|
U njihovo ime, zadaća mi je informirati vas da je naš izbjeglički ured u švedskoj regiji Skĺne, na samom jugu države, u tisućugodišnjem i sveučilišnom gradu Lundu, u kojem, u studijskom dijelu godine, boravi stotinjak tisuća stanovnika, da je iz Lunda, nakon utemeljenja Nadbiskupije 1104. godine, administrirana kristianizacija cijele Skandinavije, da je 1536. godine 26 gradskih crkava s temeljima srušeno i sve osoblje vjerno rimskoj Crkvi umoreno, da na današnjem biskupskom tronu sjedi jedna žena, da je kod Lunda 1657. godine upriličeno najveće klanje između Šveđana i Danaca, nakon čega je cijela pokrajina pripojena Švedskoj kraljevini, te da su Šveđani nastavili klati i pljačkati po Europi još 150 godina, a onda naglo prestali, primirili se, i evo tako skoro 200 godina, da je Lundsko sveučilište utemeljeno u drugoj polovini 18. st., da rektorsku togu već drugi mandat nosi jedna žena, da je sada, oko Ivanja, u gradu ostalo oko pedesetak tisuća stanovnika, te da vrijeme običava biti lijepo, a temperatura da je, obično, između 25 i 30 stupnjeva Celziusovih. Također vam imam dati informaciju da je grupa naših prijatelja, osigurana švedskim desetobrojčanim identifikacijskim brojem, u najsjevernijoj švedskoj općini Kiruni u kojoj živi osamnaestak tisuća stanovnika naseljenih na prostoru dva puta većem od pokrajine Skĺne, a to je polovica države Švicarske, za Ivanje naručila vrijeme da se može igrati golf i sunčati se između 23.00 i 03.00, a na krajnjem se općinskom prostoru petmetarski snijeg ove godine neće stići otopiti. Imam vam, nadalje, dati informaciju da od uboda ose u državi Švedskoj umire 14 osoba godišnje, da dvije žene tjedno umiru od posljedica zlostavljanja u braku, da je broj abortusa među učenicama od 10 do 16 godina starosti porastao za 6 % i da je Pipi Duga Čarapa najpopularnija osoba u državi, da je princezin oporavak od anoreksije još neizvjestan, i da su švedskom državnom kancelaru, Axelu Oxenstierni polovicom 17. stoljeća pripisane riječi upućene sinu Johanu : "An nescis, mi fili, quantilla prudentia mundus regatur - ne znaš li, sine moj, s kako malo se razuma upravlja svijetom", da je u Švedskom državnom saboru Riksdagu polovica žena, a predsjednica tog Riksdaga da je također jedna žena, i da je homoseksualski lobi u tom Riksdagu izborio pravo na vlastitog Državnog ombudsmana. U Švedskoj se tiska 173 dnevne novine, a oko 700 različitih tjednih, mjesečnih i tromjesečnih publikacija redovito izlazi. Većina ih je plantirana na internet. U državi Švedskoj svi, baš svi, u prilici su posjedovati informaciju. Ta prilika za posjedništvom vrlo učinkovito nadomješta prazninu u mudrosti i znanju i slobodi. Ovo je samo djelić enormne količine, banalnih i drugačijih, informacija koje kolektiv, u kome mi živimo, ima na raspolaganju i koje su podloga za donošenje prosudbi i odluka, pa stoga i djelovanja, većine u tom kolektivu. I da se pokojni T.S. Eliot danas probudi vjerojatno bi rekao: "Eto što sam vam rekao!". Njegovo kazivanje da nakon razdoblja mudrosti i razdoblja znanja ulazimo u razdoblje infokracije u Švedskoj je posve evidentno. Mudrost i znanje sada su vještost u prezentiranju informacijom. Informacijsku valjanost ili nevaljanost, uz novčanu silu, određuje jedino umješnost u informacijskom laboriranju. Stoga je primjerice informacija o tom tko je naručio, a tko proveo Palmeovo umorstvo još u fazi formuliranja. U takvu, dakle, informacijsku, kulturnu i duhovnu okolišu sklada i kontrasta djeluje naša nevelika skupina izbjeglica u Švedskoj i nije stoga ni nesretna ni sretna, nego sve naše djelovanje nastoji temeljiti na staroj mudrosti i znanju, e kako bismo ponudili valjanu informaciju o nama i na način da je naš švedski primatelj prihvati kao nov informacijski posjed. Mudrost nam kazuje da nismo u prilici, našem okolišu, ništa nametati ni zahtijevati jer posjed je posjed. I stari infoposjed. Mi nismo zagubili i staru mudrost, kako lava po šapi, a Danajce po darovima valja prepoznavati. Imam vam dati informaciju da mi dakle nismo ni nesretni ni sretni, no nama nedostaje rasprave. I nedostaje nam Itačaninovo strpljenje i ljubav. I imam vam dati informaciju da nam sve više i više nedostaje Itaka. Posebice nakon događanja kao što je onaj od 16. svibnja kada smo dobili informaciju da je grupa mladića u susjednoj nam općini Kävlinge po bijelu danu promarširala naseljem Löddeköpinge pjevajući nacističke pjesme i uzvikujući "Sig heil", potom se zaustavila pred kućom jednog useljenika i tu uz pjesmu i svirku i uz povike također "Sig heil" zapalila križ, i informaciju da je policija izašla na mjesto tek kad je cijela "fešta" bila gotova, i informaciju da mladići, svi sa završenom srednjom školom, danas, kazuju kako ne znaju značenje vlastita ponašanja, ne znaju simboliku zapaljena križa i da ne znaju semantiku sintagme "Sig heil", i informaciju policijskog glasnogovornika da policija nije imala dovoljno ljudstva da bi se odazvala pozivu za pomoć te zaštitila jednog svog građanina, a znademo da informaciju daje glasnogovornik iste institucije čiji je glasnogovornik, prije dvije godine, prilikom deportiranja jedne kurdske obitelji od nekoliko žena i djece u njihovu državu Tursku, davao informaciju kako je za tu akciju bilo nužno angažiranje više desetina odoriranih policajaca sa svim raspoloživim tehničkim resursima, uz uporabu sve nužne sile, jer da je to nužno za potvrdu da pravna država funkcionira. Čežnja spram Itaci postaje sve veća. Da nam se u njoj bar pokopati. |