekoliko puta javlja. Ove ptice imaju cilj, inače ne bi prvo spriječile Ivicu i Maricu da nađu put natrag, onda ih odvele do vještice, i , konačno, osigurale put kući. Ptica zna da je za Ivicu i Maricu bolje da odmah ne nađu put iz šume, već da se suočavaju s opasnostima svijeta. To je okrutno, ali zbog strašnog susreta s vješticom, kasnije mnogo sretnije žive ne samo djeca, već i njihovi roditelji. Golub ispraća djecu po odlasku iz roditeljskog doma, vodi do kuće od medenjaka da bi im pokazao gdje se treba dogoditi „sazrijevanje“. Da bi se djeca dovela u potpunu sigurnost, potrebna je druga bijela ptica – potok koji se ispriječio između njih i kuće može se jedino priječi uz pomoć bijele patke. Prijelaz preko moguć je jedino ako će potok na patkinim (ne rođakovim) leđima preplivati svako dijete zasebno. Kako bi odraslo, dijete mora biti svjesno svoje individualnosti, što znači da više ne može dijeliti sve s drugima, da u određenoj mjeri mora živjeti samo i samostalno znati prebroditi poteškoće. *** Kako završiti priču, a ne zahvaliti se ptici. Od prastarih vremena bijeli golub je simbol blagonaklone više sile, dobrih vila i kuma. Put povratka u dobro. Već duže vrijeme padaju kamenčići po krovu, nalazim stazice oko kuće napravljena od žita, mrve kruha se šire svugdje gdje god se nađem. Djeca se vole igrati skrivača. Ima jedna slikovnica u kojoj se životinje skrivaju. Ilustrator je na vrlo duhovit i topao način prikazao svu nespretnost životinja da se uspješno skriju ispod tepiha, iza ormar, iza lista fikusa... Dijete se voli skrivati, ali mu je još draže biti pronađeno. Ukoliko potraga za njim duže potraje, samo se javlja da bi ga se pronašlo i spasilo. Bajka se može čitati. Od toga je bolje ispričati je, a od svega najbolje je – ostvariti je. Hvala ptici. |