Dobrovanje
| prosinac, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Ako povrijeđeni može da hoda, to još ne znači da kralježnica nije slomljena."
Nije po Bertoltu Brechtu, nego priručniku za lijekove i prvu pomoć " Vademekum", KRKA, Novo Mesto, 1991.
Linkovi
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
kumstvo@gmail.com
14.12.2005., srijeda
(GRANA OD) BORA
Bora se tka od pamuka još uvijek u mom kraju. Sve donedavno uzgajao se dudov svilac i tkala se svila. Sada imamo samo boru i boricu. Koja je razlika ne znam, ali baba je običavala spominjati jedno i drugo tkanje. I jedno i drugo joj je bilo k'o zgužavno pa se mučila da platno izravna, izveze pa potom da ga leguje, sfalda. Iako je umrla u devedeset i devetoj, ne sjećam se njezinih bora. No zato sam za oči sigurna da ih je imala. Sva se sjatila u njih. Mene oči baš ne služe; to sam danas bila prisiljena saznati kupujući benzin na crpki, na povratku s puta. „Zašto nisi dopustila čovjeku da ti pomogne natočiti benzin?“ čudila se S. „ Zar nisi primijetila da ti želi pomoći? Učiniti uslugu.""Kakvu uslugu? Šta pričaš ti, S.?", pitala sam smućena. Nemam ni bore ni borice. Baka I. želi napraviti M. stoljnjak, pa ću je kupiti u subotu ili sljedeću srijedu. Ubuduće, obećala sam si, zagledat ću se u lica muškarca da vidim primjećuju li oni da imam oči. Onako (zagledaj gdi si, sviđ se tko si...) Kad je riječ o kupovini…već dugo nisam vidjela da prodaju kaleidoskop, onu optičku spravicu o obliku cijevi u kojoj su dva ili tri zrcala međusobna nagnuta pod određenim kutom; ubačena sitna tijela okretanjem oko osi oblikuju razne stvari. Kad sam bila mala, izrađivala sam ga od obična papira. Napraviš valjak pa na jednom od vrhova napraviš rupicu u kojoj ubacuješ komadiće vune u raznim bojama. Najtraženija je bila moher vuna. „Mogu li malo čupnuti s tvoje veste“, pitale su se međusobno prijateljice i potom u osami virile kroz rupicu, okrećući valjak. Pahuljice vune se miješale i dočaravale najšarenije i najsmjelije svjetove. Nije važno imati. Najsnažnije se hvata kad se uopće ne dodiruje. I kad se leti glađu, a ne krilima. Eto grančice od bora. |