…ja sam žica, ti šupljinaGlazbalu, s kog se harmonija glasi. Lahor duše ili vije olujina, Pa sav dršćem: eto, to je sve, al kad si Ti zatvoren za me, svi su moji glasi Kao krika ptice svrh nijemih pučina. …nutrina tvoja čeka da glas pane U nju, pa da snažna zatreperi sama Ritmima neznanih vlastitih pjesama. Samo kad mi u te bol ili radost kane, Mogu znati je l' to bila klica živa Il plod laži nečeg jalova i siva. V. Nazor, Pjesni ljuvene Pismo je najčešće šlampavo topao medij prihvatimo li da plohe među slovima i redovima nisu sastavni dio poruke te da ne čine njezino polje. Sastavnice takvog pisma su toplo nazivanje, konstruirani tekstovi, zasićenost podacima, fraze, formulaični način započinjanja i završavanja pisma. Ukoliko je to obratno, ukoliko su razmaci među riječima i redovima planirani, tada pismo postaje hladnim medijem. Neomeđenost riječi, nedefiniranost, namjerna nedorečenost zahtijeva veliko angažiranje primatelja. Ostavlja mu, osuđuje ga na slobodu da po svojoj želji dopunja poruku. Primatelja aktivira, oslobađa, potiče na maštu, stvaralaštvo – jednom riječju – zagrijava ga. Njegovanje pisma – ne vrućeg, nego kao hladnog medija, kao glavnog načina povezivanja s ljudima neizbježno je ako pravo shvatimo koliki je naš udio u slobodi. |