|
Dobila sam torbu na poklon. Boje je crvenih jabuka u glaziranom šećeru. Tako se sjaje patlidžani u Kauflandu, uvezeni iz Španjolske. Metalik. Mogla bi biti sladunjava kao glas Alage Gagića u Moja boja je crna, da nije četvrtasta pa stabilno grli glasom Milana Bačića u Mirjaniii. Pomalo čudna ali ipak dobrodošla k'o ćoravi paprikaš barbe Mehe s ukrinske Patkovače. Raskošna i zumbulom se čuje iako je prosinac. Bajramski svečana, ciljana, cjelovito svedena k'o kumov post. Poklonit ću je. Neću je moći nositi. Traži ono čega nemam. Ako ništa drugo, ono bar – čizme nove. *** Šta ti je čovjek već (tuđe) gradilište... |