Ne volim umjetnost.
Prvo mi netko mora protumačiti što je umjetnik htio reći,
a onda mi netko drugi mora protumačiti ono što je onaj prvi rekao.
Započeli smo naš prvi post citatom Georgea Costanze iz Seinfelda. Jer sigurno dosta ljudi to pomisli posjećujući i čitajući razne kulturne rubrike i recenzije izložaba. Naime, zbog puno stručnih termina i ponekad prepjesničkih konstrukcija, običnom puku to može izgledati kao hrpa nasumice nabacanih apstraktnih izraza, samo da bi zvučalo "učeno". Često zna zvučati ovako nekako:
"To je naprosto jedan digestivni sfumato pulsirajućih kontura, estetički eskapizam kao posljedica mondijalnog konzumerizma, naprosto jedan espandirani monetarni, zašto ne reći, montirani proces koji dovodi do digitalne i digestivne koncesije na onostrano."
(od 0:50)
Vjerojatno bi bilo jednako razumljivo da priča mandarinski. I naravno da je malo karikirano, ipak se radi o filmu, ali često ne bude daleko od toga. Stoga smo nas dvoje, Miroslav i Ivana (red je da se napokon predstavimo) odlučili predstaviti na zdravo seljački način kulturnu ponudu Zagreba, prvenstveno izložbe. Kao parafraza Golog kuhara, tako bismo mi htjeli biti "goli kulturnjaci", servirati kulturu bez ikakvih nepotrebnih primjesa.
Nismo nikakvi eksperti na tom području, ni najmanje, ali često pohodimo otvorenja izložbi, kojih u Zagrebu zaista ne nedostaje. Ono što ćemo objavljivati sadržavat će vjerojatno kratak objektivni, "što-je-pisac-htio-reći" dio, te potpuno subjektivni prikaz danog događanja, naša osobna mišljenja koja vas ne bi trebala odbiti od posjećivanja izložbe, već, dapače, natjerati da sami odete i provjerite (doduše, možda bi u tom slučaju bilo zgodno barem da vas zaintrigira ovaj objektivni dio). Osim toga, velik broj spomena vrijednih izložbi prođe nezapaženo zbog nedostatka reklame, pa se nadamo otkriti vam i koji biser.
Pa eto...ako ima mjesta za fashion i beauty blogere, možda i dvoje kul blogera nađe svoje mjesto pod blogerskim suncem.
